Petodnevna serija koncerata grupe Pips, Chips & Videoclips u Saxu jučer je doživjela svoju zlatnu sredinu. Svojim odličnim nastupom u prostoru koji se nalazi u samom središtu Zagreba, Pipsi su ponovno potvrdili da su i dalje jedna od značajnih grupa ovih prostora koja svojim koncertima izvrsno uveseljava publiku.
Ulaz u Sax bio je moguć već od osam sati, a pri samom ulazu posjetitelji su mogli razgledati bogatu ponudu mercha. Na prvu, mogao se steći dojam da ste ušli u pravi Pips, Chips & Videoclips shop: uz novi CD „Vesnu“, koji ovim koncertima i promovira, bilo je ovdje i nekih starih CD-a, zatim raznih majica kratkih rukava, jedna hudica, a povrh svega - Ivaniševa knjiga. Cijene su bile nešto niže nego u dućanima, a prodavačice izrazito ljubazne. Tko je došao ranije mogao je u miru konstatirati da je ponuda raznovrsna, a razmahivanje novčanikom prepušteno je vlastitom odabiru.
foto: Ivan Dukić
S obzirom da ovoga puta srećom nisam morao fotografirati, mogao sam naručiti piće i zauzeti jedno sasvim ugodno mjesto nedaleko miks pulta. Prije toga, odšetao sam do šanka za kojim još nije bila gužva te naručio jednu mineralnu „ali da nije ona“ i tako nasmijao konobara koji mi je, nakon što mi je slavodobitno pokazao Jamnicu od 0,33 l, duhovitost uzvratio u obliku računa. Ali iznenađenja nema, jer svi znamo da je to Sax! – mjesto na kojemu s cijenama pića nema šale. Ekipa se počela gužvati u klubu već oko frtalj devet i puštala se neka mjuza (primjerice "Sweet home Alabama") koja se jedva čula od žamora mnoštva okupljenih. Pretpostavljao sam da koncert neće rano početi, jer ipak se igrala Dinamova utakmica, a koliko sam saznao razgledavalo se i u VAR-sobi. Nažalost, Dinamo je ponovno izgubio i naslućivalo se da bi se tijekom večeri zbog toga moglo pjevati i u sjetnijem tonu.
Netko se povremeno pojavljivao na pozornici i nestajao, ali od živog zida ostalih okupljenih baš i nisam vidio pozornicu. Kako bilo, točno u 9 sati na izišli su Pipsi, a Ripper je na glavi imao šilt kapu i sunčane naočale koje nije skidao tijekom cijeloga nastupa. Koncert su otvorili s pjesmom "Većinom", plesnom stvari koja ujedno i otvara njihov novi CD. Ako je netko bio na njihovim koncertima u utorak i srijedu zna da Pipsi u prvom setu pjesama predstavljaju upravo najnoviji repertoar, a da kasnije sviraju one starije. Uslijedile su potom pomalo psihodelična „Glas za bluz“ i oni „Momenti“ italo-pop prizvuka, a potom i ostale Vesnine zgode. Sve su to odredom pjesme modernoga zvuka, s mnogo i najlona i sintetike, a na nekima se poigravaju s kompjuterskom modifikacijom Ripperova glasa. Većina publike odlično je primila nove pjesme, posebno singlice („Većinom“ i „Pariz“) koji su im najbolje poznati, a od svih izvedenih pjesama osobno mi je najdraža ona „SSND“. Na žalost, bilo je ovdje i onih koje taj dio baš i nije zanimao tako da i unatoč dobrog razglasu, ometali su izvedbu svojim glasnim razgovorom odnosno nadvikivanjem.
A nakon „Vesne“, ovaj brod s peteročlanom posadom zaplovio je prema svojim starim vodama. Novi set otvorila je brza i vesela "Bi li il' ne bi" koja se fino zalijepila na ove najnovije pjesme. Uskoro smo se mogli uvjeriti da je Ripper na ovaj koncert poveo cijelu obitelj (ženu i kćer), jer se već u idućoj ostvarilo prvo iznenađenje, Bila je to Lucija Ivaniš koja je kao special guest star otpjevala gotovo cijelu "Ljubav" te pritom svojom izvedbom potpuno razvalila i oduševila publiku. Otac je bio neizmjerno ponosan i to s pravom, jer za Luciju će se svakako čuti. val oduševljenja se nije još dokraja niti smirio, kada se u pjesmi „Rosita Pedringo“ pojavila Yaya, pjevačica grupe Jinx. Pjesmu su izveli savršeno i ne čudi da je uslijedio dugi aplauz kombiniran s glasnim povicima, kojega je donekle smirila odlična pjesma „Supermama“ s albuma „Fred Astair“, onoga albuma koji je ujedno bio i ostao vrh njihove diskografije. Publika je unisono pjevala, Rippera se jedva čulo, no s ovom je pjesmom starija publika definitivno došla na svoje.
