Otići na koncert u ova bolesna i nevesela vremena jednako je dobitku na ekspres-lutriji. Kupiš komadić papira, jer si taj dan vidio dimnjačara i ulovio se za gumb na vrijeme ili na vrijeme pročitao stazu kretanja crne mačke preko puta pa je vješto obišao, rukama drhtavim od uzbuđenja otvoriš paketić i onda pročitaš ono - nažalost ništa. Tako nekako danas funkcionira i glazbena industrija. Poveseliš se koncertu, kupiš kartu mjesecima unaprijed, a onda ti taj isti otkažu, jer se epidemiološka situacija u međuvremenu zakomplicirala. Onaj bezobrazni virus protiv kojega si se cijepio ili ga prebolio, izgleda ne poštuje pravila igre ili se njegov unuk po imenu Omikron, uzjogunio pa se ponaša kao pravi pubertetlija: mutira, stišće prištiće i baš se zlurado smije u lice autoriteta. Kako bilo, živimo u neobična vremena i nijedan koncert više nije siguran, osim onoga koji se održava online.

A upravo jedan takav i to, bez ikakvog pretjerivanja, uistinu vrhunski, održao se prošlog vikenda u Magazineu u Londonu. Bila su to u stvari tri uzastopna nastupa grupe The Smile, novog projekta dijela ekipe iz Radioheada, točnije Thoma Yorkea i Jonnyja Greenwooda, kojima se pridružio Tom Skinner iz Sons of Kemet. Nastupili su okruženi sjedećom publikom, vjerojatno u skladu s preporukama epidemiološke službe. Sve tri izvedbe emitirale su se uživo, putem livestreama i bile rasprodane. Bilo je to i za očekivati, s obzirom na onih nekoliko uistinu intrigantnih snimaka koje su nam ranije plasirali. Ipak, uspjelo se uloviti nekoliko ulaznica za novinare, pa i za moju malenkost, jer mi se kao i toliko puta ranije u životu i ovoga puta osmjehnula sreća, tako da sam preko svojega laptopa mogao uživati u izvedbi jednog doista zanimljivoga glazbenog projekta.

Koncert je otvoren kraćim uvodnim govorom i ulaskom benda na pozornicu. Sumnjivo prazno to izgleda: tek trojica glazbenika i jedno računalo pokraj, ali već je prebiranje po klaviru i vokal na rubu falseta započeo čaroliju i to upravo ovim riječima: „I don't want to hate you…“. Lijepa, lagana stvar koju nose bubanj, klavijature i bas, instrumentalno reklo bi se minimalistički, ali čarobnoga ugođaja. A onda su krenule i druge pjesme: „Like A Child“ i „The Smoke“, pri čemu su krenula i nova iznenađenja koja će se pokazati konstantnom, a to je da glazbenici izmjenjuju instrumente. Klavijaturist prelazi na bas, zatim na gitaru, bubnjar na sintesajzer i tako u nedogled, ništa novo za bolje poznavatelje Radioheada koji znaju da je Thom Yorke multiinstrumentalist, ali za novu publiku jedno izuzetno ugodno iznenađenje.

Nastup je odisao kućnom atmosferom koja se nekako posebno 'podebljala' tepihom prostrtim cijelom pozornicom. Ona mistična „Open the Floodgates“ Thoma Yorkea djelovala je kao kutija najslađih slatkiša koja se postupno otvara. Pri tome, publici se vjerojatno samo nametalo pitanje: „Pa koliko mogu trojica vrsnih glazbenika pružiti uživo?“ A odgovor je, u stvari, vrlo jednostavan – neizmjerno mnogo. Sve se to moglo vidjeti i doživjeti tijekom cijelog ovoga koncerta. Primjerice, bubnjar bi prešao na klavijature, nema ritma, a punoća zvuka je u potpunosti ostvarena. Savršeno.

