Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Phuuuuu... moram priznati da sam se sinoć u punom zagrebačkom Boogaloo Clubu osjećao kao poznati inspektor Jules Maigret, ali na tajnom zadatku. Kada smo oko 21 h upali u klub, sve je već bilo puno, sve zadimljeno, iz kuta pokraj zamračenog stagea već se orila tugaljiva svirka, koja je u meni pobuđivala određenu dozu užasa i nemira, jer sam mislio phuuuu... gadno sam promašio... ovo ipak neću biti u stanju izdurati ... nije to moj film. No, na nagovor Draženka 'ajde daj se opusti... bude sve o.k. naručujemo točenu pivu i Pepsi, dok sa šanka doslovno lete flaše vina, pive i čega sve ne .. i sve je upućivalo da se sprema veliki tulum, gdje moja malenkost ne spada... no, kako se ono kaže... što je tu je i sad nema natrag... stisni Mike zube i odradi ovo što slijedi.

Na prostoru ispred stagea rulja se već ludo zabavljala, plesala na ove zarazne ritmove koji su bombardirali plesni podij, na kojem se doslovno odvijala neka pomalo mistična furka: klimanje glavom, vrtnja ručnih i zdjeličnih zglobova, snažna zajedička vibra ekipe, koja je doslovno eruptirala dolaskom glazbenika na stage i priča je krenula neumoljivo.
No, osobno sam bez ikakvih transističkih osjećaja čuo da nešto ne klapa u ovom orkestru, da na samo početku, možda u prve tri pjesme dolazi do ispadanja iz ritma ili nešto ne štima i pitao sam se kako to? Ili možda ja ne kužim o čemu se ovdje radi.

ko

Učeči o makedonskim ritmovima od mojih glazbenih favorita grupe Time do Vlatka Stefanovskog, možda sam nešto ispustio. Ali kada sam primjetio kako trubač i pjevač i klavijaturist stalno pogledavaju udaraljkaša i dvojac koji svira tube bilo mi je jasno... nisam fulao! No, na svu sreću kratko je trajala ta disharmonija i vrlo čudno ispadanje iz ritma, a većina ove zapaljene publike to uopće nije ni registrirala i eto nadam se da na kraju krajeva nas dvojica nismo ispali ko' ona dva fosila na balkonu Muppet showa.

Kočani orkestar je internacionalna koncertna atrakcija i jedan je od najcjenjenijih romskih sastava u svijetu. Glazbeni stil ovih neumornih trubača vrlo je zanimljiv i jedinstven.
Tradicionalna romska glazba je temelj njihovog izraza kroz koji se isprepliću furiozna kola i svadbene veselice, sa tužnim i melankoličnim elegijama. Kao glazbenici romskog porijekla iz Makedonije, veliku važnost pridaju upravo makedonskoj narodnoj glazbi, ali iz njihovih instrumenata se pored etna može čuti i elementi funkya, jazza, s virtuoznim improvizacijama solista, a pored klasičnih hitova izvode i popularne pjesme današnjice u svojim verzijama.

ko

Čuli smo svašta, a osobito drugi dio koncerta bio je izuzetno dobar, valjda su se "dečki" dobro zagrijali i onda nije bilo nikakvih problema, uz plesačice, sa bine je doslovno isijavala energija, ubijao je ritam i prodorna svirka brass sekcije. Moram istaknuti da me se posebno dojmila njihova obrada i izvedba: "Smooth Criminal" Michaela Jacksona .. što je... je ...sjajno su to odradili. Sve je eruptiralo kada bi zasvirali "Lipe Cvatu", "Đurđevdan je", a tu su i ostale pjesme koje možemo naći na njihovim albumima.

Nema dvojbe ljudi vole melos makedonskih Roma i njegova senzibilnost, ali i senzualnost očigledno odgovara današnjoj populaciji partijanera, čak ljepšem spolu više, nego onom drugom.

Kako ovi glazbenici romskog porijekla iz Makedonije, doista veliku važnost pridaju upravo makedonskoj narodnoj glazbi, ne libe se svirati i drugu glazbu. Iz njihovih instrumenata se pored etna može čuti i elementi funkya, jazza, s virtuoznim improvizacijama solista, a pored onih i nekih klasičnih uspješnica izvode i popularne pjesme, ali prilagođene njihovim doista osebujnim verzijama.

271899860 3009802602682598 1858571012370702941 n

Vrhunac svega bio je trenutak kad se kompletni orkestar zaputio među publiku i potom je u dvorani nastao pravi "dernek" u kojem se zasigurno najviše oznojio udaraljkaš, kojem je znoj s čela tekao u potocima... Publika svima, a njemu pogotovo, jednostavno nije dala prestati i tko zna do kad bi sve to trajalo, da se nije moralo kretati prema kućama ili kuda već?!

ZAKLJUČAK

Od početnog suzdržanog slušanja i gledanja cijelog nastupa do prihvaćanja činjenice da se radi o glazbenicima koji znaju što im je činiti, do spoznaje da ljudi imaju pravo na svoj odabir i da, neka samo uživaju dok mogu!

Definitivno, Kočani orkestar se u Zagrebu osjeća ko' doma! Neka, ovdje imaju svoju publiku, a ono što je najvažnije, oni tu svoju publiku i s pravom zaslužuju!

Drugi puta zasigurno neću toliko zazirati niti biti skeptičan prema svemu, jer na kraju krajeva i mene su dobili svojom svirkom i neka su... biti će mi lakše sljedeći put!