Kad bilo koji band koji je dugo bio u hibernaciji odluči napraviti povratak, uvijek postoji ona jedna neugodna mogućnost o kojoj se ne govori.
A to je da taj cijeli „comeback“ doživi fijasko. Čak i kad se uloži vrijeme, trud, novac i energija u promocije, najave i sve se odradi „po P.S.-u“, nekad jednostavno sudba nije naklonjena...
.... JESAM VAS MALO NAVEO NA KRIVI TRAG, JELDA?!!?
U slučaju Undercodea i njihovog „uskrsnuća“, doslovce se desilo sve dijametralno suprotno od gore opisanih situacija.
Kao što sam i tjednima najavljivao na razne načine tu na portalu, Undercode, old school zagrebački heavy metalci su se probudili iz hibernacije i pripremili svoju promociju u zagrebačkom kultnom klubu Hard Place.
Da, odradilo se promocijski sa mnogih strana ako ne maksimalno, onda jako blizu tome, pa tako i tu na Soundguardianu, jer je Undercode krenuo kako se ono kaže „all in“ i raspalio po medijima i društvenim mrežama svom snagom i iz svih raspoloživih oružja.
I to je definitivno urodilo plodom.
Osobno sam očekivao stotinjak ljudi, možda malo preko, uglavnom starijih metalaca, suvremenika banda iz kasnih 90'-ih kad su nastali.
Ali, ono što se u petak odvilo u Hard Placeu, nadmašilo je i moja najoptimističnija očekivanja.
Skupilo se preko dvjestotinjak ljudi, čak bi se usudio reći i blizu dvjestopedeset. Svih uzrasta, a budući da Undercode ima hrpetinu hardcore fanova u Rusiji (preko FPS serijala Serious Sam, za koje su dečki iz Croteama uzeli neke od njihovih pjesama), jedno od meni najvećih iznenađenja su bili i gosti iz Rusije, njihovi fanovi. Neki su potegnuli iz Češke gdje žive i rade dok su neki bili tu lokalni iz ZG, i rade u lokalnim firmama, a ako sam dobro informiran, neki su potegnuli i iz „majčice“ Rusije. Kako im je to uspjelo, ne znam, ali znam da su bili u prvim redovima i pjevali pjesme Undercodea od riječi do riječi, od početka do kraja cijelog događaja.
No, idemo redom, ispočetka.
Iako je promocija samog spota bila zakazana za 21:00h, sve je malo kasnilo, ali ne previše, pa je na kraju spot za pjesmu Panopticon koja će biti dio novog, trećeg studijskog albuma, premijerno prikazan oko 21:30h u KRCATOM Hard Placeu.
Rok snimanja spota je bio našpanan i buđet solidno ograničen, ali je spot odrađen odlično sa jako dobro odrađenim CGI-em i specijalnim efektima, i dobio je ovacije i gromoglasan pljesak od prisutnih. Ali, više o spotu ću u zasebnom članku.
Drugi dio cijelog događanja je bio rezerviran za live svirku Undercodea gdje su pripremili presjek pjesama sa prva dva studijska albuma plus par specijalnih covera i naravno, Panopticon, kao centralni fokus događaja.
Svirka je startala oko 22:30h, odmah u glavu žestoko sa pjesmom As Above So Below, da bi nastavili sa Freedom (Is Mine) i Driven te udarili sa Panopticonom kao četvrtom pjesmom na setlisti i odmah nakon je uslijedio prvi, malo atipični cover, Desert Plains od Judas Priesta. Iako odlična pjesma, nisam je čuo da se izvodi po live svirkama bandova, bilo cover/tribute ili autorskih koji negdje ubace koji cover kao homage svojim uzorima.
Nakon „cover breaka“ nastavljaju sa autorskim pjesmama pa je su na red došle Alone i Ashes Up Your Sleeves, a onda i drugi cover te večeri, Symphony Of Destruction od Megadetha.
Jedina laganica večeri bila je Believe In Me, i iako je Caterina Nix možda nedostajala da nadopuni Damiena, on je to odradio kvalitetno i sam.
Uslijedila je Enlightening The World pa The Gladiator i došlo je vrijeme za zadnji dio svirke uz mali break.
U tom breaku je Damien na sebe stavio perjanicu indijanskog poglavice te je predzadnja pjesma regularnog seta bila The Great White Buffalo i zadnja je bila Post-Apocalyptic Indians.
Ali tu nije bio kraj, jer publika Undercodeu nije dala da se povuče sa stagea, pa su još jednom svima prisutnima odsvirali Panopticon, iako već solidno ispražnjeni, odradili su ga žestoko, možda i žešće nego prvi put.
Damien Dee je svojim glasom žestoko parao kroz ritmove, riffove, solaže i bas dionice na ama baš svakoj pjesmi. Iako, mala sugestija, da ne prekriva mikrofon prstima jer ubija svoj vokal i snagu te jačinu na taj način. Jitz i Veki su se odlično nadopunjavali sa svojim „sekirama“ dok je Boris držao bas liniju besprijekorno. No, ništa to ne bi bilo kako treba da u pozadini čvrsti ritam nije stvarao Sin, koji iako fizički ne u najboljem stanju (nekakva frka sa ramenom koliko sam polovio) nije odao dojam da to radi bilo kako drugačije osim sa lakoćom. Sve zajedno, njih petorica su sačinjavali heavy metalni stroj koji je nemilosrdno i neumorno gazio naprijed punim gasom od prve do zadnje pjesme na svirci.
Sve u svemu, jedna odlična svirka, „uskrsnuće“ je uspjelo u potpunosti, van svih očekivanja i sve je odrađeno na visokom nivou. A ono što me posebno razveselilo je i omjer posjetitelja gdje je negdje pola/pola bilo jako mlade ekipe i ove starije koja je band pratila od nastanka. Što samo po sebi govori da Undercode definitivno ima prođu i kod mladih naraštaja metalaca. I moram priznati da sam se iznenadio koliko prisutnih zna riječi pjesama, od riječi do riječi.
Nadam se da neću predugo čekati da ih opet negdje uživo vidim, a i jedva čekam čuti i vidjeti što nam sve spremaju za novi album, ako je suditi po Panopticonu, biti će jako jako zanimljivo.
Call me the nightrider
The wind is ripping flesh from bones
A hundrеd miles per hour
I feel alive whеn my machine roars
Camaro
Setlista
As Above So Below
Freedom
Driven
Panopticon
Desert Plains (Judas Priest Cover)
Alone
Ashes Up Your Sleeves
Symphony Of Destruction (Megadeth Cover)
Believe In Me
Enlightening The World
The Gladiator
The Great White Buffalo
Post-Apocalyptic Indians
Bis
Panopticon
