Koncerti u Lisinskom uvijek su priča za sebe čak i kod onih izvođača koji ne spadaju u kategoriju ozbiljne, popularno rečeno „klasične“ glazbe. Sjedala su numerirana, publika disciplinirana, bez priče i upadica, kao i onih pretjeranih prčkanja po mobitelima, a opet po potrebi slijedi reakcija u svakom pravom trenutku. Kroz dva koncerta u Lisinskom, Josipa Lisac obilježava 50-tu obljetnicu objavljivanja albuma „Dnevnik jedne ljubavi“, antologijskog albuma kojega je napravila na početku suradnje s Karlom Metikošom i koji je obilježio cijelu njezinu blistavu karijeru.

Josipa je na pozornicu izišla uobičajeno elegantna u crnoj kožnoj jakni i pripijenoj crnoj haljini kojom je istakla grandioznost i svoju vitku figuru, s metalnim ukrasima na podlakticama i lijepim čipkastim ukrasom na prepoznatljivoj crvenoj kosi. Crna kraljica, rekao bi netko. Nastup je započela izvedbom pjesme „Da li sam ti rekla da te volim“ i to u jednoj a capella inačici, bez instrumentalne podloge. Uslijedio je potom lijepi intro na gitari, a na video zidu su se pojavili efektni krugovi crvene boje. Pjesmu „O jednoj mladosti“ izvela je u laganijoj inačici uz dojmljiv preludij Starešinića na klavijaturama, tijekom kojega bubnjar Borna palicama za timpane nježno svirao polagani ritam. Već ovdje, Josipa je na refrenu pokazala svu raskoš svojih neponovljivih improvizacija te se glasom uspela do visina. Pozdravila je publiku i rekla da su započeli dosta dugačku, složenu priču. „Pola stoljeća – nije istina“, rekla je, „još smo na početku…“, a potom je predstavila bend: Tonija Starešinića (klavijature), Elvisa Penavu (gitara), Davora Črnigoja (bas) i Bornu Šercara (bubnjevi). Koncert je bio proslava 50-obljetnice albuma „Dnevnika jedne ljubavi“ pa je ispričala i kako je nastala pjesma „Sreća“. Tijekom neke turneje, Karlo Metikoš bi u filharmoniji sjeo za klavir i svirao, a ona bi njemu sjela u krilo. Pjesmu su izveli u novom aranžmanu, kao jazz verziju, pri čemu smo mogli uživati i u jednom prekrasnom solu na gitari, dok su u pozadini na video zidu, razlomljenom u nekoliko dijelova, projicirane razne boje, jer i sreća je osjećaj raznobojnog šarenila. Na to se nadovezala pjesma „1000 razloga“ s osjetnim primjesama pop-jazza i uz stalne vokalne improvizacije, dok se gitarist poslužio efektom kojim je dobio zvuk vrlo sličan saksofonu. U pjesmi „Živim po svome“ Tonijeve klavijature su ostavljale dojam kapi kiše, dok je Davorov bas bio onakav kakav upravo treba biti - ugodno masnog zvuka.

Prvih pola sata prošlo je izuzetno brzo. A onda je Josipa najavila da ćemo čuti nekoliko lijepih riječi i pustili su snimku glasa Ivice Krajača, tekstopisca, koji je opisivao neviđenu ljubav Josipe i Karla Metikoša. Josipa se prisjetila stvaranja ploče „Dnevnik jedne ljubavi“, prvog konceptualnog albuma ovih prostora. „Stvarali smo je za nas da bismo je poklonili drugima. Ivica nam je jednog dana došao tiho i rekao: 'Smislio sam naslov: Dnevnik jedne ljubavi…“ A ona, priznala je, koja je tad imala 22 godine nije bila niti svjesna što je napravila, dok su Karlo i Ivica - znali.

Iduća pjesma „Vjerujem ti sve“ započela je veličanstvenim solom na bas-gitari kojega je Toni diskretno podržavao s klavijaturama u pozadini, a nakon toga su izveli „Gdje Dunav ljubi nebo“. Pri tome, Josipa je opet briljirala vokalnim improvizacijama, a Toni je pjesmu zaključio izvrsnim solom na Hammondu. Uklopila se u ovu priču i pjesma „Daleko“, noviji uradak, s velikim Mjesecom u pozadini, izvrsne glazbe i teksta s tematikom udaljavanja partnera, ukratko, obilje emocija koje tjeraju suze na oči. „Pjesma dolazi, malo je zaboraviš, ali je ipak tu“, rekla je Josipa i zaključila: „Ali, šta ću pričat puno…“ Nastavili su pjesmom „Ne prepoznajem ga“ vješto mijenjane dinamike: počela je lagano, a onda se postupno gradila do poprilično žestokih razmjera, sa solo klavijaturama u stilu Doorsa na koje se nadovezivala gitara, potom se ponovno smirila i ubrzala, a Penava je odsvirao fenomenalni solo s efektom waha. Sve su ovo obilato začinili Borna i Davor čvrstim ritmom te je ova pjesma bila definitivno vrhunac koncerta, što je naravno prepoznala publika i nagradila oduševljenim pljeskom.

