Izvještaji
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Booglaoo relativno često ugošćuje svirke Jeboton izvođača i skoro anualno održava prezentacije Jeboton ansambla na kojima se na jednom mjestu okupi sva sila izvođača pod njihovim plaštem. Kada ih imate sve na hrpi i kada količina publike premašuje kapacitete Medike, prostor Boogaloo-a je točno ono što vam treba. Ovog puta je sve podignuto na još jednu razinu više. Ove subote je Jeboton fešta više nalikovala festivalu sa satnicom, stagevima, merchevima i sl. Ustvari nije nalikovala. Nazočili smo pravom festivalu.

12 izvođača plus jedna disko sekcija i više od sedam sati programa je veliki pothvat i zato čestitke organizatorima na uspješno prožvakanom velikom zalogaju. Imajte na umu da je festival bio rasprodan par dana prije održavanja i da nije bilo moguće kupiti karte na ulazu. Nerijetko se zna dogoditi da je neki koncert rasprodan, ali takvi eventi traju dva - tri sata, a ovdje je program trajao unedogled. I ako ste npr., oko 1 u noći htjeli doći na festival koji je još uvijek buktio, nije vam bilo moguće ući bez obzira što je dobar dio ekipe već napustio poprište događanja. Jednostavno se karte na ulazu u klub nisu prodavale. No to su ionako manje sitnice. Jeboton fešta je bez sumnje ispunila svoja očekivanja.

Program festivala je započeo već oko 19 sati. U većoj dvorani ukazao se Voado, da bi se pola sata kasnije na manjoj pozornici pojavio Matija Milutin. Tako je naime bilo predviđeno planom i programom. U vrijeme mog dolaska u Boogaloo atmosfera je već kipjela na sve strane dok je u maloj dvorani svirao Mate Ponjević. Znam da nije baš za primjer tako ofrlje pratiti event, i najviše žalim što mi je ponovo promaknuo Voado, ali glavne uzdanice i vlastite lieblinge sam ipak uspio pohvatati. Doduše, prema uhvaćenom i doživljenom Ponjević je izričajem dosta daleko od prijašnjeg projekta „Pitaj Klince“, pa sam brzo prebacio težište na veliku dvoranu gdje se očekivala najvruća roba prošle godine – IDEM. Nakon što je nedavno pobrao većinu Rock&off nagrada (Veliki prasak, rock&off izvođač godine i album godine), još nedavnije je dobio neke nominacije za Porin gdje se može očekivati slična žetva. Oni koji su Antuna već gledali uživo znaju da mogu očekivati super truper pozitivnu vibru i sjajno raspoloženje. Tako je bilo i ovaj put. Uz Tandaru, kao odličnog pobočnika, koji je također izveo svoje „Valove“, cijeli set je protekao u vrhunskom raspoloženju.

Brza izmjena izvođača i na malom stage-u ubrzo nastupa Peglica i Komandos. Ne može se reći da je došlo do kolektivne selidbe u manju dvoranu. Više je da su ljudi ostajali na svojim mjestima, gdje god da su se nalazili, i jednostavno čekali sljedećeg izvođača. Što zapravo i odaje dojam klasičnog festivalskog ozračja. Minglanje i svirka, cugica i štand s robom. Sve pomalo.

Sljedeći na glavnom stage-u su bili svi. Odnosno Jeboton ansambl. A bilo ih je ne znam, možda i trideset. Mnogi izvođači su se penjali na pozornicu više puta, ovisno o tome u koliko bendova su nastupali. Za primjer, Antun Aleksa je nastupio i pod Trophy Jump, i pod svojim Idem, pod Ansamblom i na kraju još pod Porto Morto. Penji se gore, spuštaj se dolje. O Ansamblu je sve već više puta rečeno. Tako je bilo i ovaj put. Omanji hendikep mi je bio što nisu svirali „Grubišno polje“, ali zato su ponovili Idemov „Štetaštetašteta“. Fina šaraonica. I najjači dio možda cijele večeri kada je cijela dvorana pjevala onaj refren iz Beatlesovske pjesme. Trebalo je biti tamo.

U maloj dvorani počinje „Balkalar“, sa svojim etno i Balkan melosima. Za opširniji ili kvalitetniji izvještaj s njihovog nastupa morati ćete potražiti neke druge izvore, o tim stvarima tek ništa ne znam. No sljedeći izvođač „Porto Morto“ je vjerojatno najveći izvođač kojeg smo imali prilike sinoć gledati. I trenutno možda najozbiljniji bend unutar Jeboton kolektiva. Kombinezoni su se već možda malo i pohabali, i perike su dale svoje, ali Porto Morto piči dalje svoj đir. „Kuća“ je uvijek dobra fora, a „Hodaj“ je klasik za kojeg se svi ulove. Falio mi je „Zadnji dan zime“, ali sve skupa je bilo prilično dobro. Roko Crnić je sjajan vokalist, a skupa sa Hrvojem Klemenčićem čini osovinu koja je lako moguće budućnost hrvatskog mainstreama. Godine koje dolaze su Portove i Mortove. A lako moguće i Jebotonove.

Do kraja je ostalo još više od dva sata programa. Dvojio sam čekati li nemanju, ali umor je nadjačao ostala osjetila. Svaka čast onima koji su izdržali sve izazove. Bila je sjajna fešta i vidimo se ponovo.

Izvještaji



The Dire Straits Experience podigli na noge ispunjeni Lisinski


Rock propovijed: Goran Bare i Majke u Vintage Industrial Baru


Matijine vile igrom osvojile Tvornicu


Flaner i Colostrum razbudili Klub kulture


Hali Gali tulum u AKC Attack!


Održan je 3. Superval u Vintage Industrial Baru


Avalanche Kaito: Glazbena lavina u Močvari


Antun IDEM u Très Chic Caféu


U Lisinskom izveden sjajan balet Romeo i Julia


Sve samo ne Luzeri u Klubu kulture


Prigušeni taktovi glazbenog „fusiona“ Chuia u pulskom Kotaču


Josipa Lisac obilježila 50 godina "Dnevnika jedne ljubavi"


Švesterovo u Tvornici


Moćan i energičan Zoster rasplamsao Tvornicu


Sunnysiders u SAX!-u promovirali album "27 Stitches"


KBO! nastupio u Tvornici


U lisinskom održan Symphonika On The Rock


Galerija fotografija: (ne)normalni u Tvornici


Bezvremenska Natali Dizdar nastupila u Petom kupeu