U Močvari su 14. 5. održana dva izuzetna koncerta kojima je zajednički nastup nadahnuta, uzbudljiva obrada međimurske etno glazbe. Koncerti su održani u šatoru Cirobalkana postavljenom iza samog kluba Močvara, u intimističkoj atmosferi pred malobrojnom pubikom – tj. taman koliko ih stane u tri reda klupa postavljanih u polukrug.

Prvo su Dunja Knebl i Roko Margeta kao predgrupa predstavili svoj novi album Svilarica svilu prede. Neobičnim instrumentarijem i nadahnutim interpretacijama međimurskih pjesama odmah su stvorili čarobnu, hipnotizirajuću atmosferu koja nas je savršeno uvela u doista posebnu glazbenu večer.

Andreja, Rundek i ekipa Ftičeki neobičan je miks vrlo raznovrsnih glazbenika koji su ostvarili fascinantnu sinergiju, koju su ovjekovječili na nedavno izdanom albumu Mura Mura. Andreja Kurelec Košavić odabrala je 12 svojih najdražih međimurskih pjesama, a Darko Rundek je preuzeo ulogu umjetničkog voditelja, a ekipa od 9 instrumentalista skupila se s raznih strana. Riječ je o doista sjajnom albumu, no koncertna izvedba pokazala je da ovu glazbu treba doživjeti uživo – prvenstveno zbog nadahnutih improvizacija, ali i zbog mistične atmosfere koju su glazbenici stvorili. Andreja Kurelec Košavić osebujna je glazbena i scenska pojava, njezine su interpretacije emotivno snažne i uvlače slušatelje u melankolični, katkad i mračni, svijet međimurskih balada. Nema golemi raspon glasa, ali ima ''ono nešto'', veliku karizmu i strastven teatralno-glazbeni nastup. Lijepa boja glasa i profinjeno fraziranje savršeno prenose ovaj ekspresivni međimurski etno blues. Po dojmljivosti ne zaostaje ni ekipa Ftičeki – svirka je uzbudljiva, nadahnuta, prepuna jazzerskih improvizacija, i poput bluesa s Mississippija nabijena sirovim emocijama. Aranžmani su vrlo raznovrsni, izmjenjuju se kombinacije instrumenata (truba, saksofon, violina, bas gitara, kontrabas, vibrafon, mandolina, bubnjevi, udaraljke), zavodljive i zakučaste melodije pletu enigmatičnu atmosferu, glazba se razvija nepredvidivim tokom i zahtijeva punu pažnju slušatelja. Rundek je ovdje prvenstveno instrumentalist, a kao vokalista smo ga čuli samo na ''Nega sonca nit meseca'' te na bisu u duetu s Andrejom, u sklopu kojeg su izveli i ''Ljubav se ne trži'' (jedina pjesma na koncertu koja nije s albuma Mura Mura) – koja je u Rundekovoj izvedbi postala ikonički hit, no zapravo je isto međimurska narodna.

Riječ je o doista izuzetnoj suradnji i jednom od najuzbudljivijih glazbenih projekata na domaćem tržištu. Album je navodno nastao brzo, snimljen je u roku od nekoliko dana, i s jedne strane u svirci se osjeća ta spontanost i sirovost, a istodobno zbog visoke umjetničke razine djeluje elaborirano i promišljeno – očito je u pitanju rijetka glazbena kemija. Završna pjesma na koncertu (koja zatvara i album), Mura Mura, jeziva je 9-minutna balada, kakvu bi mogli napisati Tom Waits ili Nick Cave, s mračnom pričom za koju su glazbenici našli savršeno glazbeno ruho, od kojeg nastaju trnci.

Andreja, Rundek i ekipa Ftičeki svirali su oko dva sata, nakon kojih odjednom shvatite da sjedite na tvrdoj klupi u hladnom šatoru - činjenična stvarnost prodrla je u svijest tek kad je prestao učinak opojne glazbene čarolije koja je slušatelje transponirala u neku drugu stvarnost...