Ako ičemu drugome nije, Covid-19 nas je naučio strpljivosti. Naime, zbog epidemiološke situacije koja nam se kao dosadna sjena zalijepila za leđa i pratila nas tijekom protekle dvije godine, mnogi se koncerti nisu održali u najavljeno vrijeme, pa smo tako nekako uspješno dočekali i dugo očekivani koncert Placeba na Šalati koji se trebao održati još prošle godine, ali je zbog svih onih vješto prezentiranih i zabrinjavajućih statistika u koje, naravno, bezrezervno vjerujemo, održan tek jučer.

Šalata je odličan prostor za održavanje velikih koncerata: može primiti podosta ljudi, prometno je dostupan, za publiku komotan, a jedini je problem što se koncerti zbog pozicije prostora u samom središtu grada, te kućnog reda i buke, uglavnom moraju dovršiti do 23h. Ipak, i u tome ima stanovitih prednosti, jer se posjetitelji nakon tih kraćih koncerta barem ne moraju maltretirati noćnim prijevozom, s obzirom komotno stignu uloviti priključak na redovite tramvajske linije i javni gradski prijevoz.

Prema programu, Šalata nam je otvorila vrata od 19h, predgrupu ili bolje reći podršku ovoga je puta činila riječka grupa Jonathan, koja je započela svoju svirku u predviđenih 20:20, dok je Placebo svoj koncert započeo od 21:30. Osvrnuvši se na publiku, lako je zaključiti da je pretežito čine fircigeri, s plusom ili minusom od 10 godina, ukratko: dame u najboljim godinama i vječiti mladići blago načeti ponovljenim pubertetom ili onom krizom srednjih godina. No, bilo je i mladih, jer dobri bendovi obuhvaćaju različite generacije.

Svoj polusatni nastup riječka grupa Jonathan otvorila je pjesmom „Wake Up Call“. S odličnim introm na klavijaturama i elementima ponešto žešće svirke podsjetili su nas na Editorse, Interpol ili National, a mene osobno i na manje poznat Human Tetris. Svoj vrlo kvalitetan i zapažen nastup nastavili su prema priloženoj setlisti. Opći dojam o bendu sasvim mi je pozitivan: u svojoj peteročlanoj postavi imaju one indie gitare, jaki glas, bariton, ali ozvučenje mi se u nekim trenutcima učinilo slabo. Odlična stvar “Maggie“ podsjetila me i na Urbana, a ostale pjesme dokazale su da je Jonathan svjetski bend koji bi se bez problema mogao uklopiti u prospekte svih europskih festivala. Svoj su nastup završili s onim neizbježnim: „Hvala ljudi! Živio Zagreb! Živjela Šalata! Živio Placebo!“ Ukratko, priuštili su nam pola sata kvalitetnog zagrijavanja za glavne zvijezde večeri.

E sad, nakon njihova nastupa trebalo je biti strpljiv i izdržati polusatno preslagivanje pozornice na još uvijek sveprisutnoj ljetnoj sparini. U međuvremenu, možda je netko potražio osvježenje u obliku piva po 30 kn, vode po 20 kn ili pak kokica za 20 kn ili se jednostavno primirio kao gušter na predvečernjem suncu, svjestan da za cijenu piva možeš na benzinskoj crpki kupiti za sad recimo 2 l naftinih derivata.

Neposredno prije koncerta Placeba na velikom se ekranu iznad pozornice pojavio neobičan natpis koji je u najbitnijim crtama izgledao od prilike ovako: „Ljubazno Vas molimo da isključite mobitele, jer time ometate koncert. Upotreba mobitela je nepoštena prema drugim gledateljima koji žele gledati nastup a ne pozadinu vašeg telefona. Prepustite se glazbi i video-efektima Placeba kako bismo stvorili zajedničku transcedenciju. Uživajte u sadašnjem trenutku! Hvala na razumijevanju!“. Istu obavijest dvojezično je izrecitirao netko od organizatora na pozornici. Iskreno, premda ima logike, nisam očekivao takvu vijest, jer mobitel mi je sredstvo za rad u kojega ukucavam dojmove, a potom i tekst ovakvih članaka. No, srećom, iz svoje čarobne torbice iščačkao sam neki blokić u kojega sam, onako u mraku, kemijskom, nažvrljao svoje dojmove, jer u protivnom, sada biste ovdje gledali isključivo fotogaleriju i to prve tri stvari svakog benda koje su se smjele fotografirati i to bi bilo to.