Ripper je potom najavio da će svirati „Zdenku“ ali su ga dečki ispravili da još nije na redu. Trebalo je, naime, na neki način odati počast Darku Rundeku i grupi Haustor koji su vjerojatno jedan od najbitnijih domaćih utjecaja na Ripperovu glazbu. Odsvirali su stoga pjesmu „Neobičan dan“, njihov stari hit s „Trećeg svijeta“ koji se zapravo trebao pojaviti na prvom albumu grupe Haustor. Naravno, bilo bi još bolje da smo tijekom večeri čuli onaj njihov zajednički duet, pjesmu „Plači“ a idealno bi bilo da im je na koncert došao i sam Rundek onako kako se pridružio njihovom nastupu na Šalati. U Saxu barem ne bi pokisnuo. U svakom slučaju, Haustor se sasvim lijepo ugnijezdio u njihov repertoar, jer je pjesma izvedena čisto i bez greške, onako u laganom reggae ritmu, s naglašenim basom i dvije gitare. „Zdenka“ je ponovno razbacala publiku koja bi svakako plesala još i više da je bilo mjesta, ali iz istog razloga mogli su se barem stisnuti i kvalitetno zagrliti pri izvedbi sljedeće emotivne pjesmi „Htio bi da me voliš“. Naravno, sve ove laganije pjesme slabije su se čule od ekipe koja preglasno, navijački, pjeva kao da se ne nalazi u klubu već negdje na tribinama.
Ripper je prije pjesme „Narko“ nešto pričao „…možemo li i danas…“, ali ga nisam razumio gotovo ništa s obzirom da je gledalište moralo sređivati svoje dojmove o izvedbi prethodnih uspješnica. Izvedba je krenula s laganim basom u početku, potom gitarom i vokalnim dijelom u kojem Ripper ponovno nije niti bio potreban. Jer, cijeli klub je pjevao, a on se njihao, mašući rukama na valovima njihovih preglasnih vokala. Neizmjerno je zadovoljstvo za svakog glazbenika kada publika izvodi riječi njegovih pjesama i Ripper je u tom trenutku definitivno bio sretan. Tijekom izvedbe čuo se i ponešto duži solo na gitari koji je u odnosu na onaj originalni ipak bio poprilično tanak.
Vrijeme je brzo prolazilo i bilo je za pretpostaviti da bi nakon nekih sat i petnaest minuta svirke, Pipsi mogli odsvirati još 2-3 pjesme i privesti koncert kraju. Za skori oproštaj priprema su nas iduće dvije stvari: "Dan mrak" u kojoj se dio publike zeznuo i počeo prerano pjevati ono "fenomenalan dan" (valjda zato jer im je takav i bio) i posljednja pjesma „Bog“ s istoimenog albuma koji je nedavno doživio svoje vinilno izdanje. Ova druga je uistinu prelijepa pjesma koja se nažalost od publike te večeri jedva i čula, ali smo zato mogli gledati ruke i mobitele u zraku te čuti jedan izuzetno dugi aplauz.
Nešto prije pola jedanaest Pipsi su jednostavno odložili instrumente i Ripper nam je poručio: „Možete se odmorit pa se vratite na bis!“. Međutim, evo njega natrag s bendom već nakon dvije minute. „Je l' ste umorni, a?“ Ekipa je naravno odgovorila glasnim odobravanjem, jer bio je to nagovještaj nastavka sviranja. Set dodatnih pjesama započeli su s „Bakom Lucijom“, prekrasnom pjesmom s onog „Drveće i rijeke", meni osobno najdražeg albuma Pipsa, a nakon toga je uslijedio „Porculan“ u nekom novom slow krautrock pop aranžmanu. Pravo pučko veselje u Saxu izazvao je „Poštar lakog sna“, Pipsov prepjev Poguesa te su s time ponovno završili u frtalj do jedanaest. Na kraju pjesme se, naravno, začulo ono „Hoćemo još!“, a žabu kao što znamo nije teško u vodu natjerati. Tako se Ripper još jednom zahvalio i Pipsi su nastavili dalje. Uslijedilo je još nekoliko starih hitova, koje je Ripper prekidao s onim „Mi sad fakat moramo ići“, ali su nastavili svirati i dalje na opće oduševljenje publike. Koncert su definitivno završili pjesmom „Nogomet“ koja je u stvari zamjena za onu „Dinamo ja volim“.
Pipsi su svirali ukupno dva sata što je, nogometno gledano, cijela utakmica s dva produžetka od po petnaest minuta. Rezultat je ostao jedan jedan, jer su u ovoj tekmi podjednako igrali i Pipsi i publika, ali jedanaesteraca nažalost nije bilo, tako da nema ni pobjednika. Unatoč činjenici da mali klub i nije najadekvatniji prostor za mnogobrojnu i glasnu publiku, svi su s koncerta otišli zadovoljni: i ovi koji su bili na pozornici kao i oni ispred nje. A u tome i je smisao svakoga koncerata. I, naravno, treba reći da se igraju još dvije utakmice – večeras i sutra. I to ne prema istoj set listi, jer osim pjesama s „Vesne“ ostali izbor podložan je promjenama.
Pips, Chips & Videoclips – setlista:
01. Većinom
02. Glas za bluz
03. Momenti
04. Copperfield & Coppertone
05. Netko
06. Pariz
07. SSND
08. Vesna
09. Bi li il' ne bi
10. Ljubav (feat. Lucija Ivaniš)
11. Rosita Pedringo (feat. Yaya)
12. Supermama
13. Neobičan dan (Haustor cover)
14. Zdenka i vanzemaljci
15. Htio bi da me voliš
16. Narko
17. Dan mrak
18. Bog
Bis 1:
19. Baka Lucija
20. Porculan
21. Poštar lakog sna
Bis 2:
22. Malena
23. Gume na kotačima
24. Nogomet
