Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

20190724 214336

Dok je nekima krajnji domet znanja i sposobnosti (i za to uredno primaju plaću) održavanje na životu crkotinu od festivala, ustvari glazbenog „mrtvaca“ koji je nekad imao zavidnu reputaciju; drugi puno mudriji, puno sposobniji, na zadovoljstvo iskrenih ljubitelja dobre glazbe u svoj preporođeni grad dovode imena poput Gregorya Portera, Roisin Murphy, elektro senzaciju Gus Gus, jedinstvenog Bryana Ferryja, zabavnih susjeda iz benda S.A.R.S., senzibilnog Božu Vreću.

Ovogodišnja lista izvođača na jednoj od najljepših ljetnih pozornica zaista je impresivna: Michael Kiwanuka, NY Jazz Ska Ensemble, Božo Vrećo (nanovo), pjevačica albanskih korijena Ana Oxa, „metuzalemi“ iz benda The Stranglers (jedva čekam u živo čuti „Golden Brown“), te na kraju jednog nadasve zanimljivog, kvalitetnog i originalnog autora, momka kojeg mnogi uspoređuju sa Mozartom, multi instrumentalistu (svira klavir, bas gitaru, akustičnu gitaru, udaraljke, klavijature) koji je svoje glazbene sposobnosti dijelio sa genijalcima iz Snarky Puppy, ( u taj kružok se ne ulazi tako lako) , a kojeg smo s ponosom prvi na našem portalu predstavili hrvatskoj javnosti kroz recenziju njegovog prvijenca „In My Room“.

Zato organizatorima glazbenih večeri na tvrđavi Sv.Mihovila, naklon do poda, uz sugestiju da sljedeće ljeto budu još produktivniji, evo moj su prijedlog free jazzeri Forq i funkeri Wulfpack.

Jacob Collier sa svojom posvećenom dušom, talentom zaista je jedinstvena pojava, njegovo slaganje harmonija i njihova realizacija kroz nevjerojatne aranžmane objektivno oduševljava ne samo ljubitelje free jazza, jer njegova glazba je konglomerat jazza, soula, funka, gospela, a capella, glazba je to neviđenih transmutacija na jednom mjestu u jednom trenutku, stoga nije nikakvo čudo da je dobio dva Grammyja za najbolje instrumentalne aranžmane za „Flintstones“ i „You an I“

20190724 231045

Jacob Collier je sa svojim bendom (Robin Mullarkey na basu, Christian Euman na bubnjevima i Portugalka MARO na klavijaturama, gitari i vokalu) na svjetskoj turneji (nedavno je nastupio na Motreaux Jazz festivalu ) na kojoj promovira najnoviji album „Djesse Vol.1“, a kako je obećao prisutnima slijedi nastavak od još tri albuma.

Iskreno, koncertne verzije njegovih pjesama imaju sasvim drugačije aranžmane ,tako da je što zbog brojnih improvizacija, što zbog prelaska iz pjesme u pjesmu bez prekida, zaista bilo teško odgonetnuti koja je pjesma u pitanju, no s mukom sam uspio prepoznati „Hideaway“, naravno „Djesse“ te „Hajangu“

Brutalno dobra svirka uz odlično ozvučenje, nevjerojatno dobra interakcija s oduševljenom publikom (uglavnom mladima, što je za svaku pohvalu) koja je iz prve prepoznavala njegove pjesme i aktivno učestvovala u njima, bile su to premise za jedan zaista vrhunski glazbeni doživljaj koji nikoga, ali baš nikoga nije ostavio ravnodušnim.

Jacob Collier osim glazbenog talenta ima i nevjerojatne animatorske sposobnosti, osim što naprosto skače s jednog instrumenta na drugi, svojim kretanjem po pozornici i gestikulacijom ruku uvijek nađe trenutak za podizanje publike na noge junačke. Sjećam se jedne stare izreke koja apsolutno vrijedi za njega: „Lud ka kupus“, ali samo u pozitivnom kontekstu. Najbolji dokaz tome je njegova verzija „All Night Long“ koja je publiku naprosto izbezumila.

Set lista je bila koncipirana kao sendvič sa brzim i laganim pjesmama, od potonjih treba izdvojiti pomalo u fado izričaju „Marijanu“ koju je osjećajno otpjevala MARO.

20190724 220419

Iz Jacobovog ponašanja, gesti i riječi iskreno se dalo zaključiti da je oduševljen ne samo mjestom održavanja koncerta, već i našom lijepom zemljom u kojoj je bio po prvi put, uz napomenu da se sigurno vraća.

Na kraju, za savršeni smiraj bend je sjedeći na pozornici u prigušenoj atmosferi a capella otpjevao „In My Room“, normalno, uz svesrdnu pomoć publike koja se natiskala tik do pozornice.

I kada su svi pomislili da je ovoj lijepoj priči kraj, Jacob se na pozornici zadržao još dobrih pola sata u nadahnutim verzijama „Lean On Me“ Bill Withersa, te nevjerojatnoj izvedbi „Blackbird“ sa Bijelog albuma zna se već koga. Tom prilikom je naprosto iz ničeg stvorio novu pjesmu, naime publici je podijelio vokalne zadatke, pa je lijeva strana pjevala jedan refren, desna drugi, sredina treći, a sve je to pod dirigentskom palicom mladog genijalca zvučalo kao da su to uigravali dugo, dugo vremena. Zaista briljantno, trenutak kojeg se neće moći brzo zaboraviti. Sve u svemu, Jacob Collier je kroz više od dva sata svog prvog pojavljivanja u Šibeniku trajno ostavio trag u vremenu i našim sjećanjima.

Na kraju treba samo konstatirati: „malac“ ( 25 mu je godina tek) je genijalac! Jer, ako je kozmos samo jedna veličanstvena glazba, Jacob Collier je bez sumnje njen reprezentativan predstavnik.