Prvo pokucam pa vam srušim vrata/ vještinom svog zanata guram vas do šah- mata. Ovim stihovima počelo je veliko javno okupljanje pod blagoslovom velikog sponzora, kompanije Maxon Universal.
TBF je nakon tri albuma došao do vrhunca karijere kao i općeprihvaćenosti ulaza u mainstream domaćih glazbenih kanala. To nije nužno loša stvar a to potvrđuje i unaprijed rasprodana mala dvorana Doma sportova. Dva dana pije koncerta u Zagrebu nije više bilo moguće naći ulaznicu a ispred samog Doma nije se prodavala karta na crno već se na crno tražila a za cijenu se nije baš previše pitalo. Lijepo za vidjet`, za promjenu.
Uposlenici kompanije počeli su sa stvarima sa prvog albuma, a na pozornici ih je od publike dijelio zid od kartonskih kutija sa logotipom znate već koga. Malo je vuklo na The Wall koncepciju od Pink Floyda ali je bilo efektivno a jeftino. Kad je zid srušen a komunikacija sa publikom uspostavljena, počele su redati hitovi; na Y`en Dva gostovao je Edo Maajka sa par versa iz stvari Slušaj mater kao i u funkcije backvokala na Papilova. Došao je čak i Lvky ( bivši četvrti iz TBF i producent svih njihovih albuma) da igra picigin na stageu dok su ostali pjevali feelgood stvar Alles Gut.
Za direktora Maxona kao i njegova kuma otpjevan (odrepan?) je i Šareni artikl i vjeruje da na ovako suptilno i neprimjećeno ulagivanje veliki direktor neće ostati hladna srca i kamene duše te da će momke pristojno i nagraditi boljom satnicom i većim skladištem.
Vrhunac su bile Heroyix (na koji je dvorana eksplodirala u pravi ljevičarski pogo) i ST stanje uma koja je i zatvorila koncert nakon dva i kusur sata svirke i jednog bisa.
O predgrupi samo jedna rečenica. Zovu se St!illnes i netko bi im stvarno trebao već izdati taj album.