Nije o Stingu jednostavno pisati kao niti dočarati količinu emocija prožetih iskustvom te vještim odabirom vrsnih glazbenika kojima Sting obogaćuje svaki svoj nastup. U Zagrebu je trebao nastupiti još 21.03. ove godine, ali je koncert odgodio za 7 mjeseci - na 31. 10. 2022. Najavljen, a zatim i odgođen koncert u Zagrebu, tek je povećao interes, želju i očekivanja publike. Napokon, koncert je u Zagrebu održan prošloga ponedjeljka, posljednjega dana mjeseca listopada, tijekom onoga što je u školskom kalendaru navedeno kao Jesenski praznik. Do posljednjeg trenutka, postojala je i dalje bojazan da će se koncert odgoditi, jer unatoč povoljnijoj epidemiološkoj situaciji, koncerti se i dalje, iz ovih ili onih razloga – otkazuju.
Nije Stingu bio ovo prvi nastup u Hrvatskoj, a nadajmo se niti posljednji. Ovoga puta Zagreb je posjetio u sklopu turneje pod nazivom „My Songs“, tijekom koje izvodi presjek svojih hitova i obuhvaća značajan dio Europe.
Posljednji puta kada sam ga gledao u pulskoj Areni, nastup je kasnio, vjerojatno zbog prevelike gužve koja je nastala jer je ovaj prekrasan i glazbenicima zanimljiv prostor prepunio svoje kapacitete. I dok je raspoložena ekipa iza mene nestrpljivo skandirala "Stinže, Stinže!", u trenutku kad je i ovom prilikom kao predgrupa nastupio njegov sin Joe Sumner, iz daljine je zvučalo (a i izgledalo) kao da je sam Sting uzeo akustičnu gitaru u svoje ruke te nam malo zasviruckao prije vlastitoga službenoga nastupa. I tada je Sting u Puli svirao velike hitove grupe The Police koje su uistinu izvanvremenske i dalje svježe, premda su nastale prije sad već 40-ak godina, na onom prijelazu sedamdesetih u osamdesetima te i danas jednako ostavljaju publiku bez daha. U Puli ipak, nekako je na momente zvučalo kako se Stingu te večeri baš i ne da svirati, premda je svaki duet s Joeom koji ga je podizao svojim elanom i mladenačkom energijom zvučao kao da Sting pjeva sa samim sobom. Neki se možda sjećaju Stingovih vrhunskih nastupa s Philom Collinsom na Live AID-u ili one kratke turneje s Paulom Simonom.
Ovoga puta, u zagrebačkoj Areni, koncert je započeo točno u osam. Joe Sumner je u svojem polusatnom nastupu, tek u pratnji vlastite akustične gitare, ostavio je vrlo upečatljiv dojam. Nalik mu je kao jaje jajetu: imaju frapantno identične vokale, posebno kad krenu u izvedbu onih visokih dionica. Simpatičan je Joe i čim se obratio publici na tečnom hrvatskom, predstavio se, pozdravio nas i započeo svoj pjesmom „Looking For You, Looking For Me“, svojim novim singlom objavljenim ove godine, osvojio je srca publike. Inače, možda ga netko zna kao pjevača grupe Fiction Plane s kojim je u dvadesetak godina snimio 4-5 albuma. Ondje je, upravo kao i njegov otac, pjevao i svirao bas u tročlanoj postavi benda koju su uz njega činili i Seton Daunt na gitari te Peter Wilhoit na bubnjevima. Neko je vrijeme bježao od očeve sjene, a zatim mu dopustio da ga otac afirmira one davne 2007. kad je Fiction Plane svirao kao predgrupa na posljednjoj reunion turneji velikog The Policea. Netko bi mu zamjerio da leprša na krilima očeve popularnosti, ali kakve to ima veze. Svakako se ugodno druže tijekom ove turneje.
