4

S dalekog istoka, točnije republike Tuve u Ruskoj Federaciji na samome istoku, smještenoj uz samu granicu s Monlogijom, su u Vintage Industial Baru nastupili Huun-Huur-Tu obučeni u tradicionalnu nošnju. Navedeni sastav čine 4 svirača koja ujedino koriste svoje grlo kao instrument kako bi prikazali autohtonu Mongolsku glazbu koja upotpunjuje pustoš stepe stoljećima; može se natuknuti i tisućljećima.

Glazba, originalno svirana i pjevana s vrha neke uzvisine, je upotpunjena tradicionalnim žičanim i gudačkim instrumentima ukrašenim konjskim simbolima kao i jednim velikim bubnjem s malim udaraljkama pri vrhu, kako bi se uz prateći instrument moglo prijeći u duboki popratni zvuk koji je jako dojmljiv jer dočarava prikaz stepskoga života kroz glazbu. U gotovo svim skladbama je sudjelovao vrlo dugački puhački instrument, upečatljiv lagodnim tonom jer prikazuje hladnu pustoš koju Mongolski narod proživljava generacijama. Uz sve instrumente se mora napomenuti i njihovo Tuvalno pjevanje iz grla koje se može opisati kao da više ljudi pjeva odjednom, ali je prespecifično jer postoje i tri dodatne različite tehnike pjevanja koja prikazuju prirodu stepe, životinje poput ptica i konja, planinama kroz koji vjetar prohuja…

3

Koncert je djelovao kao uglazbljena priča, jer su nam glazbenici govorili o značaju izvedenih skladbi. Svoju su glazbenu priču počeli s s dvije pjesme o velikoj mongolskoj povijesti u kojoj se isticao bubanj koji je udarcima zvučao kao ratni, štoviše, bio je toliko dubok da su se osijetile vibracije pod nogama. Idućih nekiliko pjesama govorilo je o želji za ujedinjenjem mongolskoga naroda, što se može shvatiti i kao politička izvedba jer je mongolski narod razdijeljen u nekoliko različitih država, poglavito u Kini i Rusiji. No, nakon njihove otpjevane želje su nam svojim pjevanjem pokušali dočarati stepu i život u njoj, kao i bit konja koje su oponašali zvukovima iz grla.

Kada nas je Huun-Huur-Tu uveo u svoje okružje, počeli su pjevati o zajednici i prijateljstvu, što predstavlja vrlo bitan dio njihove kulture, kao i povijesti. Mongolski suživot s konjima je kroz cijeli koncert bio osijetan, ali iduća je skladba bila o drugoj životinji koju su koristili u karavanima. Deve su idućoj pjesmi bile opjevane kao suputnici na dugome putu kroz pustu stepu. Karavani su uglavnom korišteni za trgovinu i selidbu što nas je moglo dodatno približiti tome životu u južnome Sibiru. Za sam kraj su nam odsvirali pjesmu koja govori o putu koji prati svakoga Mongola i povratku kući. Iako su rekli da moraju na put prije same pjesme, publika ih je pljeskom nagovorila na još jednu izvedbu koju su besprijekorno odsvirali. Upoznavanje dalekoistočne kulture kroz instrumente i pjevanja, što bi se svidjelo svakom ljubitelju svjetske glazbe kao i putnicima koji vole upoznavati različite narode.