U sklopu europske turneje "Macro", kojom promoviraju istoimeni ovogodišnji, četvrti album, imali smo prilike u Tvornici Kulture ugostiti Ukrajinski metal uragan zvan Jinjer. Nakon izlaska njihovog trećeg, odličnog albuma "King of Everything", postali su jedan od metal bendova oko kojih se opravdano diže možda i najveća prašina. Uz vrlo kvalitetnu svirku za to su prvenstveno zaslužni njihovi izrazito energični nastupi kojima svaki put uspjevaju zapaliti publiku.
Koliko god je prvotni plan održavanja koncerta u KSET-u bila igra na sigurno od strane organizatora, ili se možda željela ponoviti nezaboravna krcata večer s Napalm Deathom koja se tamo odigrala 2009., teško da bi to bilo izvedivo. Nedugo nakon najave ovogodišnjeg zagrebačkog koncerta u KSET-u ulaznice su se rekordno rasprodale i, na sreću mnogih, koncert je prebačen u Tvornicu. Zagrebački koncert mnogima je bio prilika da ih provjere u zatvorenom klupskom prostoru, a većini i prva prilika da ih vide uživo.
Svirke su bile tempirane od 20:00 sati, što je za četiri nastupa bilo gusto znajući da bi program trebao završiti do ponoći. Večer su otvorili Space of Variations, ukrajinska pretežno metalcore četvorka uz povremeno korištenje elektronike. Osnovani 2009. godine, do danas su izdali dva albuma kroz koje su nas proveli u pola sata svirke. Krenuli su pred šačicom publike ali svirali su kao da je prostor pun. Energičnim i agresivnim nastupom, pjevač je čak zavržio u mosh pitu s publikom, uspjeli su solidno odraditi uvijek nezahvalni zadatak benda koji otvara večer.
Finci Khroma, metal/elektro četvorka koja u svom zvuku ima prilično puno sempliranja, bili su sljedeći. Osnovani 2010 u Helsinkiju, do danas su izbacili dva albuma, koja su nad predstavili kroz tridesetak minuta svirke. Iako su nastup odradili energično i kvalitetno, i prostor je već bio bolje popunjen, izgleda da su svojim zvukom iznenadili publiku koja, iako je pratila nastup, nije pretjerano aktivno reagirala. Solidna svirka, ali čini se ne po ukusu večerašnje publike.
The Agonist su bili prvi bend večeras koji je publici bio dobro poznat, što se vidjelo i po oduševljenju prilikom izlaska na pozornicu, i prvi s pjevačicom iza mikrofona. Već iskusna melodic death metal kanadska petorka osnovana 2004. ima iza sebe šest albuma od kojih zadnji, ovogodišnji "Orphans" promoviraju i na ovoj turneji. Odmah od prve pjesme atmosfera je bila odlična, publika je Vicky pratila glasom i pokretima, bilo da se radilo o njenom čistom ili growl pjevanju, vrlo dobrom i samouvjerenom u oba slučaja. Među nekolicinom odsviranih pjesama čuli smo "Gates of Horn and Ivory", koja je pokrenuli i mosh pit u publici, posljednji singl sa zadnjeg albuma "The Gift of Silence" i kao posljednju "As One We Survive" koja je djelovala i kao vrhunac njihovog nastupa večeras. The Agonist su odradili odličan nastup i isto tako pripremili publiku za zvijezde večeri.
U dvoranu ispunjenu pretežno mlađim licima prije glavnog nastupa počela su pristizati i ona manje mlada, i malo pred nastup prostor je bio krcat. Ne sjećam se kada sam zadnji put Tvornicu vidio ovako popunjenu. Zanimljivost Jinjera se i ovaj put potvrdila, i za mlađu ali jednako tako i za stariju publiku. Odlazak do šanka ili toaleta, i povratak, u ovim uvjetima predstavlja dugotrajnu avanturu. S druge strane, sva sreća da je koncert prebačen u Tvornicu jer inače dvije trećine ovih ljudi ne bi imali prilike vidjeti ovaj događaj.
Jinjer, svima već prilično poznati, su odmah krenuli žestoko sa "Teacher, Teacher!", a puna Tvornica oduševljeno je pratila svu akcju na pozornici. "Judgement (& Punishment)" i "I Speak Astronomy" dodatno su zapalile već ionako oduševljenu publiku. "Who's Gonna Be the One" pokrenula je prvo jače guranje i mosh pit što je bend dočekao s odobravanjem. "On The Top" je uz Tatianin komentar "Let's see each other on the top" opet zapalila publiku i pokrenula mosh. Vjerojatno svjesni nedostatka vremena, bend je kontakt s publikom smanjio na minimum te smo tako uspjeli čuti pristojan broj pjesama. Zadnja na set listi, "Words of Wisdom", nekako je stigla prebrzo, a izostala je i najiščekivanija "Pisces".
Na sreću sada već usijane publike, bis je ipak došao, i na najbolji mogući način, s "Pisces", i ovo je nesumnjivo bio vrhunac koncerta. Apsolutno pjevanje u glas čistih i growl dionica, dijelove je publika otpjevala sama, ujedinilo je cijelu Tvornicu i izvrsno završilo večer. Jinjer su se večeras pokazali kao odlični glazbenici, svatko je "majstor svog zanata", usvirani, čvrsti i točni Uz to Tatiana je kao kao iskusni showman vješto vodila kontakt s publikom, i vrijeme će pokazati kako će sve izgledati kada se ta fama oko njih smanji.
Ono što je umanjilo doživljaj Jinjera večeras nažalost je glasnoća. Početak njihovog nastupa dočekao sam nedaleko od desnog zvučnika, ali mjenjanjem položaja nekoliko puta, dolazeći do tonca, do tribine, penjući se na tribinu, ništa nije popravilo situaciju. Iako je njen glas prilično jak, čist a i kao growl, bio je izlomljen prejakim zvukom bas gitare i bubnja. Bubanj je prevladavao zvučnom slikom, zatim bas gitara, a gitara i glas često su padali u drugi plan. Zvuk je večeras bio možda manje neusklađen ali više preglasan tijekom nastupa Jinjera, tko god ga je provjeravao i namještao, što je najmanje važno, ali šteta što je umanjio doživljaj. S obzirom da smo se "vremenski" izgleda uskladili s koncertnom praksom u Europi, nadam se da će se i sa zvukom to uskoro dogoditi, i da će se više ići na kvalitetu a tek onda na kvantitetu.
