Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

CSN-Dragutin-Andric-76

Ako je istinita teorija da je traženje utočišta u glazbi, bojama njezinih tonova i njezinim ritmovima i harmonijama, tek jedna od mogućnosti povezivanja s puninom kozmičkog života, onda slobodno možemo reći da se navedena trojka kroz svoj, doduše kratak opus, čvrsto zahvatila za te spone.

Davidov doprinos tom povezivanju ogledao se i prije formiranja tog perfektnog akustičarskog trojca kroz vođenje njegovog bivšeg benda The Byrds u vode raga-rocka, a u kasnijoj fazi svoje je glazbene inicijative prilagodio njihovom karakterističnom zvuku. Napisao je neke od njihovih ponajboljih pjesama: Mr.Tambourine Man, Everybody's Been Burned, Renaissance Fair, Younger Than Yesterday, ...

Stephen, poznat kao vrstan multiinstrumentalist (svira gitaru, bubnjeve, klavijature) bio je član legendarne skupine Buffalo Springfield, ujedno i autor njihovog prvog, politički obojanog hita For What It's Worth. Poznato je da je glatko odbio ponudu za sviranje u poznatoj grupi Blood, Sweat & Tears. Kao poznati session glazbenik svira na poznatom albumu Supersession, s također poznatim glazbenicima Alom Kooperom i Mikeom Bloomfieldom.CSN-Dragutin-Andric-01

Grahamov skladateljski doprinos ustvari je najslabija karika ovog trojca. Veliki je obožavatelj Buddya Hollyja (ime njegovog matičnog benda The Hollies očito nije slučajno izabrano). S njima se razilazi uslijed želje da ih izvuče iz pop pretinca.

Crosby, Stills & Nash nastali su gotovo slučajno. Trojka se našla na kućnoj zabavi Johna Sebastiana, kojom prilikom su svi ostali zatečeni usklađenim vokalnim harmonijama. Njihovo spajanje specifičan je amalgam različitih afiniteta, mogućnosti i sposobnosti.

Njihov prvijenac, priznat i od kritike, kao i od publike, i dan danas slovi kao rafinirani primjerak suvremene akustičarske glazbe. Prepun je snažnih melodija s izraženim harmonijskim pjevanjem. Na njemu nalazimo reprezentativan vrhunac Stephenovog stvaralaštva – prekrasnu, Suite: Judy Blue Eyes. Grahamova Marakesh Express imala je pozitivnog učinka na američkim ljestvicama te je imala „težinu“ u odnosu na jednostavne i priljepčive melodije s njihovog drugog albuma, kao Teach Your Children i Our House.

Stills je zaslužan za gotovo sve instrumentale, Crosby je lijepo složio vokalne harmonije, dok je Nash bio „zadužen“ za stvaranje, rekao bih, radiofonskih uradaka, u čemu je i bio uspješan.

CSN-Dragutin-Andric-73

Drugi album, naziva Deja Vu, bio je nešto električniji uz poslovično višeglasje inspirirano Everly Brothersima, a svu slavu im je pokrao „zločesti“ Grinch u vidu pridošlice s unjkavim glasom – naravno riječ je o Neilu Youngu.

Sniman je preko 800 sati uslijed niza nesretnih okolnosti (Davidova djevojka je poginula u automobilskoj nesreći, Neil je često bio odsutan, sve više zaokupljen samostalnom karijerom).

Album predstavlja remek djelo koje najbolje odražava duh američke zapadne obale. Joni Mitchellina Woodstock, Davidova samosvjesna tužaljka Almost Cut My Hair o hipijevskom mučeništvu, te Neilove daleko nadmoćnije Helpless i Country Girl dokaz su uspješne kohabitacije, očito različitih afiniteta i mogućnosti autora. Kupola koja je na najbolji način omotala sadržaj ovog albuma sadržana je u jedinstvenom i neponovljivom slaganju vokalnih ekspresija.

Nažalost, to je ujedno bio i njihov labuđi pjev unatoč činjenici kako je album iznova revitalizirao interes za akustičnom glazbom, a istovremeno je i postavio čvrste temelje za samostalne projekte članova benda.

CSN-Dragutin-Andric-06

I tako 45 godina kasnije u odnosu na izlazak DEJA VU, CS&N održali su koncert u Padovi kojeg smo moj urednik i već poznato društvo s koncertnih hodočašća dočekali s neskrivenom znatiželjom i nestrpljenjem.

Društvo našem trojcu bez kormilara čine slijedeći glazbenici: Shane Fontayne na gitari, Steve Di Stanislao na bubnjevima, Kevin Mc Cormick na basu, James Raymond na klavijaturama i Todd Caldwell na orguljama.

Svjetla se gase u predviđenom terminu, a kroz diskretno osvjetljenje na scenu se prvo pojavljuje duga sijeda kosi i isto takvi brkovi, što je trenutno ponukalo publiku na snažan aplauz. Crosby očito i dan danas ima karizmatičnu pojavu.

