Srijeda, sredina radnog tjedna, zagrebačke ulice okupane svjetlom i šušurom predbožićnog doba, svatko juri u svome smjeru za svojim brigama. Usred svega toga našao se jedan koncert u dvorišnom klubu Sax!-u, Urban&4. Koncert je bio rasprodan u rekordnom roku, čim su ulaznice puštene u prodaju planule su. Ako ste bili jedan od sretnika koji su ulovili svoj primjerak ulaznice imali ste sreće doživjeti Urbana i njegovu četvorku uživo. Ovo mi nije bio prvi Urbanov koncert, ali svaki, pa čak i oni na kojima ne može stajati od bolova, odrađuju se vrhunski i uvijek donose nešto novo.
Priznajem da su mi Urbanovi klupski koncerti najdraži, još od mog prvog njegovog koncerta u jednom zadimljenom mariborskom klubu, prije previše godina. Na pozornicu izlazi ova vrlo dobro uigrana četvorka, Luka Toman na gitari, Sandi Bratonja na basu, Saša Markovski klavijature i Marko Bradaschia bubanj. I naravno vokal Damir Urban koji se na pozornicu penje noseći svoj kofer čudesa. Ovoga puta iz njega je izvadio zvučnik starog gramofona koji mu je u nekoliko navrata poslužio kao megafon, s ograničenom snagom zvuka za što je tonac dobio sve zasluge.
Hitovi su krenuli od početka, novi, stari, svaki je odgovarao upravo tom trenutku. Publika je reagirala na sve, od samo početka i Nitko osim nas, preko Odlučio sam da me voliš, Dobar znak, Ruke, Nebo, Sama, Moja voda, Mala truba... Snažni tekstovi, bogati u slikama i tonovima, ogoljeni doživljaji i osjećaji pretočeni u stihove doživljavali su se te noći svim osjetilima. Ekipa stvarno zvuči svjetski, zrelo, a publika to osjeti i nagrađuje. Bilo je tu i mladih i starih, baza fanova je sigurna ako nastave s ovome što rade i kako rade usred izvrnutog svijeta sa štapićem u ruci i u pozi dirigenta.
Dva sata svirke i kraj, ukrali smo noći još minutu ili dv'je na bisu uz Glas Jeka, Black Tattoo i Astronauta. A kakva je to tek izvedba bila! Još jedna priča o kojoj će se danima pričati dok se ne slegnu svi dojmovi.
