Ovaj tjedan, 2. i 3. travnja, u dvorani Gorgona u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, nastupio je Darko Rundek, ali ovaj put uz pratnju Jazz orkestra HRT-a. Intiman, ali čini mi se za sve glazbenike posebno inspirirajući prostor Gorgone, postao je scena za ovu posebno zanimljivu i, ako bismo krenuli dublje u analizu Rundeka kao glazbenika i tekstopisca te njegovih skladbi, sasvim logičnu suradnju. Nakon nebrojeno mnogo Rundekovih koncerata, u raznim formacijama, u MSU sam sinoć išla iščekujući novi život tako mi poznatih i voljenih skladbi. Publika je pokazala ogroman interes, toliki da su organizatori morali dodati još jedan koncert, a koji se održao u utorak, prije „premijernog“ i prvotno jedino planiranog koncerta koji se održao sinoć.

Pred rasprodanom Gorgonom, Jazz orkestar HRT-a pod dirigentskim vodstvom Mirona Hausera i Darko Rundek, priredili su nam nesvakidašnju glazbenu poslasticu, a iz fluidnosti i gorljivosti koncerta vidjelo se da je i njima samima ovo bilo posebno zajedničko putovanje. Prateći vokali, podrška Darku Rundeku, bili su Maja Rivić i Igor Pavlica.

Koncert je započeo u 20:00 i u nešto manje od dva sata imali smo priliku uživati u set listi 13 nam dobro poznatih Rundekovih pjesama. Većinu skladbi aranžirali su članovi Jazz orkestra HRT-a, Luka Žužić i Miron Hauser, a dvije skladbe aranžirao je i naš mladi i ugledni glazbenik, aranžer i skladatelj, Mak Murtić. Prema onome što smo sinoć imali prilike čuti, Rundekove skladbe bile su im itekako plodno tlo za istraživanje koje je dovelo do suptilne, a ujedno vrlo snažne metamorfoze. Čuli smo široki raspon pjesama, od onih starih iz vremena Haustora poput „Duhova“, „Ene“ i „Šejna“ pa sve do onih novijih poput „Ima ih“, s posljednjeg albuma Rundek Cargo Tria „Mostovi“. Prema riječima Darka Rundeka, odabir pjesama za ovaj aranžman s Jazz orkestrom HRT-a nije birao sam, već zajedno s kolegama iz orkestra, a odabrali su one koje „u originalnim aranžmanima već imaju big bandovski prizvuk“. Sinoćnji koncert pokazao je kako jazzisti, svojim osebujnim izrazom, mogu obogatiti već dovoljno moćne skladbe, pretvarajući ih u nove originale, ekspresivno izvlačeći iz njih poruke koje je Rundek nekoć tamo ugradio. Svaki član Jazz orkestra, svaka solo dionica pojedinog glazbenika, u potpunosti je savršeno uhvatila i prenijela emociju svake pojedine pjesme. Rundek se s Jazz orkestrom sljubio vrlo prirodno i graciozno i sinoć su nam zajedno ispričali novu harmonijsku priču o starim pjesmama.

Koncert je započeo s, prema mom ukusu previše swingerski obrađenom „Ti i ja“, ali se nakon nje sve počelo mijenjati. Ta prva skladba kao da je bila zagrijavanje za svu eksplozivnost i ekspresiju koja nas je nakon nje čekala. „Bi mogo da mogu“ aranžirao je Mak Murtić i udahnuo joj novu svježinu, ističući one njene detalje koje prije možda nismo niti spoznali, za koje nismo osjetili da su tu. Kroz ovaj novi jazzerski zvuk, emocije koje se nalaze iza pjesme kao da su sada po prvi put dobile potrebnu žestinu. U ovoj se Murtićevoj priči svaki instrument isticao svojim zvukom i jačinom u zajedničkoj harmoniji, a impresivan solo Branka Sterpina na trubi savršeno se utopio u fluidnost. Bila je to „Bi mogo da mogu“ kakvu bih voljela slušati i proživjeti još nebrojeno mnogo puta. Njen eksplozivan završetak uveo je u sljedeću, razigranu „Slick Señorita“, a nakon toga, nizati su se nastavile same čarolije.

