Eppur si muove, poznate Galileove riječi sasvim adekvatno bi se mogle primijeniti povodom besplatnog (humanitarnog) koncerta Simple Mindsa na splitskoj plaži Žnjan, za tu priliku izabranu agoru užežin (uoči) blagdana Sv. Duje i povodom konačnog uređenja žnjanskog platoa na kojem su donedavno carevale dvije najpoznatije hrvatske pojave: nered i kaos.
I nije bitno je su li gradske vlasti uvjetovale Joe Bašiću plaćanje koncerta, ili je isti to samoinicijativno napravio u promotivne svrhe zbog skorašnje Ultre, bitno je da se konačno, nakon dosta vremena, u Splitu pojavilo jedno svjetsko ime (ne, nije to Severina koju jedan splitski glazbeni manager smatra svjetskom umjetnicom), već bend koji je ostavio (i ostavlja) traga u pisanju povijesti suvremene glazbe. Jer nakon „zlatnog doba“ i gostovanja Cesárie Évore, Stereo MCs, Gotan Projecta, Sergent Garcie, blagdanski koncerti povodom najvećeg duhovnog splitskog praznika su se „zahvaljujući“ bivšim splitskim poteštatima, među kojima se posebno ističe jedan koji je „obožavao“ Malu Floramye, te je volio revati sa fetom pršuta na čelu, uglavnom svodili na veličanje birtijaške atmosfere.
U ožujku tekuće godine Simple Mindsi su izdavanjem svog novog, odličnog albuma „Walk Between Worlds“ evocirali uspomene na njihovo glazbeno „zlatno doba“ utvrđeno eponimnim albumom „New Gold Dream“, te su još jednom dokazali svoju vitalnost, svoj agens, inspiraciju, sposobnost pisanja svojoj publici uhu ugodnih, srcu prihvatljivih versa i nota (kritiku tko šljivi), a njihova uvjerljivost, iskrenost i poslovična energija prilikom svakog nastupa u živo odavno posjeduju sve potrebne ateste.
Mindsima nije nikada bila potrebna barnumovska reklama, svoju prebogatu kajdanku uvijek s ponosom, u svako vrijeme mogu iznijeti Urbi et orbi, što se očekuje i od ovog koncerta s kojim će započeti novu turneju vezanu uz gore navedeni album.
Pridjev besplatan uvijek je imao veliki interes kod publike, pa se u ovom slučaju može očekivati veliki broj posjetitelja (prema organizatoru oko 20 tisuća), iako će u opticaju biti plaćene ulaznice za razna VIP mjesta. Za zagrijavanje publike izabrana je grupa Buđenje.
Ipak, publika Buđenje nije dočekala obzirom da je vrijeme ili bolje rečeno nevrijeme umiješalo prste u daljnji tijek događaja. Kiša, grmljavina, vjetar – ukratko nevrijeme koje se zavaljalo s juga uvjetovalo je odgodu koncerta. Ipak u 22 sata nešto se počelo događati, isprobava se rasvjeta, briše se pozornica da bi nekih pola sata kasnije započeo koncert sjajnih Škota, koncert koji će inicirati njihovu europsku turneju. Koliko se sjećam, ovo je drugi bend čiji je splitski koncert otvarao turneje, prvi su, naime, bili Dire Straits daleke 1985. godine.
Umjesto očekivanih 20.000 tisuća ljudi okupilo ih se po slobodnoj procjeni nekih 3 do 4 tisuće, no svejedno su uživali u poznatim kompozicijama, dobrom razglasu i korektnom osvjetljenju, stoga nije od samog početka manjkalo dobrog raspoloženja. S novog, ponavljam, odličnog albuma odsvirali su „In Dreams“, „naslovnu „Walk Between Worlds“, „Summer“, te odlične „Sense Of Discovery“ i „Barrowland Star“.
Cherisse Oseia se, makar meni, prometnula u centralnu ličnost na sceni, svojim čvrstim, postojanim bubnjanjem i podizanjem pozitivne atmosfere. U stopu je pratio Ged Grimes na basu tvoreći postojanu bazu na koju su se nadograđivali zvukovi klavijatura i gitare. Jim Kerr više nije u naponu snage, njegovo kretanje pozornicom sve je više usporeno, no još uvijek ima onaj prepoznatljiv tenor kojeg zna odvući u gornje lage.
Os starih kompozicija (pretpostavljam da je većina ipak došla zbog njih) čuli smo „Waterfront“, „The American“, „Sanctifx Yourself“, meni jednu od njihovih najboljih „Someone, Somewhere in Summertime“; da bi zborno pjevanje gotovo svih prisutnih uslijedilo nakon prvih taktova „Don't You (Forget About Me)“.
Povratkom na scenu čuli smo njihovu neslužbenu himnu „Alive And Kicking“ kojom je na oduševljenje prisutnih završio jedan, pa ne baš vrhunski, ali sasvim dobar koncert. Ako bi tražili dlaku u jajetu onda bi se moglo utvrditi da su neke od njihovih uspješnica imale drugačiji aranžman, pomalo usporen, a inače uvijek prepoznatljive gitarske minijature imale su neki čudan odmak od originalnih.
Ukratko, ako bih uspoređivao ovaj koncert s njihovim prethodnim u Splitu u Spaladium areni iz 2009. prednost bi po svim elementima dao onom u areni.