Sijamski blizanci Carry On i Questions trenutno su podigle raspoloženje u poslovično zahvalnoj talijanskoj publici pa je Nashova Marrakesh Eypress s lakoćom produžila takvo raspoloženje. Long Time Gone dokazala je Steveov poslovičnu sposobnost slaganja lijepih nota i akorda u njegovom gitarskom solu, a Davidov gromki, rekao bih lavlji vokal razlio se cijelom dvoranom. U tom su mi se trenutku javile slijedeće asocijacije, Steven s naočalama me u trenutku podsjetio na neprežaljenog barda splitske blues scene – pokojnog Goba, dok je David s odlučnim izgledom, crnim obrvama izgledao poput „druga“ Staljina.

CSN-Dragutin-Andric-54

Bilo je očekivati da ovaj koncert neće biti nabijen steroidnim numerama prepunih adrenalina, no pokazalo se da će zato imati milijun „malih“ ugodnih i uspješnih peakova. Prvi se ukazao u nevjerojatnom vokalnom duetu Davida i Grahama u pjesmi Cathedral s vrlo finim introm na Hammondu te nedvojbeno najvećim aplauzom do tada, pa se na njega s lakoćom prikačilo zborno pjevanje u radiofonskoj uspješnici Our House. Prvi dio koncerta priveden je pomalo kraju s produženom verzijom Deja Vu s finim Grahamovim solom na usnoj harmonici, međusobnim „dvobojem“ između Stevenove gitare i neponovljivog, te pomalo zaboravljenog zvuka Hammond orgulja, te prezentacijom glazbenih mogućnosti svih članova benda. A sam kraj bila je, po mom mišljenu i raspoloženju autentična prezentacija žive svirke koja se 70-tih godina neprestano vrtila američkom Zapadnom Obalom. Naravno, riječ je o Bluebird uspješnici Stevenovog benda Buffalo Springfield. Čvrsta, ritmom i emocijama nabijena svirka pokazala je kako „stare kosti“ itekako dobro i zanosno znaju svirati.

Pauza od dvadesetak minuta brzo je protekla u prepričavanju, pod još snažnim dojmom, fenomenalnog (još uvijek) usklađivanja triju vokala u, rekao bih nenadmašne harmonije.

CSN-Dragutin-Andric-21

Drugi dio nastavljen je country verzijom Helplessly Hoping, pa je nastavak koncerta lagano uplovio u nešto akustičnije i mirnije vode. Čuli smo, zaista iskrenu životnu Grahamovu priču u njegovoj Myself At Least sa zaista kvalitetnim vokalom uz pratnju akustične gitare. Na tom tragu bila je i sljedeća, Davidova, Somebody Home, vrlo sličnog ugođaja i dojma, da bi se vrhunac slaganja vokalnih harmonija te večeri (barem po mom skromnom mišljenju) pojavio u Guinnevere, svakako još jednom uspješnom peaku ove večeri.

Očekivanu akceleraciju najavila je uvijek simpatična Chicago sa svojim naprosto zaraznim refrenom. Bila je to očekivana najava službenog završetka koncerta, jer su uslijedile nezaboravna, možda i njihova najjača kompozicija Almost Cut My Hair, sa Stevenovim odličnim gitarskim solom te još jednim njihovim standardom Wooden Ships. Svi su na nogama, sasvim opravdano i očekivano, a na nastavak koncerta nije trebalo dodatno skandiranje, jer se naš trojac pojavio nakon svega minutu-dvije.

CSN-Dragutin-Andric-71

Opet zborsko pjevanje cijelog auditorija u Grahamovoj Teach Your Children, a šlag na tortu očekivano je pripao, možda i ponajboljoj kompoziciji iz Stevenovog ionako bogatog opusa – Suite:Judy Blue Eyes.

Starce iz naslova ne treba nikako shvaćati u negativnom kontekstu. Zajednički nazivnik koncerta Stinga i Paula Simona, te nedavno održanog koncerta u Puli kojeg nam je priredila još jedna sijeda glava, te ovog kojeg su nam autoritativno priredile čak dvije i po sijede glave (Steven još nije skroz posijedio), vrlo je jednostavan, donekle i pozitivno predvidljiv: „starci“ su ti koji imaju zavidan opus, znaju itekako vraški dobro svirati i pjevati te još imaju akumuliranu dostatnu energiju koju znaju s lakoćom prenijeti na auditorij. Za razliku od nekih drugih, mladih, umjetno postavljenih na pijedestal rocka.

 Fotografije snimljene opremom: Canon EOS 5d mark III + Canon EF 70-200mm f/2.8L IS USM i Canon EF 16-35mm f/2.8L II USM

Setlista

1. set
Carry On/Questions (Crosby, Stills, Nash & Young cover)
Marrakesh Express
Long Time Gone
Just a Song Before I Go
Southern Cross
Cathedral
Our House (Crosby, Stills, Nash & Young cover)
Déjà Vu (Crosby, Stills, Nash & Young cover)
Bluebird (Buffalo Springfield cover)

2. set
Helplessly Hoping
Myself at Last (Graham Nash song)
Somebody Home (David Crosby song)
Guinnevere
Virtual World (The Rides cover)
Chicago (Crosby, Stills, Nash & Young cover)
Almost Cut My Hair (Crosby, Stills, Nash & Young cover)
Wooden Ships

BIS
Teach Your Children (Crosby, Stills, Nash & Young cover)
Suite: Judy Blue Eyes