W.A.S.P., skraćenica koja označava naziv za „američku bijelu aristokraciju“ (White Anglo-Saxon Protestant), ali ujedno i naziv banda koji predstavlja heavy metal instituciju. Mislim da i van „metalnih krugova“ nema puno ljudi koji nisu čuli za njih, ili neku od njihovih pjesama, iako možda i nisu znali o kome se radi.
Frontman W.A.S.P.-a Blackie Lawless je inače poznat kao „čudljivac“ i definitivno je „posebna“ osoba, no takav jednostavno moraš biti da bi se istaknuo u moru bandova tamo u 80'-ima. Takva fama ga nije ni ovaj puta zaobišla.
Prvi i do prošle Nedjelje, jedini put kad sam gledao W.A.S.P. uživo je bilo 2004.g. u zagrebačkoj tvornici, gdje mi baš cijela svirka nije legla najbolje. Bila je kratka,ali mislim KRATKA (45 minuta bez ikakvog bisa), odrađena „robotski“ u stilu „evo kmetovi, malo smo vam došli odsvirati i fuck off“, i Blackie nije bio u svojoj prepoznatljivoj odjeći nego u nekakvoj sportskoj american football majici.
Tako da realno, za ovu svirku, skoro 20 godina kasnije, imao sam niska do nikakva očekivanja.
K tome je koncertu u Kinu Šiška u Ljubljani prethodilo otkazivanje nekoliko koncerata u Italiji. Službena verzija je bila da Blackie ima problema sa leđima i da nije bio u stanju održati koncerte, a neslužbeno se nagađalo da koncerti nisu bili rasprodani pa da je to bio glavni razlog.
Bilo kako bilo, Nedjelja 14.05. ispred Kina Šiška, okupila se hrpetina metalaca svih dobnih skupina, a što je najsmješnije, većina je bila iz Hrvatske, i mnoge sam dan i dva ranije susretao na drugim svirkama i festivalima (Valhalla i MUF).
Unaprijed se znalo da je koncert u Ljubljani rasprodan, tako da me to hrabrilo da će se stvarno i održati.
Kad su nas napokon pustili u dvoranu, na centralnom dijelu stagea je bio vidljiv Blackijev specifični mikrofon, ali i povišeni stolac, što je očito validiralo priču oko problema sa leđima, a budući da je doslovno proveo cijeli koncert na stolcu osim dok je došao i otišao sa stagea, tu sumnje nije bilo da ima zdravstvenih problema.
Sami stage je bio uređen u retro W.A.S.P. stilu sa nekoliko velikih LCD ekrana na kojima su se prikazivali originalni videi vezani uz pjesme sa setliste kako je koja dolazila na red. I naravno hrpetinom raznih „artefakata“ u vidu lubanja, lanaca itd.
Iako je koncert bio bez predgrupe, i zakazan za 20:30 h, počeo je malo kasnije, ali odmah žestoko.
Blackie i ekipa su startali sa jednim „megamixom“ od četiri neprekinute pjesme, On Your Knees, The Flame, The Torture Never Stops i meni dragom Inside Electric Circus.
Nakon toga se nastavilo nesmanjenom žestinom sa L.O.V.E. Machine I Wild Child a krcata Kino Šiška je bila u kaosu.
Iako je Blackie doslovce cijeli koncert prosjedio, glas ga nije nimalo izdao. U jednom trenutku se i zahvalio svim fanovima što ga podržavaju 40 godina i da bez njih W.A.S.P. ne bi bio ono što je danas. Ova turneja je nazvana „Last Tour“, što je nekako omiljen naziv i konotacija mnogih bandova koji broje desetljeća postojanja, poput Kissa (koji je odradio nekoliko takvih kroz godine) i mnogih drugih, ali sam nekako stekao dojam da je Blackie umoran, da mu je doslovce došlo do „zamora materijala“ te da bi ova turneja stvarno i mogla biti posljednja što se W.A.S.P.-a tiče. No, nadam se da neće tome biti tako.
Od glavnog seta, izveli su još i meni iznimno dragu Blind In Texas dok se u pozadini vrtio originalni spot na LCD ekranima.
Kao što sam ranije spomenuo svirku u zagrebačkoj Tvornici prije skoro 20 godina, koja je bila kratka i rutinski odrađena, ovdje je nakon nekih 40-50 minuta svirci došao „kraj“, i Blackie i ekipa su se povukli sa stagea. I realno, očekivao sam da je to to.
No, fanovi su neumorno skandirali i pozivali Blackija da se vrati, i on je očito smogao snage za bis.
Na bisu su od tri pjesme bila i dva W.A.S.P. „dragulja“, Animal (Fuck Like A beast) i I Wanna Be Somebody, te treća je bila obrada od banda The Who, pjesma The Real me.
Sve u svemu, na kraju ako uračunamo pauze i kompletnu svirku, nekih sat i dvadeset minuta, što je definitivno daleko dulje od očekivanog, Blackie unatoč svojim zdravstvenim problemima je odradio odličnu svirku, vokal je bio kao nekad, fanovi su uživali na najjače a vizualno su se stvarno potrudili napraviti spektakl.
Ako je ovo posljednja live svirka W.A.S.P.-a koju sam uspio uloviti, onda će ostati u dobrom sjećanju.
You're nobody's slave, nobody's chains are holdin' you !!!
Camaro
Setlista
On Your Knees/The Flame/The Torture Never Stops/Inside The Electric Circus
L.O.V.E. Machine
Wild Child
The Idol
The Great Misconceptions Of Me
Chainsaw Charlie (Murders In The New Morgue)
Blind In Texas
BIS:
Animal (Fuck Like A Beast)
The Real Me
I Wanna Be Somebody
