Ove subote zagrebačka je Tvornica kulture poslužila kao neki zamjenski dom ili recimo 'vikendica' Djeda Božićnjaka, jer je koncertom Električnog orgazma velikodušno podarila sve fanove i ljubitelje ovoga posebnoga i, po svemu sudeći, izvanvremenskoga zvuka. Koncert kojega su održali u svojem, u posljednje vrijeme vjerojatno ponajboljem izdanju, trajao je preko dva sata i najblaže rečeno - ostavio publiku bez daha. Povod okupljanju bilo je predstavljanje materijala s vinilnog reizdanja albuma „Lišće prekriva Lisabon“ koje je prigodno objavljeno uz četrdesetu obljetnicu njegova prvog izdanja. Ali, naravno, pronašlo se prostora i za druge nešto kasnije, ali sad već stare, dobre hitove.
Vjerujem da ne samo ja, već i ostatak publike najviše obožava izvođače koji ne kasne i ne ostavljaju nas da na početak nastupa čekamo kao „mladi majmuni“. No, povrh toga, još više volim kad se ne priča između pjesama, već se pjesme jednostavno 'rokaju' i nižu jedna za drugom. Gile, izgleda, definitivno nije čovjek od velikih riječi između pjesama i neizmjerno mu hvala na tome. Jer, čemu nepotrebno 'trkeljati' kada glazba može biti upravo ta koja priča priču.
Nastup im je započeo točno u 21 sat i 10 minuta s pjesmom „Bomba“. Odjeknula je onako upravo u skladu sa svojim imenom. Naime, iz tame pozornice obasjane zelenim svjetlom krenuli su prvi taktovi pjesme, a Gile nam je postavio jednostavno pitanje: „…Da li je to bomba? …Is this the bomb?“ Da, fakat, bomba je pala, a i ne čudi u ovo ratno vrijeme, tresnula je ničice i počela lagano otkucavati. Kasnije će se, najvjerojatnije, osnovati neko povjerenstvo koje će istraživati odakle i zašto. Ali, kako bilo, već je s prvom pjesmom Električni orgazam dokazao da su nenadmašan bend koji je i dalje u odličnoj formi. U ovom prvom dijelu koncerta, Električni orgazam kao da se zatvorio u neku svoju intimnu kutiju: furali su svoju priču, izvodili predano i što vjernije stvari koje su izvodili prije četiri desetljeća i nekako su djelovali pomalo odsutno i u svom svijetu.
No, cijeli koncert bio je, što bi se reklo, „hali gali“, jer su u iduća dva sata 'Orgazmači' furali pjesme kao zaigrana dječica, nanizavši pjesme sa svojih albuma ''Lišće prekriva Lisabon'', ali i s onog prvog „Električni orgazam“, pa šarali kroz „Paket aranžman“, „Distorziju“ „Letim, sanjam, dišem“ te pritom podizali publiku svakom svojom novom izvedbom. Program su uistinu znalački i vješto začinili kombinacijom starih hitova i novih pjesama te tako vjerojatno ispunili sva očekivanja gotovo dupkom pune Tvornice.
Početak nastupa baš im je bio silovit, onako pankerski žestok i pomalo psihodeličan, kao što je vjerojatno bilo i na njihovim počecima, te su se sukladno tome mnogi od prisutnih onovremenih očevidaca (naravno, u okviru svojih mogućnosti) glatko mogli prisjetiti ranih osamdesetih. Jer, „ Krokodili dolaze“, „Dokolica“ ili „Zlatni papagaj“ malo kojeg „polustoljetnika“ može ostaviti ravnodušnim, posebno kada su izvedbe popraćene kvalitetnim i originalu adekvatno vjernim izvedbama na klavijaturama i gitarama.
Kao što sam već rekla, Gile je bio poprilično šutljiv u komunikaciji s publikom, no gledatelji su odlično reagirali, posebno na pjesmu „Kapetan Esid“, koja je publiku osjetno raznježila. Romantika, koja je kao Tarzanova lijana visila u zraku, stvorila je atmosferu prigodnu za obnoviti stare veze, kao i onu za neki novi izvrstan početak. No, nakon toga atmosfera se dodatno ugrijala pjesmama „Ja sam težak kao konj“, „Igra rokenrol cela Jugoslavija“, „Bejbe ti nisi tu“ i onom, neizbježnom, a to je - „Debela devojka“.
Službeni dio nastupa Električni orgazam završio je svojim hitom „Kako bubanj kaže“, a potom su zahvalili publici nešto prije pola 11. Ali, publici to očekivano nije bilo dovoljno pa se ekipa vratila odsvirati još dvije pjesme : „ Konobar“ i „ Ne postojim“. Prije zadnje pjesme Gile je predstavio sastav: Ljubomir Đukić – Ljubu na klavijaturama, Zorana Radomirovića na basu, Blagoja Nedeljkovića na bubnjevima i Branislava Petrovića na solo gitari. I na kraju je rekao: „Ja sam Gile… I idemo još jednu za kraj…“ I nakon toga je stvarno uslijedio kraj. Na kraju koncerta, Gile je pozdravio publiku onako domaćinski: „Hvala, Zagrebe, bili ste najbolji!“ I potom su mahnuli na pozdrav kao, vidimo se uskoro, možda već sutra, i otišli s pozornice.
Ukratko, Električni orgazam ovim se nastupom dokazao kao još uvijek atraktivan bend i to za sve generacije. Bio je ovo izvrstan rani poklon ispod bora u predbožićno vrijeme: čvrsta ritam sekcija, čak i u najzahtjevnijim funky dijelovima, gitare koje se po potrebi znalački isprepliću, odlične Ljubine solo dionice na klavijaturama kao i one Branislavove na gitari. I preko dva sata neprekidnog sviranja s uvježbanim izmjenama pjevača (Gile i Ljupče) proletjelo je kao u trenu. Pri izlasku iz Tvornice mogle su se čuti samo riječi pohvale pa čak i divljenja u raznolikim oblicima, pri čemu je ipak najčešća rečenica bila ona - „Kako je*eno dobro sviraju!“
Setlista:
01. Bomba
02. Alabama
03. Pođimo
04. Afrika
05. Krokodili dolaze
06. Četvoro
07. Vi
08. Znam
09. Leptir
10. Zlatni papagaj
11. Nebo
12. Dokolica
13. Hajde, bejbe, daj da vidim sad
14. Da si tako jaka
15. Kapetan Esid
16. Gde smo sad?
17. Seks, droga, nasilje i strah
18. Svečane bele košulje
19. Skamenjen
20. Spojimo se sad
21. Bio sam loš
22. Ja sam težak k'o konj
23. Nemaš nikom ništa da daš
24. Igra rok'en'rol cela Jugoslavija
25. Debela devojka
26. Bejbe, ti nisi tu
27. Kako bubanj kaže
Bis:
28. Konobar
29. Ne postojim
