Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

1

Ischariotzcky, indie pop bend iz Brela, okupio je pozamašan broj posjetitelja na svom prvom samostalnom zagrebačkom koncertu u Tvornici kulture 23. veljače. Povod je bila promocija nedavno objavljenog debitantskog albuma ''Recovery'' kojim su skrenuli pažnju ljubitelja alternativne glazbe. Puno je toga što ljude čini onakvima kakvi jesu. U njihovoj krvi, genima i tradiciji postoji estetika koja dolazi iz njihovog iskustva. Tako je Joško Klarić, pjevač, tekstopisac i producent koji vodi ovaj sastav, na albumu obradio teme koje su ga osobno zaokupljale i napravio cijelu putanju od emocionalne bolesti do ozdravljenja. Dovoljno je impresivna sama činjenica da ih je na pozornici Malog pogona u jednom trenutku bilo petnaestero, ali kad primijetite da ovaj entuzijazam dolazi iz čistog užitka jer ih sve redom privlače različite zvukovne mogućnosti, onda shvatite koliko je zapravo velik njihov profesionalizam.

2

Na stranu poseban light i vizualne projekcije na koje rijetki misle kad nastupaju u tako malom prostoru, gledajući s glazbene strane, bend je iznio vrhunski koncert. Ischariotzcky puno vježba, mnogo radi i publika to osjeća. Ne razmišljaju o tome kako zadovoljiti publiku, nego prije svega da oni budu zadovoljni svojim sviranjem, da budu iskreni prema sebi. Kada su na pozornici, oni stvaraju strastvenu glazbu prepunu duha, fantastičnih ritmova, energije i jedinstvene ljepote, glazbu složenih formi, ali ujedno jednostavnu i prihvatljivu, glazbu za svačije uho. Velik je osjećaj kad publika uzvrati dobre vibracije. To glazbenik osjeća kao čast, to ga pokreće. Važno je publici pružiti iskrenost, nagnati je da se smije, plače, da se osjeća tužno ili sretno. Ischariotzcky je u jednom relativno kratkom vremenskom razdoblju stvorio atmosferu u kojoj se razotkriva ljudima. U Tvornici nije bilo razdvojenosti između glazbenika i publike jer je sve u komunikaciji. Ako ne možete komunicirati, ne smijete ni biti na pozornici, a posjetioci koncerta doista su sudjelovali u iskustvu koje im pružio ovaj orkestar sa svim svojim gostima. Samo večer prije, u rasprodanoj Kinoteci, J.R. August je održao impresivan koncert, a s Iškariotima pojavio se već na samom početku, gostujući na albumskoj uvodnoj ''Recovery''. Druga gošća bila je sveprisutna Lovely Quinces koja je zasjala na ''So Long'', aktualnom singlu objavljenom svega nekoliko dana prije ovog koncerta. Njezina vokalna uvjerljivost toliko je snažna da slušatelja smjesta uvlači u pjesmu, a uz sve ostale vokaliste benda, ''So Long'' je dobacila mnogo dalje nego inače. Iduća gošća bila je Mary May, najveće prošlogodišnje glazbeno iznenađenje u ovim krugovima. Njena ''Black Porsche'' možda je pjesma koja se muzički ne uklapa toliko savršeno u ovakav koncert, ali tekstualno itekako. Koliko god Klarić duboko kopa po svojoj nutrini i pokušava se što suptilnije izraziti, Mary May je apsolutno emocionalno neustrašiva i vrlo direktna po tom pitanju. Njeno gostovanje produženo je uz pjesmu ''Birds'' kojoj je neminovno donijela jedan novi prizvuk svojim tugaljivim blues pjevanjem. Jedan od onih momenata dogodio se kad su Ischariotzcky napustili svoje instrumente i privremeno postali Evanđelisti uz J.R. Augusta na klavijaturama. Njegova ''Crucify Me'' možda je njegovo najosobnije djelo, pjesma posve ogoljena od suvišnog instrumentarija koja ukazuje koliko je važan sadržaj jer se tada ne treba skrivati iza živopisne produkcije. Duju Medića, koji je uz Klarića koautor na pjesmi ''Mountain Theme'', uvijek najavljuju kad god je sviraju, no ovaj se put napokon odvažio i pojavio s njima na pozornici te zasvirao drombulju. Niz prijatelja Ischariotzckog na pozornici završen je gostovanjem mostarske kantautorice Anje Rikalo, koja je s njima izvela ''Perfect Sky'', pjesmu zbog koje je bend Ischariotzcky znatnije odjeknuo u regiji. Rikalo je vrlo dojmljiva na pozornici, a sa svojim pomalo robusnim vokalom dolazi kao čista suprotnost okosnici Klariću. ''Basic & Rough'' odjavna je pjesma svih njihovih koncerata sa brass sekcijom koja ima poseban, otvoren ton te iznosi svu ekspresivnost i fluidnost. Možda se upravo u ovoj skladbi mogu prepoznati određene reference, ali neminovno je uvidjeti koliko je ova glazba bogata, harmonijski i melodijski. Tih sat i pol zaista je prošlo u sekundi pa nije začuđujuće da je publika zahtijevala bis. Očekivano, ponovili su ''Perfect Sky'', s time da je ovaj put publika gromoglasno otpjevala pola pjesme. To je bio pravi završetak koncerta sa zaista briljantnom energijom.

3

U glazbu treba unijeti nešto da biste uzdigli duh slušatelja, ali i vlastiti, na neko drugo mjesto. Nekako mi se čini da je Joško Klarić slijedio taj neki unutarnji glas, ali svoju poruku može poslati samo onima koji su je spremni prihvatiti.