Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

IMG 10000

Mark Lanegan postao je čest i omiljen gost hrvatske publike pa je tako došlo vrijeme za njegov peti nastup u Zagrebu. Dvije godine nakon zadnjeg nastupa u Zagrebu nastupio je u utorak 26. 11., i to opet u punoj Tvornici, u sklopu turneje na kojoj predstavlja aktualni album Somebody’s Knocking, izašao tek prošli mjesec.

Lanegan je počeo glazbenu karijeru u bendu Screaming Trees, surađivao je s nizom glazbenika i bendova, a izuzetno su cijenjeni i njegovi samostalni albumi. Tijekom karijere dosta je šarao što se tiče glazbenih izričaja, od bluesa i folksy akustike (suradnja s Isobel Campbell) do goth rocka, a Somebody’s Knocking je, baš kao i prethodni album Gargoyle, upravo na goth rock strani spektra.

IMG 10005

Lanegan je nastupio sa svojim bendom s kojim i potpisuje album, Mark Lanegan Band. Laneganov markantni mračni bariton, koji kao da je oblikovalo previše viskija i nikotina, uveo nas je u jednako mračnu večer, i doslovno i figurativno: prigušena svjetla na pozornici i višeslojni tekstovi koji istražuju mračne sfere ljudskog uma. Suzdržanog scenskog nastupa, držeći se čvrsto za stalak s mikrofonom većinu vremena, i suzdržane komunikacije s publikom, Lanegan nas je proveo kroz 90-ak minuta recentnijeg repertoara (Somebody’s Knocking , Gargoyle, Blues Funeral, Imitations), uz pokoju stvar sa starijih albuma (One Hundred Days s Bubblegum iz 2004.).+

IMG 9931

Vokalize su suzdržane, ogoljele i bez ukrasa – njegov hrapavi glas dovoljno je dojmljiv i u minimalističkoj interepretaciji te stvara atmosferu samom svojom bojom. Gusto zvučno tkanje i bogati, elaborirani aranžmani dostojna su konkurencija Laneganovom vokalu, koji zapravo više teži stapanju s bogatom instrumentacijom nego isticanju. U recentnim albumima Lanegan sve više naginje izričaju na tragu goth rocka, pa je koncert bio većinom u tom ugođaju, a raznovrsnost su unijele mračne blues balade, poput Bleeding Muddy Waters i Deepest Shade, u kojima Laneganov mračni vokal najviše dolazi do izražaja. Ipak, kao da je nedostajalo ekspresivnosti i energije, svirka je vrlo dobro odrađena, ali nije došlo do neke kulminacije ili istinskih izljeva sviračke strasti. Laneganova karizma i vokalna markantnost zaslužna je za velik dio sveukupnog dojma, tu su i inteligentni višeznačni tekstovi koji se slušaju s pozornošću, ali sveukupni bi dojam bio bolji da je bilo više nadahnuća i strasti, pogotovo kod pratećeg benda.

IMG 10007

Nakon oduševljenog pljeska publike nakon službenog dijela koncerta, glazbenici su se vratili na dvostruki bis (The Killing Season i Phantom Radio), a nakon koncerta Lanegan je ostao potpisivati CD-e. Lanegan nikad nije bio poznat kao veliki komunikator s publikom, ali je ipak malo iznenadilo njegovo ekstremno neodstupanje od tog obrasca – naime, publika je u jednom trenutku, nakon završetka jedne pjesme, počela pjevati "Happy Birthday" (u utorak mu je stvarno bio rođendan), no Laneganov bend je samo počeo svirati iduću stvar, bez ikakve reakcije na simpatičnu gestu fanova.