U veličanstvenom ambijentu HNK, zagrebačka publika se danas oprostila od Massima Savića, neponovljivog izvođača i glazbenog velikana, unikatne umjetničke pojave ovih prostora. U programu koji je trajao nekih sat vremena, na jednostavnoj sceni na kojoj su nastupili isključivo njegovi prateći glazbenici, a koja je imala u prvom planu jedno nažalost prazno mjesto s prepoznatljivom lepezom i gitarom koju je povremeno tako dobro znao zasvirati, nizali su se govori njegovih prijatelja i suradnika u pozadini popraćeni fotografijama koje su obilježile jedan prekratak život i jednu uspješnu ali prerano okončanu karijeru.
Nakon instrumentalnoga uvoda s pjesmama „Stranac u noći“ i „Da mogu“, prvi je govor u ime cijeloga benda održao Bruno Urlić, bosanskohercegovački violinist i producent te sve nazočne pozvao na minutu šutnje. U emotivnom govoru istaknuo je Massimove kvalitete profesionalnog pristupa svojemu poslu kojega je uvijek umatao u finoću svojstvenu pravoj gospodi. A nakon toga su odsvirali pjesmu „Iz jednog pogleda“ te čarobno, emotivnu izvedbu „Sjaj u tami“ pri kojoj smo mogli čuti fantastičan solo na basu i gitari. Sljedeći je govornik bio Aljoša Šerić iz grupe Pavel. Prisjetio se njihovog prvog telefonskog razgovora, prepričao kako su na nekom rođendanu jednom polupijani zajedno bezuspješno pokušali otpjevati Massimovu dionicu „Sjaj u tami“ koju je pjevao u falsetu te je rekao da je Massimo bio „utemeljenje engleskog aristokrata koji se samo još bolje oblačio“ i ustvrdio da je imao bezgrešan glazbeni instinkt. „Jedina stvar u kojoj se nismo slagali jest ta da nije vjerovao u život poslije života…“. Stoga je Aljoša zaključio: "Max, bok i vidimo se!"
Ganutljiv je bio govor i Ivana Dečaka, koji se prisjetio njihova prvoga susreta od kad ga je Massimo pozvao u automobil: „Upadaj mali…“ te požalio za svim trenutcima koje su mogli provesti zajedno te si toliko toga reći i zaključio: „Volim te, Mukica...“.
I dok je Massimov prateći bend svirao instrumentalnu verziju „Mali krug velikih ljudi“ bez i jedne greške, na velikom platnu su se nizale Massimove obiteljske fotografije, a emocije su se mogle u zraku osjetiti, obuhvatiti, te se na njima izdići kao na balonima ispunjenim hidrogenom. Jer, Massimo, pjevač baršunastoga baritona, bio je kralj emocija, onih najiskrenijih koje su mnogi pogrešno tumačili patetikom. "Volimo te, frende, ne brini, čuvat ćemo tvoje cure…", zaključio je sljedeći govornik.
Veliko finale uslijedilo je nakon puštene snimke s njegovog koncerta kojega su okupljeni ispratili dugotrajnim aplauzom. Posljednji ispraćaj Massima bit će u utorak 3. siječnja u 11 sati na Gradskom groblju Zadar. Komemoracija kao i posljednji ispraćaj otvoreni su za sve koji se žele još jednom pozdraviti s Massimom.