Nakon višegodišnje stanke kultni splitski bluzeri opet nastupaju u svom rodnom gradu. Zadnji „pravi“ koncert imali su u ožujku 2018. u splitskom HNK-u, povodom dana pripadnica ljepšeg spola, a zbog četiri i pol desetljeća uspješnog prezentiranja i zastupanja „plavih nota“.
Otprilike ovako plave su note oduvijek svirali upravo tako kako treba, počevši od ranih početaka kada su im instrumenti bili daska za pranje robe, drombulje ili štap s jednom žicom umetnut u kantu, kao zamjena za bas.
I tako nas i dandanas ova ekipa, čiji je spiritius movens, bio pokojni Jadran Zlodre - Gobbo svojim inspirativnim i odličnim sviranjem što blues covera, što autorskog materijala, svojim jedinstvenim stavom „mi sviramo, vi guštajte“ rado dovodi na njihove koncerte.
Prije samog osvrta moram napraviti malu digresiju, a tiče se negativne bilance između zatvorenih klubova/prostora u Splitu i onih otvorenih. Tako su prestali s radom Ovčice, Cirkus, kao i najnovije zatvorena Spaladium arena.
Životari koncertni prostor Kocka u splitskom Domu mladeži koji ima problem akustike; kao i Judino drvo u kojem smo se naslušali zaista dobre glazbe; novootvorena koncertna dvorana u Hrvatskom domu uglavnom je orijentirana na klasičnu i smooth jazz glazbu (siguran sam da se ništa lošeg nebi dogodilo otvaranjem vrata i drugačijim glazbenim formatima); dvorana Kazališta lutaka u Hrvatskom domu idealan je prostor za intimnije akustičnije koncerte; dvorana na Gripama je za sada jedini koncertni prostor koji može primiti pošten broj slušatelja i to bi više manje bilo sve.
Stoga, s radošću treba dočekati smjelu odluku da će se u prostoru bivšeg kina Marjan, sada restauranta/kavane Bajamonti Pizza, Steak & Fish House svake subote održavati glazbene večeri različitih glazbenih formata. Više je to koncept spajanja ugodne klupske atmosfere, selekcije glazbenih i umjetničkih događanja koji se nadopunjuju s modernim pristupom konzumacije odličnog izbora hrane i pića. Takav koncept je uspješnu premijeru imao i prošle godine, nekako je to prošlo mimo radara. U razgovoru s voditeljem saznao sam imena budućih gostiju: Sara & Jappa (Jappa je Željko Brodarić, također član Metka i njegova kćer Sara) poznati su i prepoznatljivi po svojim interpretacijama jazz standarda iz 40-tih i 50-tih godina; Fado 5 s Ivom Perkušićem; vjerojatno nanovo Black Coffee; trio UZU sa svojom autorskom fuzijom tema afričkih korijena, synth zvukova 80-tih, te americane i New Orleans funka.
Pametan je izbor bio pozvati splitske bluzere, svi stolovi su bili rezervirani, no djelomično i otkazani zbog silovite bure koja je naprosto opustošila grad. U večernjašnjoj postavi Otprilike ovako neće biti Vlade Garića, njega je ovom prilikom (nadam se ne samo ovom) zamjenio Zlatko Brodarić, još jedan bivši član kultnog splitskog benda – Metak.
I tako su Otprilike ovako, u sastavu: Vlado Marinić Kragić – Patak (bubnjevi), Goran Cetinić – Koča (gitara, vokal), Goran Slaviček – Salko (bas), Željko Milić (saksofon i klarinet) te spomenuti Zlatko Brodarić (gitara i vokal) za zagrijavanje sebe i publike koncert otvorili instrumentalom „Sisy Strut“, nakon kojeg, zagrijani nastavljaju s „Monkey on the Limb“, Georga Harmonice Smitha; autorskom „Paranojom“, „Washing Machine“ Wayne Hancocka; pomalo za njih iznenađujućom „Gimme Shelter“ na inicijativu (pretpostavljam) Zlatka Brodarića. Prvi set je završio s klasikom „Thrill is Gone“ B.B.Kinga.
Pauzu do drugog seta okupljeni su proveli u konzumaciji hrane i pića, te nezaobilaznim razgovorima, prisutnim i tijekom koncerta, što zna odnositi punu koncentaciju slušanja.
Drugi set otvoren je s „Trouble in Mind“ Richarda M. Jonesa, a sljedile su autorske „Novo jutro“, „O da“, „Soba broj 5“ te coveri „Big Legged Woman“ Freddie Kinga i „Why I Sing the Blues“ velikana blues scene, B.B.Kinga.
Članovi benda poslovično dominiraju u svojim izvedbama, koje mi se zbog dužih improvozacija nikada ne čine iste. Svijetla pozornice (makar sam ja tako doživio) bila su usmjerena na Zlatka Brodarića (ne doslovce, jer je konstantno bio u polumraku), a koji je opetovano dokazao da je zaista vrstan gitarist i koji je na momente pjesmama dao pomalo funky štiha. Inače, Vlado i Zlatko su članovi splitskog tria Trabacool, poznat po izvođenju poznatih covera, kao i Zlatkovih autorskih radova.
Više puta sam kazao da mi Vlado za bend predstavlja srce benda, svojim sviranjem koje nikada ne zapada u kliše uporno pumpa adrenalin u svirku ostalih članova, majstora svojih zanata koji su svirci dali prepoznatljivu snagu u jedinstvenoj kombinaciji slobode i discipline u spoju ritmičkog, harmonijskog i improvizacijskog iskustva i bogatstva.
Treći set sadržavao je sljedeće pjesme: “Kind Hearted Woman“ Roberta Johnsona, autorsku „Paradentoza blues“ i „Išijas“, te covere „Parchman Farm“ Bukka Whitea, „Are You Experienced“ (opet Zlatkov izbor), te je za završetak odabrana instrumentalna veselica „Chicken blues“
S koncertima Otprilike ovako nikada nema greške, uvijek nam odsviraju dio svog bogatog repertoara na način da ih već sutra poželiš slušati nanovo.
Par riječi o prostoru. Iskreno, nije zamišljen kao čisto koncertni prostor, više je po mom skromnom mišljenju to idealna kombinacija klupsko/kabaretske atmosfere kojoj najbolje odgovaraju akustičniji i ne previše ozvučeni formati. Glazbeno gladnoj splitskoj publici i ovakav prostor itekako je dobro došao stoga se radujemo novim nastupima.
