Prvog dana listopada 2022. godine, Boogaloo je ugostio ulični megasastav nestalnog postava sastavljen od članova muzičkog kolektiva JeboTon. Nestalni postav učinio je to da se sinoć na pozornici ukazalo valjda dvadesetak glazbenika i izvođača, ali ni jučer nisu svi došli. Kada svirate u tako promjenjivom i kolebljivom bendu, sigurno je da ste zamjenjivi. Svirka ide dalje.
Iako postoje preko deset godina a prva službena jeboTon fešta održana je u Boogaloo-u 14. srpnja 2011. kada su svi bendovi kolektiva nastupili zajedno po prvi put, moram priznati da me euforija oko ovog izvođača dugo zaobilazila. Imao sam taj otpor prema prostačkom nazivu kolektiva i uopće me nije zanimalo čime se bave i što proizvode. Zaokret se dogodio u onim video prilozima Vida Juračića gdje je Jeboton ansambl glavna zvijezda posljednje epizode. Naime, rijetko zalazim u centar Zagreba na kavu ili cugu, a u Mediku idem svake prijestupne, tako da sam akustičnu podlogu Kvart priče doživio kao kakvo produhovljenje. I ne samo što se tiče JeboTona.
No kako bilo, prvu JeboTon ansambl svirku doživio sam ovog ljeta pred relativno hladnom i zahtjevnom šibenskom publikom, na travi pred poznatim klubom Azimut. Prethodno sam putem društvenih mreža gledao snimke koncerata s jadranske turneje iz manjih gradova, i svirke su se činile kao apsolutno najjači raspašoj tulum. No kad je karavana došla do Šibenika, sve se nekako transferiralo u prihvatljive i pristojne okvire. Par dana poslije je bila još jedna prilika da ih ponovo provjerim na Zlarin street festivalu, ali me varljivo ljeto odvelo u drugom smjeru.
Ove jeseni navršava deset godina od premijernog nastupa u Boogaloo a mi smo pozvani na mjesto zločina, na obljetničku gala večer. Dress code je bio više smart nego casual, bilo je nešto stolnjaka po visokim stolovima s ponudom grickalica ili nečeg sličnog. I ulični bend može biti gala kada to poželi, naravno ako taj pridjev shvatimo vrlo uvijeno.
Uletio sam na gala spektakl u zadnjoj sekundi. Taman su počeli s meni omiljenim Grubišnim poljem. Hrpetina glazbenika na sceni i euforična publika pod njima. Izgledalo je kao početak dobre večeri. Tako je i bilo. Izvedene su valjda sve pjesme s albuma „Širi ljubav ili šuti” i live albuma „Ljubav je u KSET-u”, a dodatno su nas počastili i s dvije nove koje spremaju za novi album koji izlazi sljedeće godine. Ono što je fora kod ovako velikog ansambla je to da te nove pjesme nisu znali ni svi na bini. Ali upravo takve stvari daju na šarmu ovom luckastom ansamblu.
Premda smo svi bili svjesni najave novog albuma, tijekom koncerta nisam se mogao oteti dojmu da se radi o svojevrsnom labuđem pjevu ansambla kakav sada postoji. Postoji ta neka karma da bendovi Jebotona umiru (osim valjda Porto Morto), sad imamo i novu činjenicu da su dva ili tri člana postali tate a i svaki od njih ima neke svoje dodatne projekte, bendove...teško će biti zadržati centripetalne silnice.
Ali do tada pokušajte uhvatiti svaku priliku da čujete ovaj nesvakidašnji sastav. Svaka od tih prilika se isplati jer je svaki put drugačije. Želimo im da njihove pjesme dugo odjekuju po ulicama i trgovima. A može i iz vaših grla.
Izvedene pjesme:
Grubišno polje
Dobro jutro
Kao nekada
Malo sutra
Lutak
Banana
17
Nikad ne idem van
Ručak u podne
Memoari '09
Nisam rođen da bih umro od tumora
Ljeto '09
Proljeće
19:38
Mama
Dijete
Recesija
Dima i vinčuge
Ivan Duspara
Puž
Dylan Dog
Ne bih se baš složio
:::::::::
Redovnica, paraolimpijac ili r'n'r star
Sotona pankeri
Svinjica
Fela Santana
Cipele
Proljeće