A onda je Josipa sjela i otvorila nam dušu. Rekla je da je prije 3 i pol mjeseca dobila nekoliko poruka da je dvorana rasprodana i da je nakon toga doživjela ne stres, nego – išijas. Ne može desnu nogu pomicati, teško hoda, samo leži i sjedi. Mnogo je to ljudi saznalo pa su je nazivali i davali podršku govoreći joj kako i oni to imaju, tako da je zaključila da 80 % ljudi ima išijas. „Epidemija je išijasa“, rekla je Josipa, „posebno pogađa mlade od 40-60 godina. Ali zašto ja? Moj uzrast je to nadišao... Tri mjeseca se mučim s time, to nije normalno!“

Pjesmu „Jedna kratka vijest“ je sjedeći za stolom otpjevala a capella, a potom je komentirala: „Zapravo, ona je njemu ovdje trebala dati 'nogu', ali nije. Ona je čekala da joj da viski s ledom i totalno je zbunjena. Tu sam pjesmu otpjevala samo na promociji 'Dnevnika'. Bile su dvije u Komediji, a prva u Klubu književnika, zatim u Beogradu, Dubrovniku pa po cijeloj Jugoslaviji. Ja sam zapravo htjela nove pjesme. No, vratimo se u 1973. godinu… Parizer svi znaju, ali za kavijar nitko ne zna. Ova ploča nije bila ploča godine. Kritike su bile podijeljene, nisu bili sigurni da li je to dobro, jer ništa nije do tada takvo bilo napravljeno. S vremenom je 'Dnevnik' bio sve jači i jači. Kao da je album rekao: 'Maknite se svi od mene, ja sam dovoljno snažan!' Taj isti 'Dnevnik' napravio je sve sam. Da netko drugi to otpjeva i dalje bi bio nevjerojatno dobar. Otišao je na svoj put. Rekao je: 'Pustite me svi na miru…“

A zatim je najavila jednu eksperimentalnu pjesmu i krenula u izvedbu pjesme „Make up“. Započeo ju je Borna sam na bubnjevima koje su počeli popunjavati zvukovi dodatne ritam mašine i nešto klavijatura snimljenih na matricu, dok su ostali članovi grupe napustili pozornicu. Josipa je ponovno briljirala svojim improvizacijama dok je Borna briljirao svojom izvanrednom tehnikom sviranja bubnjeva. Kad se vratio ostatak benda, odsvirali su pjesmu „Boginja“, s fantastičnim solom na orguljama i gitari, dok je Josipa sjedila na stolcu nasred pozornice poput kakve božice. Uslijedio je glasan pljesak podrške, a Josipa je s grupom nastavila s izvođenjem pjesme „Hir, hir, hir“. Pri tome, Starešinić je briljirao izvodeći istovremeno efekte na sintesajzeru i svirajući klavir, a prijelazi na bubnjevima su se pretvorili u podulji solo kojega je tek u nekim momentima podržavao bas. „Nije istina da je to sve hir“, zaključila je Josipa, „to je nešto drugo – usuditi se biti svoj…“

Logičan slijed bila je pjesma „Danas sam luda“, lijepa funky-jazz izvedba, u kojoj je Penava ponovno svirao gitaru kao saksofon, dok je u zadnjem dijelu pjesme Josipa pjevala u falsetu. A zatim se ponovno obratila publici: „Divni ste, hvala vam puno za vašu ljubav. Sve ono što nije bilo dobro, zaboravite, pamtite samo ono što je bilo super… Pitao me liječnik: 'Prvi puta imate išijas?' Rekla sam mu - da. Onda je on zaključio: 'Vi ste sretna žena.' I ja to uistinu jesam. Ne baš zbog išijasa, ali sam sretnica, jer imam veliki broj ljudi uz sebe koje ne poznajem koji cijene i vole to što radim. Ja sam sretnica…“

Kao posljednju pjesmu službenoga dijela nastupa odsvirali su pjesmu „Magla“. S uvodom na klavijaturama, nježnim solom na gitari, efektnim basom, solom na orguljama, solom na basu… Jednostavno – savršeno! Nakon ove pjesme, naklonili su se publici, a potom su bez napuštanja pozornice odsvirali još dva bisa: nevjerojatno žestoku „Ležaj od suza“ (s fantastičnim dugim solom na basu) i „Ispočetka“. Nevjerojatno je koliko su izvedbom prenijeli pozitivne energije.

Publika je bila oduševljena koncertom koji je trajao preko dva sata i još je dugo pljeskala dok se na video zidu vrtjela ploča „Dnevnik jedne ljubavi“. U hodniku ispred garderobe posjetitelji su mogli kupiti Josipine CD-e i vinilna izdanja, a među njima središnje mjesto je zauzimao upravo „Dnevnik“. Jer to je uistinu album njezine karijere kojom je već na samom početku dostigla vrh. Unatoč činjenici da je objavljen prije 50 godina i dalje je nevjerojatno svjež i bezvremenski, a koliko je vrijedan najbolje dokazuje činjenica da ove pjesme uz nove aranžmane i dalje djeluju kao da su nastale jučer. Ove subote, 25. veljače, Josipa će u Lisinskom održati još jedan koncert. I nesumnjivo će biti dobar, profesionalan i vrhunski. Ujedno joj želimo da joj do tada išijas barem malo popusti.

Setlista:

Intro: Da li sam ti rekla da te volim
1. O jednoj mladosti
2. Sreća
3. 1000 razloga
4. Živim po svome
5. Vjerujem ti sve
6. Gdje Dunav ljubi nebo
7. Daleko
8. Ne prepoznajem ga
9. Jedna kratka vijest
10. Make-up
11. Boginja
12. Hir, hir, hir
13. Danas sam luda
14. Magla

Bis:
15. Ležaj od suza
16. Ispočetka