Klub Boogaloo, mjesto zajamčene dobre glazbe i provoda, ove je subote ugostio Songkillerse, zagrebački legendarni pop-funk sastav koji su tako još jednom obilježili 30 godišnjicu svoga postojanja. Koncert je održan u većem prostoru kluba popunjenom gotovo do posljednjega mjesta. U gotovo dva i pol sata opuštene, spontane ali izuzetno profesionalne svirke, Songkillersi su dokazali da su i dalje neprikosnoveni kraljevi ove vrste glazbe.
Klub je svoja vrata otvorio već nešto iza 20 sati, tako da se ni u ovom slučaju nije stvarala nepotrebna gužva. Okupila se publika svih generacija, među kojom je ipak prevladavala ona zlatnih fircigera. Do početka nastupa bilo je dovoljno vremena za druženje, opušteni razgovor i piće te zagrijavanje uz prigodnu glazbu po odabiru D. J.-a. Čuli su se plesni miksevi pjesama poput one grupe War "You got the power" , "Fresh" Kool and the Ganga, "Billy Jean" Michaela Jacksona i "Girls Just Wanna Have Fun" Cindy Lauper, a za to vrijeme su na pozornici strpljivo čekali već pripremljeni instrumenti s pojačalima. Iza njih se na velikom video zidu i prije nastupa šarenila dinamična kompjutorska animacija. Prošnjofao sam malo onako preko ograde na čemu će bend svirati: tenor ili možda alt saksofon, bubnjevi Sonor, „dvokatne“ klavijature Korg CX-3 i Yamaha, tri basa od kojih je jedan imao i pet žica, a od gitara bila su dva Fendera (jer Bane je nedavno prodao onog svog slavnog Schectera), pa i jedna poluakustična. Posebnu pozornost privukla su mi dva manja pojačala na stageu ozvučena mikrofonima – s desne strane Badcat, a s lijeve Subs Bell. I tako dok smo mi slušali mjuzu, dečki iz benda su sa strane sjedili na kauču i foteljama i opušteno čekali vrijeme kada će sa svojom svirkom početi.
A onda je na oduševljenje svih okupljenih u petnaest minuta do deset nastup Songkillersa i započeo. Nakon što je Bane malo isprobavao distorziju koju je posudio od nekog frenda, koncert su otvorili svojom novom pjesmom „Lupilo me gadno“. Novi je to singl Songkillersa kojega je Željko Banić Bane, pjevač, gitarist i spiritus movens ovoga benda posvetio svim svojim propalim vezama u životu kojih je, kako je jednom prilikom u nekom razgovoru i priznao, bilo poprilično mnogo. A nakon toga nastavili su laganom i dobro poznatom „Ni'ko kao ti“, koju su izveli savršeno: s perfektnim solom na saksofonu, lijepim popunjavanjem na basu, a saksofonist Ivica otpjevao je i kvalitetni visoki prateći vokal. Razdragana publika pjevala je s bendom, dok ih je raspoloženi Bane duhovito dopunjavao: „Ni'ko da, jebi ga, ni'ko kao ti…“ Šahovskim rječnikom, Songkillersi su već u prva dva povučena poteza, samim otvaranjem, pokazali da će svoju publiku večeras bez problema matirati.
Nastavili su s pjesmom „Milina“ u kojoj je Ivica ponovno skladno otpjevao onaj dio „među zvijezdama lagano je sve“, dok je u idućoj „Malo ljubavi“ svojim saksofonom efektno dopunjavao gitarističku solo dionicu. Bane je nakon toga zamolio aplauz za sve jer smo došli u velikom broju i simpatično konstatirao da je jako star, ali da ga za to „boli kurac“. U idućoj pjesmi „Leteći šampion“ solo gitaru odsvirao je drugi gitarist. Svojom tehnikom sviranja različit je od Baneta: dok su Banetove solaže rastrzane, bluzerske i više naizgled „prljave“, ovaj drugi svira čišće i profinjenije. Bane ga je u drugom dijelu solo dionica efektno dopunjavao tako da se čak i u prvom redu (a znamo da je koncert najbolje slušati u sredini dvorane ili pokraj miks pulta) sve sasvim dobro čulo. Nakon poduljeg aplauza oduševljene publike, Bane je onako, na svoj način, konstatirao da je ovdje u Boogaloou uvijek dobra atmosfera.
U pjesmi „Ne znam gdje sam“ publika je doslovno uživala, posebno u poduljoj solo dionici klavijaturista na njegovom Korgu. Nizali su još nekoliko pjesama koje su svirali s guštom, pri čemu je posebno briljirao njihov novi, mladi basist koji se prebacio i na petožičani bas, a onda je Bane konstatirao da se u Boogaloou okupilo dovoljno ljudi i da je ovdje „gužva sve veća“ te da je vrijeme da krenu i s hitovima. „Tako volim što te znam“ i „Svi mi pričaju o tebi“ potpuno su ogolili emocije okupljenih koji su skladno pjevali. Tijekom izvedbe solo dionice na klavijaturama Bane je trknuo u back stage po još jedan gemišt, a Ivica je ponovno briljirao na svojem instrumentu.