Starije sam generacije i ne mogu prežaliti što je upravo najvjerojatnije Stingov ego uništio postojanje ovoga benda, koji se, bez imalo pretjerivanja, mogao svrstati u sam vrh glazbenih trojaca popularne i rock glazbe. Kako bilo, Policea više nažalost nema, Sting je već dugo u solističkim vodama, tijekom kojih je objavio niz uspješnih (ali i onih malo manje kvalitetnih albuma). A u ponedjeljak je dokazao da je sa svojih nedavno navršenih 71 godina života (koje je proslavio nedavnim koncertom u Sarajevu) u više nego odličnoj fizičkoj i sviračkoj formi te da na pozornici djeluje barem 25 godina mlađe.
Svoj sveukupno sat i pol dugi nastup otvorio je silovito pjesmom „Message In the Bottle“, tako da je publiku popunjene Arene već na prvu ostavio bez daha. A zatim je nizao hitove: „Englishman In New York“, „Every Little Thing She Does Is Magic“, pohvalio naš grad i predstavio bend kojega sada čine Dominic Miller na gitari, Josh Freese na bubnjevima, Rufus Miller na gitari, Kevon Webster na klavijaturama, Shane Sager na harmonici te Melissa Musique i Gene Noble na pratećim vokalima.
U kolopletu dobre glazbe, vrijeme je nevjerojatno brzo prolazilo, a Sting je emotivno izgarao u svakoj pjesmi. Ipak, možda je netko očekivao čuti "They Dance Alone" ili politički ponovno aktualnu "Russians", koju pjesmu više s njegovog hvaljenog i savršenog aolo albuma "Ten Sumners Tales" ili još poneku pjesmu grupe The Police ("Tea in Sahara", "Don't Stand So Close To Me"), ali i ovako je bilo sasvim dobro, jer je odabranom setlistom Sting napravio kvalitetan presjek cijele svoje karijere. Vjerojatno i ne samo mene posebno se dojmila "King of Pain" koju je fantastično izveo s Joem, a publika se, očekivano, potpuno raspametila na orijentalnu "Desert Rose".
Poslije „Every Breath You Take“ uslijedio je službeni kraj koncerta, ali raspoloženoga Stinga nije trebalo dugo nagovarati da se ponovno uspne na pozornicu. Podario nam je još dvije vrhunske izvedbe: nezaboravnu „Roxanne“, u kojoj je dokazao da vokalno još uvijek može i te kako 'potegnuti' te da je svirački i dalje siguran i precizan, kao da je potpuno srastao sa svojom bas gitarom, dok je zadnjom pjesmom „Fragile“ pokazao da je ujedno i više nego kvalitetan izvođač akustične gitare.
Ukratko, svojim zagrebačkim nastupom u Areni Sting je nepobitno dokazao da je i dalje jedan od najvećih rock izvođača, savršen na sceni te i dalje spreman još mnogo toga svojoj publici dobroga pružiti. Emotivan je kao kiša o kojoj je pjevao…
On and on the rain will fall
Like tears from a star like tears from a star
On and on the rain will say
How fragile we are how fragile we are…
(Sting: „Fragile“)
…a ujedno i snažan kao oluja kakve će nam još mnogo puta na svojim koncertima vjerno upriličiti.
Sting- setlista:
1. Message in a Bottle (The Police song)
2. Englishman in New York
3. Every Little Thing She Does Is Magic (The Police song)
4. If It's Love
5. For Her Love
6. Rushing Water
7. If I Ever Lose My Faith in You
8. Fields of Gold
9. Spirits in the Material World (The Police song)
10. Brand New Day
11. Shape of My Heart (s ulomkom pjesme "Lucid Dreams" Juice WRLD)
12. What Could Have Been
13. Whenever I Say Your Name
14. Walking on the Moon (The Police song)
15. So Lonely (The Police song) (s ulomkom "No Woman No Cry" Boba Marley)
16. Desert Rose
17. King of Pain (The Police song) (feat. Joe Sumner)
18. Every Breath You Take (The Police song)
BIS:
19. Roxanne (The Police song)
20. Fragile
