Sinoćnji koncert, promocija njihovog zadnjeg albuma "Zagreb-Berlin", uz prepuni zagrebački klub Peti kupe, bila je jasna naznaka da nas očekuje doista vrhunski, slobodno mogu napisati, svjetski glazbeni doživljaj, kojeg nam mogu na tako vrlo neposredan i direktan način prirediti i isporučiti trenutno samo Chui.
Od samog početka koncerta, koji je započeo dvadesetak minuta prije 22 sata pa gotovo sve do ponoći, Chui su u svojoj poznatoj formaciji: Toni Starešinić na klavijaturama, Vojkan Jocić na saksofonu te uz ritam sekciju Ivana Levačića na bubnjevima i Konrada Lovrenčića na basu, sve nazočne itekako dobro zabavili i rasplesali. Doista duboko vjerujem da nije bilo nikoga tko je Peti kupe sinoć napustio nezadovoljan, prazan ili što god.
Koncertna promocija albuma "Zagreb-Berlin", koji je njihov šesti studijski album po redu, zapravo je samo potvrda njihovog sjajnog glazbenog rada do sada. Od svibnja prošle godine do evo siječnja ove bilo je dovoljno vremena da se sva ta silna glazba dobro slegne i jednostavno postane dio svih nas koji na ovaj ili onaj način vole dobru i kvalitetnu glazbu.
Sat i pol prije samog koncerta bilo je dovoljno vremena da oni koji eventualno nisu toliko ufurani u glazbenu priču ovog nadahnutog i nadasve posebnog zagrebačkog benda, polove konce i spoznaju da se njihova filmska i glazbena strana itekako sjedinjuju i prožimaju, te da se ta zajednička ljubav i sinergija itekako osjeća.
Naime, za razliku od nekih drugih, Chui u svojoj promociji albuma to jednostavno čine, oni sviraju, oni su duboko "IN" u cijeloj toj priči i osjeća se da iz nje jednostavno ne žele izaći.
Album "Zagreb-Berlin" su u tradicionalnoj anketi tjednika Nacional glazbeni kritičari proglasili domaćim albumom 2022. godine. Kako ja nisam glazbeni kritičar, nego svemu prilazim kao običan slušatelj i konzument dobre i kvalitetne glazbe, mogu samo ustvrditi da su bili u pravu. Naime, kako se promocija odvijala i prolazila tako mi je sve više i više postajalo jasno da sam sav moj život usmjerio u dobrom pravcu, jer slušajući razne izvođače i bendove, koje sad ne bih nabrajao, sve sam to sinoć čuo. Naravno, to što sam čuo nije bilo nikakva preslika nekog ili nečeg, već su to bile čiste, iskrene i vrlo osobne refleksije na sve ono što je bilo u prošlosti, ali s čvrstim uplivom i uvjerenjem u sadašnji glazbeni trenutak, trendovska kretanja i onaj svima znani "way of life".
Impresionira vas kako ta, na trenutke i unifonična igra glazbenika i njihovih instrumenata, efektan spoj audio i video prezenatcijske forme, djeluje na publiku. S druge pak strane, sve to jasno nam pokazuje koliko je ovim umjetnicima važno da sve bude povezano i smisleno.
Na trenutke osjećate se kao u nekom psihodeličnom klubu s kraja šezdesetih, potom ulazite u zlatne sedamdesete, a onda kao da ste u disku uz funkirane, pa čak i disko ritmove, koji vas tjeraju na plesni podij. Trenutak kasnije već ste na nastupu benda koji izvodi alternativni free jazz, koji izvodi fusion, progresivno simfonični jazz rock, a istovremeno slušate glazbenike koji u svojim ritmovima ispaljuju etno elemente i to sami od sebe, a potom se sve to zamota i samo tako, laganini, preda slušateljstvu, preda publici. Moj osobni dojam cijele koncertne promocije svodi se na vrlo jasnu sliku u kojoj mi se čini da svi žele, i sami glazbenici i publika, da ovakva svirka nikada ne prestane. Jedan beskrajan "and on and on" trenutak koji vas, doslovno, rastavlja na proste faktore.
Vjerojatno ste primjetili da stalno upotrebljavam riječ "glazba" što je, barem po meni, jedina riječ koju mogu zasigurno upotrijebiti, a da nisam pogriješio kada je u pitanju glazbena forma koju Chui izvode. Isticati svirku i doprinos pojedinih članova benda je barem po meni apsolutno deplasirano, jer ova nadahnuta "četvorka" nosi zajednički nazvinik, a on je improvizacija i to zapravo može biti jedina glazbena kategorija, koju tako znalački nose ova četvorica glazbenika koji kao da nisu dio ove naše glazbene scene.
Ako je, a je, album "Zagreb-Berlin" doista veliki i izvrstan album, onda je njihov sinoćnji koncert doista veliki zalog za budućnost općenito naše glazbene scene.