Prvi dio koncerta prikazivao se u crno-bijeloj tehnici, a potom se u pjesmi „Free In the Knowledge“ pojavila neka crvenkasta. Akustična gitara i klavir sa sintetičkim zvukovima svirali su u pozadini, a vokal me podsjetio na Neila Younga. Basist u krilu ima navedeni instrument, ali svira klavir. Vizualna dinamika pojačana je reflektorima koji su simulirali paukovu mrežu na pozornici, a potom s gudalom na gitari krenula je pjesma „A Hairdryer“. Netko bi zapazio da pjesma ima pomalo psihodeličan uvod, ali to je u stvari savršena slika vremena u kojem ionako već neko vrijeme živimo, ali mu se nipošto ne želimo predati. Ne mašemo bijelom zastavom kao što uostalom kaže naslov iduće „Waving a White Flag“. Ne postoji teškoća koja će nam utrnuti zadnju nadu, premda ne znamo što nam ono sutra donosi. Upravo kao što kaže i njihova sljedeća pjesma „We Don't Know What Tomorrow Brings“, odlična, brza stvar, dinamičnija u odnosu na sve ranije. Da, kako kaže Thom, „trava će uvijek biti zelena“, makar nam se uslijed klimatskih promjena i sva sasušila, pomislit ćete u sebi. U svakom slučaju, bila je to još jedna fenomenalna stvar odsvirana u klasičnoj tročlanoj postavi koja savršenošću i punoćom zvuka plijeni svačiju pozornost. Thom se uhvatio bas gitare i odsvirao onu odličnu stvar Radioheada „Skirting On Surfage“, a potom rekao: „Dvije godine smo zarobljeni u svojim domovima…“, te odsvirao sa svojim mini-bendom pjesmu „The Same“. Jer, uistinu u posljednje dvije godine sve je isto. Ako ne vjerujete, pitajte susjeda što ima. Razgovor će stati na prvoj rečenici: „Zdravi smo, ostalo je nebitno“. Naravno, posebna vještina je pronaći što više prostora u onoj riječi 'nebitno', jer upravo je ona to što možemo nazvati svojim životom.

Do kraja službenog dijela nastupa odsvirali su još dvije pjesme: „The Opposite“ i „You Will Never Work In Television Again“. Ova zadnja je bila odlična i nekako brža u odnosu na prethodne, pa je tako živahna ekipa prikovana za sjedalice tražila više. „Nemamo mnogo“, rekao je Thom nakon kratkog nagovaranja, „ali odsvirat ćemo još…“, pa su potom uslijedila još dva bisa.
Sve u svemu, The Smile, bend kojega kritičari opisuju kao “opušteniji i slobodniji Radiohead” ili “Radiohead u power trio formatu”, odsvirao je jedan odličan i nezaboravan koncert te nas uspješno zaintrigirao za svoj novi album koji će biti objavljen uskoro, a koji je već unaprijed proglašen 'najiščekivanijim izdanjem godine’.

Uzgred budi rečeno, europska turneja s preko 30 nastupa kreće im u svibnju. A ono na što možemo posebno biti ponosni jest činjenica da im je polazišna točka upravo - Zagreb. Ovdje će, naime, održati svoj prvi europski koncert i to u zagrebačkoj Hali 16. svibnja 2022. Nije potrebno posebno naglašavati da se neizmjerno veselimo tome. Jer, ovo što su pokazali na svom koncertu u Londonu uistinu vrijedi joše jedno pogledati i uživo.

Setlista:

1. Panavision
2. The Smoke
3. Speech Bubbles
4. Thin Thing
5. Open the Floodgates (Thom Yorke song)
6. Free in the Knowledge
7. A Hairdryer
8. Waving a White Flag
9. We Don't Know What Tomorrow Brings
10. Skirting on the Surface (Radiohead cover)
11. The Same
12. The Opposite
13. You Will Never Work in Television Again

Bis:
14. Just Eyes and Mouth
15. It's Different for Girls (Joe Jackson cover)