U petak 30. listopada u Močvari je u sklopu programa „Začarana Močvara“ te u okviru svoje regionalne turneje pod naslovom »solo-electric« nastupio američki kantautor Steve Wynn, poznat kao pionir »americane« i legenda američkog indie rocka. Organizator koncerta je klub Žedno Uho, koji je zaslužan i za posljednje Wynnovo gostovanje u Zagrebu, kad je nastupio s Chrisom Cacavasom u klubu Žedno uho u Klovićevim dvorima 2013. godine.
Glazbenu karijeru Wynn je započeo krajem 70-ih u bendu The Suspects u kojem je upoznao pjevačicu Kendru Smith. S njom kasnije osniva The Dream Syndicate, kultni bend koji je americani dao poznat specifičan pečat koji ima i danas. Izlaskom istoimenog EP-a 1982. g. stiče bazu fanova koja ga prati još od 1989. kada The Dream Syndicate prestaje djelovati. Rezultati njegovog rada su tridesetak grupnih i samostalnih studijskih izdanja i preko 150 koncertnih nastupa godišnje.
Večer je počela oko 21:30 kad je kao predgrupa nastupio bend Svemir, okupljen oko kantautorice Zvonke Obajdin. U svom prepoznatljivom stilu izveli su pjesme kao što su “Sava”, “Ne sjećam se kiše”, ali i nekoliko singlova s nadolazećeg albuma, te svirali oko 30-40 minuta. Nakon pauze nastupila je zvijezda večeri Steve Wynn (uvjetno rečeno zvijezda, prije bi se reklo kultni nego slavni glazbenik), solo s električnom gitarom. Repertoar je bio vrlo šaren, Wynn se šetao od stvari iz perioda Dream Syndicatea i Miraclea 3 do svojih solo komada u drugom dijelu koncerta. Nakon oko sat vremena ''oficijelne'' svirke, uslijedio je trostruki bis, a vrhunac je bila energična izvedba “Anphetamine”. Za posljednji bis, nakon oduševljenog pljeska publike, Wynn je izveo “Tell Me When It’s Over”, ovaj put uz dodatak usne harmonike.
Inače je ovaj koncert, malo iznenađujuće, bio ''sjedilački'', tj. postavljeni su stolci za publiku, za razliku od većine prethodnih koncerata ''Začarane močvare''. Wynn je izvrstan kantautor, zanimljivih tekstova i dopadljivih kompozicija, koje je na koncertu posložio tako da su se izmijenjivale balade i žešći komadi, i tako izbjegao montoniju. Atmosfera je bila sjajna, publika je prepoznavala i reagirala na Wynnove pjesme, a povremeno čak dobila priliku i za ''muzičku želju''. Wynn je rado komunicirao s publikom između pjesama i spominjao svoje brojne prethodne nastupe u Zagrebu, bez dugih govora no taman koliko je dovoljno za uspostavljanje prisne i ugodne atmosfere.
