Riječka zvečka! Manifestaciju, koja se odigravala na Zametu u posljednjih nekoliko godina na otvorenom i u kasnijim mjesecima ove godine, organziatori su odlučili da svu tu priču prebace u odličan prostor EX-PORT na Delti u riječkoj luci, te da bukiraju dva heavy hittera. Ove godine Zvečku će najprije pohoditi fantastični Partibrejkersi, a krajem mjeseca Bare i Majke.
Reći da sam fan Partibrejkersa je understatement. Slušam ih cijeli život i ta životna filozofija koju Cane i društvo stave na papir i notni papir u tri-četiri minute je jednostavno vrhunska. Svaki događaj u društvu, svaka anomalija, svaki neki čudni trenutak koji nas je zainteresirao – sve to Partibrejkersi vrlo konkretno, koncizno i precizno izlože i komentiraju na svoj osebujan način.
Kako ih nisam gledao poprilično dugo, veselio sam se jako ovoj svirci, tako da sam malo i uranio da apsorbiram atmosferu.
Riječki rokeri, pankeri i metalci i ini koji preferiraju druge glazbene pravce skupili su se ispred hale Exportdrva i lagano ispijali pivice.
I vaš izvjestitelj bi, ali zarekoh se da ću ovih 40 dana Korizme proći bez alkohola i još ponečega pa, eto, brojim prvu dekadu na današnji dan. Držite mi fige!
Fino popunjen prostor, a dominira starija generacija, no ima i vrlo mladih lica koja su svoje pozicije zauzeli odmah ispred pozornice.
Točno u 22,00 sata Partibrejkersi su na pozornici. Najprije onaj mlađi dio, pa Anton i naposlijetku Cane u svojoj klasičnoj, coolersko, fonzijevskoj maniri – Dobro veče ljudi! I idemo – rokačina, ona iskonska, garažna, prljava, prašnjava i masna.
Kako je to opisao moj prijatelj Zvone – nema benda koji ima tako upečatljive gitarske rifove kao što su Partibrejkersi. Na svaki rif već znaš koja je pjesma. Antonove suptilne solaže, odlična ritam sekcija i ritam gitara – zvuk pun i jak, razglas odličan i, naravno, naš Cane. Sa svojim vrlo ograničenim kontaktom s publikom, nema tu puno priče, samo se praši na sve strane, a on sa svojim ponekad nezgrapnim, aritmičnim i čudnim pokretima na pozornici drži apsolutno sve pod kontrolom.
Od prva pjesme „Ako si…“ do zadnje i, valjda najbolje, za kraj koncerta „Najbolje se putuje“ Partibrejkersi su nam ponudili beskompromisni rock'n'roll. Bez priče i prepričavanja, bez najava, bez nepotrebnih ajmo pjevajte, dignite ruke, plješćite… Ništa od toga samo prašenje do krajnjih granica.
Izdvojit ću samo neke od stvarno upečatljivih trenutaka ovog genijalnog koncerta. Najprije Canetova precizna analiza u „Hiljadu godina“ kada se pretvara u propovjednika u finišu pjesme nabraja što se događa i što nam treba: „Polupismene budale sudbinu nam kroje“ – treba li što dodati? I na samom kraju poruka što nam treba u životu: „Srce, duša, mozak i muda!“. Canetove mudrosti.
Drugi vrlo pamtljivi dio koncerta je njegova zadnja trećina u kojoj su redom svirane „Ono što pokušavam“, „Hipnotisana gomila“ (koju svu svi zdušno otpjevali), „Kreni prema meni“ – e tu se dogodilo da je zapaljena baklja, što isto nisam nikad vidio na njihovom koncertu (barem ne na onima na kojima sam dosad bio) – nastavili su svirati, ali Cane je jedim okom budno pratio kuda se baklja kreće – no sve je prošlo bez ikakvih problema, baklja se svoje odradila, a mi smo nastavili pjevati iz sveg glasa „Hoću da znam“ – meni osobno je to mantra – „Isti, poseban, slobodan, samo svoj“ i na kraju „Molitva“ – kakav finiš – Cane odlazi sa pozornice uz krati pozdrav, ostatak Brejkersa završava pjesmu uz ovacije iz publike.
Naravno da su se vratili , no bila je to malo duža stanka pa smo se pobojali da je to kraj koncerta, ali ne. Naravno „Mesečeva kći“ je bila fantastična u tom bisu, no mene je oduševila pjesma koju nisam duuuugooo čuo „Ona živi na brdu“ (Tajna tatina devojka). I za sam kraj, kako već napisah negdje gore, valjda najbolja pjesma za završiti koncert – „Najbolje se putuje“: Popij jednu s nama sad i jednu za put, bilo gde da kreneš već kasniš, noćas je Mesec pijan i krut.
Vole vas vaši Brejkersi – reče Cane i nestade u hladnu i tihu riječku noć.
Osam dugih godina Partibrejkersi nisu bili u Rijeci i vidjelo se da nedostaju. Pun prostor, odlično raspoložena publika, a oni jednostavno izvrsni, raspoloženi i u formi. Ne vide im se godine i daju i dalje vrhunsku energiju i zabavu. Nekad davno je Lemmy iz Motorheda rekao kad su ga pitali što svira: It is only rock'n'roll!. E, to su Partibrejkersi – samo rock'n'roll!
Srce kuca, tu je, srce kuca, tu je, srce kuca tu je, ko ga čuje!
Setlista:
Ako si…
Hej ti dole u mraku
Zemljotres
Lobotomija
Ćutanje
Žurim
Nađi nekog tko te voli
Kraj mora
Put za jug
Hiljadu godina
Sirotinjsko carstvo
Noćas u gradu
Ono što pokušavam
Hipnotisana gomila
Kreni prema meni
Hoću da znam
Molitva
Bis:
Mesečeva kći
Dugo te nema
Kako je teško kad te nema
Ona živi na brdu
Najbolje se putuje