Očekivano, Placebo je stavio težište na predstavljanje svojega novog albuma „Never Let Me Go“, pri čemu je, ruku na srce, ostao zakinut onaj dio publike koja više voli njihove starije stvari. Nastup su otvorili pjesmom „Forever Chemicals“. Scenski gledano, dva preostala člana iz originalne postave Placeba Brian Molko i Stefan Olsdal nalazili su se u prvom dijelom pozornice, dok su u pozadini bila još tri dodatna člana koja im pomažu u realizaciji turneje: bubnjar, klavijaturist (povremeno i violinist) i još jedna gitara, odnosno bas po potrebi. Stanje na pozornici baš i nije bilo jednostavno pratiti s tribina, jer bilo je ovdje mnogo vizualnih efekata uslijed kojih su protagonisti izgledali kao cirkus buha ili bolje reći krijesnica. Pozadina pozornice vizualno je bila izuzetno efektno podijeljena u dva dijela: u gornjem dijelu odvijala se video projekcija onoga što se događa na pozornici snimljena iz 12 različitih kutova te obrađena u raznim efektima, a u donjem dijelu su nas zasljepljivali reflektori upereni prema publici koji su pratili ritam pjesama te u svojoj živosti mogli izazvati i poneki epileptični napadaj kod osoba osjetljivih na čestu i dinamičnu izmjenu svijetla. Klasični reflektori u crvenim ili plavim tonovima obasjavali su pozornicu tek u rijetkim trenutcima između pjesama u kojima je Molko redovito i kao po pravilu izmjenjivao gitare prije svake nove pjesme. Publika je reagirala odlično na svaku pjesmu: bilo je pljeskanja, izvikivanja tekstova, čak i glasnih povika u kojima je, nažalost, prednjačio upravo gospodin koji se nalazio pokraj mene i kojega je valjda tribina vjerojatno podsjetila na nogometnu utakmicu pa je vikao kao da se radi, u najmanju ruku, o nekom derbiju između Dinama i Hajduka. S obzirom da je unatoč svemu stigao višestrukom porcijom kokica i Cole nahraniti svojega sina koji je sjedio ispred, opraštam mu sve, jer je gospodin očito plemenit i usmjerava nove naraštaje prema kvalitetnoj glazbi.

„Scene of the Crime“, popraćena je efektnim video zidom, a Stefan je potaknuo publiku na pljeskanje. U stvari, pljeskanje tijekom ovoga koncerta manje-više bilo je jedini oblik komunikacije s publikom, jer Molko osim pozdrava i nekoliko rečenica zahvale, te večeri baš i nije bio nešto pričljiv. Efektna je bila i izvedba pjesme „Sourounded By Spies“ pri kojoj se bas osjetio upravo abdomenu ili pomalo iznad, kao neki recimo otkucaj srca. Povrh toga, pjesma sadrži i jedan efektan break s puno detalja. Publiku je razveselila nešto starija pjesma „One Of A Kind“, a nakon nje su najavili i odsvirali jednu plesnu – „Sad With Reggae“, koja je uživo bila upravo odlična. Najbolja stvar s novoga albuma, hitoidna „Try Better Next Time“, zvučala je upravo fenomenalno, dok je „Too Many Friends“ sa Stefanom na klaviru i Molkom na gitari i vokalu te kasnijim uključenjem ostaloga benda bila izuzetno impresivna. Do kraja koncerta, izveli su još nekoliko zanimljivih i dobro prihvaćenih pjesama. Posebno se, čini mi se, isticala njihova nešto starija pjesma „Special K“ i razorna „The Bitter End“. Službeni dio koncerta završili su pjesmom „Infra-red“.

Bez previše nagovaranja, očekivano, vratili su se na bis i odsvirali „Running Up That Hill“, obradu pjesme Kate Bush. Začinili su je dugim ritmičkim i bas uvodom i premda ju je možda Molko malo otpjevao kao da mu se ne da, uz zaostale efekte koji su još dugo ostali zujati na pozornici u nekom stanju polumikrofonije dok su oni širili ruke i poklonili se publici, ostavili su sasvim efektan dojam.

Općenito uzevši, nastup je bio impresivan, ali prekratak. Naime, dalo se ovdje odsvirati još niz dobrih, starih pjesama („Black Eyed“, „Every You And Every Me“, „Special Needs“, „Pure Morning“ ili „36 Degrees“), koje su se mogle složiti, ako nikako drugačije, u prvi set biseva, pa onda nakon toga 'odzujati' cover Kate Bush. Ali, kao što znamo, ne može se na koncertu sve imati. Placebo je, očito, trenutačno u nekom drugom filmu. I u njemu su srećom nastupili u Zagrebu te tako upriličili odličan, premda ne i savršen nastup na Šalati, potpomognuti snažnim Jonathanom te vrlo vjerojatno ispunili duga iščekivanja zagrebačke publike. Kada grupa još malo sazri, odustane od istraživanja novih glazbenih stilova, napravit će i jedan „The Best Of Tour“, kojega naravno, nipošto nećemo propustiti.

JONATHAN – setlista

1. Wake Up Call
2. Who Lies To Whom
3. Maggie
4. Heaven
5. I Never Meant To Be There
6. Seasons
7. Have It All

PLACEBO - setlista

1. Forever Chemicals
2. Beautiful James
3. Scene of the Crime
4. Hugz
5. Happy Birthday in the Sky
6. Bionic
7. Surrounded by Spies
8. One of a Kind
9. Sad White Reggae
10. Try Better Next Time
11. Too Many Friends
12. Went Missing
13. For What It's Worth
14. Slave to the Wage
15. Special K
16. The Bitter End
17. Infra-red

BIS
18. Running Up That Hill (A Deal With God) (Kate Bush cover)