Za ovaj nastup nisu imali unaprijed pripremljenu setlistu pa su se onako u hodu dogovarali što će dalje svirati. Pri tome nisu ostavili dojam nepripremljenosti, štoviše, sve je djelovalo opušteno, spontano i simpatično, a ubacili su i poneku želju koju bi im ponetko uspio dobaciti iz prvoga reda. Jednom žešćom solo dionicom Bane je otvorio pjesmu „Nisi tu“, ubacili su nadalje i nekoliko solaža na granici bluesa, a jednu su pjesmu zatvorili i tako što su je složno prebacili u Princeov „Purple Rain“. Iz zafrkancije, Bane je na kraju na svojoj gitari odsvirao i onaj riff „Smoke On the Water“, poznate pjesme Deep Purplea koja se uz „Seven Nation Army“ i „Smells Like A Teen Spirit“ u nekim prodavaonicama gitara nalazi na popisu zabranjenih stvari za isprobavanje instrumenta. Nakon izvedbe pjesme „Nisi tu“ i dugoga aplauza, Bane je priznao da mu je to najljepša pjesma koju je napisao i pridodao da zna napisati lijepe pjesme, ali da mu za to treba i takva žena.
Vrhunac koncerta svakako je bila izuzetno duga ali perfektna izvedba Dvornikove pjesme „Zašto praviš slona od mene“ na koju se publika doslovno raspametila, a Songkillersi su joj uzvratili nepresušnim i kvalitetnim improvizacijama: basist je izvodio pravu eksploziju ritma, a svaki član benda je u nju ugradio vrhunsku solo dionicu. Nakon još nekoliko fantastičnih izvedbi idućih pjesama Bane je jednostavno zaključio: „Jebem ti kako smo dobri!“ i tako najjednostavnije glasno artikulirao mišljenje svakog od prisutnih u Boogaloou.
Zatim je Bane najavio posljednju pjesmu koju je napisao za svog prijatelja Dinu te rekao da će pri tome predstaviti sve članove benda. Svaki od članova dobio je priliku i za svoju solo točku pri čemu su publiku najviše fascinirali novi basist Vito i već spomenuti saksofonist Ivica. U nekom je trenutku pri izvedbi idućih pjesama Bane zaboravio tekst, ali i to je izgledalo sasvim simpatično. Ako ništa drugo, barem ih ne čita onako s poda ili s nekih stalaka. Brzo, zbog dinamike i zanimljivosti nastupa, prolazilo je vrijeme i koncert se pomalo primicao kraju. Službeni dio nastupa završili su oko pola dvanaest s pjesmom „Dio mene“ koju su odsvirali odličnim čvrstim ritmom uz Banetovu perfektnu solažu.
Ali na bis su se vraćali čak dva puta. Pri tome je Bane ponovno konstatirao u svom stilu: „Jebo te, ja sam rokenrol star…“ i povjerio se da gitaru svira s tri prsta na lijevoj ruci jer da mu je jedan, kako kaže, otišao. Tijekom bisa i izvedbe pjesme „Sve si uzela“ koja je u sebi sadržavala i onaj reggae ritam, malo se odmorio i sjeo na rub male pozornice na kojoj su stajali Kristijanovi bubnjevi, a nakon toga je ustao i izveo još jedan pravi rastur od sola na gitari. Pitao je publiku hoće li nešto staro ili novo te nastavio dalje svirati prema glazbenim željama. Nakon ponovnog odlaska s pozornice publika je pljeskanjem i povicima pozivala grupu da se vrati, pri čemu je netko duhovit počeo pjevati i onu: „Ustani, bane!“. Ponovno su se vratili, odsvirali „Teži slučaj“, a onda je Bane rekao: „Evo, još ćemo za kraj jednu“, maznuo gemišt do kraja zaključivši da mu je to taman te su počeli s poduljim bluesom na granici funky soula u kojemu se ovaj bend snalazi kao riba u vodi. Nakon odlične solo dionice, Bane se ištekao, otišao sjesti na kauč u back stage, solo je preuzeo drugi gitarist pa zatim Ivek uz nove ovacije publike, a potom se Bane vratio otpjevati još malo i tako su završili pjesmu. Nakon poduljeg pljeska, iz zvučnika se začula Dinova „Ti si mi u mislima“ i okupljeni su zadovoljni krenuli svojim kućama.
Songkillersi su i ovom prilikom dokazali ono što se za njih i zna: a to je da su oduvijek bili sastav vrhunskih glazbenika. Povrh toga, njihova neposrednost i povezanost s publikom ujedno su i najbolja garancija da će ovakvih nezaboravnih susreta u budućnosti još i dalje biti.
Songkillers – setlista:
Lupilo me gadno
Ni'ko kao ti
Milina
Malo ljubavi
Leteći šampion
Ne znam gdje sam
Medena
Nikad više
Tako volim što te znam
Svi mi pričaju o tebi
Nisi tu
Molim sate
Zašto praviš slona od mene
Za nas dvoje
Nema vremena
Nadahnuće
Dio mene
BIS:
Sve si uzela
Svi mi pričaju o tebi
Teži slučaj
