Ed Sheeran mi je oduvijek bio simpatičan lik. Veliki ginger istetovirani medo s osmijehom na licu i gitarom u rukama oko sebe je uvijek gradio pozitivnu priču, a uspjesi koje je nizao govorili su o tome da je radnik jer nikad nije dovoljan samo talent. Nakon što je u ožujku prošle godine objavio svoj posljednji studijski album ÷ (čitaj: Divide), kojim je oborio sve rekorde koje je mogao oboriti (10 singlova s jednog albuma na UK top listi, ozbiljno?), uslijedili su i datumi istoimene turneje koja je vrlo brzo postala rasprodana. Zahvaljujući najboljem uredniku ovog glazbenog websitea, i mala je Ivana dobila priliku poslušati Ed Sheerana na Ernst Happel stadionu u Beču. I sad dolazimo do tog mog problema. Na koncertima izvođače ili baš jako zavolim ili ih posve prestanem slušati jer me ne oduševe (npr. Coldplay prošle godine na istom mjestu). Ovo drugo počelo se sve češće događati i kako nisam baš bila onako jako zagriženi Sheeranov fan, čak mi je palo na pamet izbjeći koncert. Srećom, stvari se dogode baš kako se trebaju dogoditi.
Na koncertu je većinom bila mlađa publika i njihovi roditelji pa mi se prvi put nakon jako puno vremena dogodilo da nemam problem s visokim osobama ispred sebe. Iako sam stajala na polovici partera, imala sam pogled ravno na Ed Sheerana! Lik je izletio na pozornicu u hlačicama i bijeloj majici s osmijehom na licu i odmah započeo svirati "Castle on the Hill" kojim je raspametio cijeli stadion. Cijeli je koncert odsvirao sam. Bili su mu potrebni samo mikrofon, akustična gitara i looper. Iako ova činjenica na prvu djeluje kao da bi koncert mogao brzo postati jednoličan, on je bio sve samo ne to! Čak štoviše, dodatno je naglasio Sheeranov nevjerojatni talent! Toliko je bio slobodan na pozornici da mi je bilo teško povjerovati da je lik s pozornice imao problema sa samopouzdanjem i mucanjem dok je bacao rime u pjesamama "Eraser", "Don't", "You Need Me (But I Don't Need You)". Prijateljica i ja samo smo se pogledavale s vilicom do poda i prestale smo brojati koliko smo se puta i na koju stvar naježile.
Sheeran je nekoliko puta tijekom koncerta naglasio kako uživa, a to je definitivno i pokazao. Prisjetio se svog prvog nastupa u Beču kada je imao samo 15 godina i bio na školskom glazbenom putovanju. Bilo je svega 20 ljudi u publici. Kada je nakon objave prvog albuma stigao u Beč, tada ih je već okupio dvjestotinjak iako nije bio poznat izvan Velike Britanije. Mislim da možemo samo zamisliti kakav ponos osjeća sada jer je samo te večeri na Ernst Happel stadionu bilo 50 tisuća fanova koji su pjevali iz sveg glasa, a i bio je rasprodan i drugi koncert.
Nisam mogla ne misliti i o klincima koji su se nalazili tamo. Koji su to sretnici što imaju jednog Ed Sheerana za uzora, mladića koja piše svoje pjesme, koji svira svoje pjesme, koji je dobio tolike bitke protiv samog sebe, a one su zaista najteže. U pjesmama govori o stvarnom životu, proživljenim situacijama, govori o svojim strahovima, nesigurnostima, drogi i ostalim porocima, ali i ljubavi, radosti, prijateljstvu, osmijesima. Ja sam u njihovim godinama slušala Backstreet Boyse. Ok, ima i Sheeran neke limunada pjesmice, ali stvaran je, nije umjetno stvoren.
Sasvim očekivano, većina izvedenih pjesama bila je s aktualnog albuma, no svirao je i najveće hitove s albuma x (čitaj: Multiply) poput "Tenerife Sea" za koju je posebno vezan, "Thinking Out Loud", "Sing" ili "Photograph" koja mi je bila apsolutni vrhunac koncerta, kao i neke starije poput "The A Team", "Bloodstream" dok nije izostavio ni "I See Fire" iz Hobita koju je povezao sa bezvremenskom "Feeling Good".
Bilo ga je strašno zabavno slušati dok govori između pjesama jer sam imala osjećaj da se obraća nekim svojim frendovima. Ponašaju li se tako zvijezde A lige? Dok se drugi trude biti drugačiji, čini mi se da je Ed samo Ed i da je to njegova supermoć. Itekako zna tko je njegova publika, bilo da se obraća djevojkama, dečkima tih djevojaka ili njihovim roditeljima koji su im pratnja na koncertu. Pravi je showman koji je sve razoružao svojim humorom ili priznanjima svojih iracionalnih strahova. Mene je definitivno uspio i rasplesati i raspjevati i potpuno pridobiti.
Nakon cijele večeri pročitala sam puno toga o njemu, a nešto mi se baš jako svidjelo. Rekao je da je ostao oduševljen Damienom Riceom nakon jednog intimnijeg koncerta nakon kojeg je imao priliku prići mu i razmijeniti par riječi. Bio je toliko prizemljen i pristojan da ga je posve oduševio. Nakon tog razgovora, Sheeran je bio pun inspiracije i jedva je čekao otići doma da može pisati svoje pjesme. Kaže da se to nikad ne bi dogodilo da je Damien Rice bio kreten. Damien dolazi uskoro u Ljubljanu gdje će održat jedan intiman koncert u Kinu Šiška. Zar nije odlika najvećih upravo ta 'obična' prizemljenost? Pa takav mi se činio i Ed Sheeran nakon cijelog koncerta.
Ovo je bio jedan jako subjektivan izvještaj s koncerta, ali to se dogodi kad me baš tako dugo drži nenadano oduševljenje. Ako ste željeli čitati nešto objektivnije, samo malo prosurfajte internetom. Sigurno ćete naći materijala.
I naposljetku, zahvaljujem agenciji Svikoncerti.eu što su nam omogućili siguran, udoban i profesionalan prijevoz na koncert u Beč!
Cijeli koncert već postoji na Youtubeu i slobodno ga požurite pogledati prije nego ga uklone s ovog linka:
Setlista:
Castle on the Hill
Eraser
The A Team
Don't / New Man
Dive
Bloodstream
Happier
Tenerife Sea
Galway Girl
Feeling Good / I See Fire
Thinking Out Loud
One / Photograph
Perfect
Nancy Mulligan
Sing
BIS
Shape of You
You Need Me, I Don't Need You