Na red je došao „Šejn“ u aranžmanu Mirona Hausera. Usamljeni kauboj Šejn, kao simbol bunta i borbe za osobnu, ali u ovom vremenu i društvenu slobodu, podsjetnik da u nama ima puno više od uloga koje su nametnute, neka viša istina, postao je na tren dio svakoga od nas sinoć u Gorgoni. Izvrstan aranžman, svaki instrument i svaki ton, doveli su do toga da kroz cijelu izvedbu slušač osjeća put kojim ide Šejn, osjeća bunt protiv sistema i svega onoga što se nameće kao okov, osjeća Rundekovu priču o unutrašnjoj slobodi i borbe za ideale, za društvo i ljudsku vrstu kakva bi trebala biti. Iznimno snažan i ekspresivan solo Mihaela Gyoereka na sopran saksofonu upotpunio je cijelu priču i pred nama potpuno ogolio Šejnovu čežnju za slobodom. Nakon nje je uslijedila novija „Ima ih“ kao logičan nastavak „Šejnove“ priče o slobodi. Snaga orkestra i Rundekova vokalna snaga, dok pričaju o manipulaciji, medijskom zastrašivanju i izazovima današnjeg društva i ljudske svijesti, vjerujem, nisu ostavili nikoga ravnodušnim. Nakon ove razorne snage, „Ruke“ su u Gorgonu vratile nježnost.
„Wanadoo“, priču o „životu“ u društvenim mrežama i virtualnom prostoru, nasuprot onom stvarnom, aranžirao je Mak Murtić. Svojom prepoznatljivom zvukovnom subverzivnošću, potaknuo je Jazz orkestar HRT-a da kroz vrlo razumljiv kaos progovori o internetu kao pogrešnom smjeru u kojem ljudi traže ljubav, priznanje i u konačnici, u kojemu sve više „žive“.

Uslijedile su „Čudne misli“, a onda se sve nastavilo s „Enom“ koja je u ovoj jazz varijanti postala neka nova, sofisticiranija Ena, a meni se učinilo da je kroz sve ove godine koje postoji, sada konačno „odrasla“. Rundek i jazzeri HRT-a rasplamsali su vatru svima voljenim „Apokalipsom“ koji je u ovom aranžmanu Luke Žužića zadržao potrebnu prpošnost i razigranost, ali je iz jazza dobio dozu neke drugačije finoće. „Apokalipso“ je zvučao gipko, svježe i prodorno...a nadasve sočno.
„Šal od svile“ aranžirao je Luka Žižić. Sva snaga probila je van oko druge minute, kroz zvuke truba i trombona, a potom je o onom nježnom dijelu „Šala od svile“ savršeno „progovorio“ bravurozan solo Maria Bočića na tenor saksofonu. Upečatljiva poetika, Rundekov vokal, osebujnost orkestra i tenor saksofona, zajedno su snažno odjeknule Gorgonom, a još jedna stara poznanica prošla je kroz neobičnu metamorfozu da bi doživjela svoj „live“ vrhunac. Iako smo nakon nje čuli i „Duhove“, za mene je koncert završio tu, sa šalom od svile, satkanim od jazza.

Koncert je završio oko 21:45. Simbioza jazz orkestra, skladatelja i glazbenika, na svijet je donijela novu priču, nadahnjenu otvorenošću prema zajedničkim istraživanjima. Nadam se da ćemo u budućnosti vidjeti sve više ovakvih suradnji i projekata na našoj sceni.
Bilo je impresivno, umiljato, eksplozivno i slikovito. Jazz orkestar HRT-a kroz ovu suradnju ponovno je zakoračio u neki novi svijet. Rundeku se ostvario san. Kako je i sam rekao, kroz suradnju s Jazz orkestrom HRT-a, „kao da se jedan dio njegove muzikalnosti vraća kući.“ Drago mi je da sam svjedočila tom povratku.