Znate li onaj osjećaj kada idete na neki koncert i unaprijed znate da će biti odličan? Kada nije bitno što je na repertoaru jer što god da je, bit će vrhunsko. Upravo takav osjećaj trebate imate kada idete na koncert na kojem glavu ulogu ima Dino Jelusić.
Izvrstan pjevač sigurnog nastupa i dobre komunikacije s publikom dobar je odabir za ulogu jednog od najboljih pjevača rock scene ikada. Dino ima gotovo sve što treba. Gotovo. No o tome malo kasnije
Iako najavljen za 20h, lokalna publika kao da ne shvaća najavljeni početak ozbiljno te je u 20h dvorana se tek počela puniti, a koncert je počeo pola sata kasnije. Uz Rock Band i revijski orkestar zagrebačke filharonije, Dino je, uz podršku pratećih vokala iz zbora “Zagreb Voices” krenuo u zahtjevni zadatak dočaravanja glazbenog spektakla čiji je glavni član umro prije nego se on rodio.Već sama ideja raditi rock koncert sa simfonijskim orkestrom i zborom mora da je bio izazov za maestra Tatarevića koji je izvrsno odradio posao i lagano prilagodio aranžmane heavy-metal stilu kakav Dino njeguje, i sve je zvučalo fantastično.
Jelusić je svakako dorastao toj ulozi. S poprilično nastupa iza sebe i respektabilnom karijerom, on izvrsno vlada pozornico, kreće se neprestano po njoj, odlazi iza pozornice, vraća se, komentira što se događa…. No svejedno, prvih nekoliko pjesama prošlo je uz tek pristojnu reakciju publike i činilo se da će koncert biti tek prolazna zabava. Dužem zagrijavanju publike zasigurno su pridonijela i sjedeća mjesta jer je koncert u potpunosti bio sjedeći. No, na taktove “Innuenda” publika se probudila, a Dino opustio i sa svakom pjesmom publika je bila glasnija. U jednom trenutku Dino je zgrabio svoj keyboard i zasvirao, čak i na leđima. Emocije su preplavile dvoranu i vidjelo se da se publika ne smiruje već napeto očekuje čuti koja će biti sljedeća pjesma na koju će pjevati.
Redali su se hitovi, a dvorana se orila, a za vrijeme izvedbe “Who wants to live forever, tribine su zasjale mobitelima poput zvjezdanog neba. U više navrata obračajući se publici, Dino je uspostavio dobru komunikaciju, publika je reagirala na svaki njegov mig, a ono što nedostaje za apsolutno pokoravanje šire publike je upravo - Dino. Naime,kod tributa bilo kojeg benda, nezgodno je što publika očekuje što veću sličnost s original. Sinoćnjim koncertom svi na pozornici bili su izrazito profesionalni i doveli su izvedbu do savršenstva, možda i malo previše. Naime, nije prvi puta da se u fokusiranju na točnost izvedbe mimoiđe emocija iz originalnog djela. A rock voli emocije koliko i energiju. No, s preferencijom heavy-metala koji pršti žestokom i čvrstom energijom, emocija nije u prvom planu.
I to je jedini detalj, koji mi je nedostajao, a koji mi je bio tipičan za Queen, jer sve ostalo je jednostavno bilo besprijekorno. Ovaj spektakl nijedan obožavatelj Queena ne bi trebao propustiti.
Iznenađenje večeri bila je fantastična “Barcelona” u duetu s opernom pjevačicom Ivanom, a nakon nje Dino je dao do znanja da namjeravaju odvirati sve hitove Queenovaca, što su i učinili, a publika zadnji pola sata nije više izdržala sjedeći već su se gotovo svi digli i zaplesali i sve je djelovalo kao da su Queenovci zaista nastupili u Zagrebu.
U nešto više od dva sata glazbe bez prestanka, odslušali smo sve hitove Queenovaca i pritom neizmjerno uživali, pjevali i plesali. Svakako je ovo bio koncert čiji svi uključeni zaslužuju naklon i pohvalu. Hvala što ste nam pružili djelić čarolije legendarnog banda. It was a kind of magic!
