Izvještaji

Korisnička ocjena: 4 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica neaktivna
 

Dogovorio sam se već s ekipom prije dva mjeseca da idem na Mašinka jer ovo će im biti njihov najveći samostalni nastup na području Lijepe naše, a moram priznati da zadnji nastup koji sam vidio u Koprivnici bilo malo šeprtljavo izdanje na Rock Liveu. Da to malo plastično opišem (teško insajderski komentar – skopčat će ga možda 10-tak ljudi) – Šulc je bio na pozornici kao moj frend Cic u publici.

Drugi dio ove priče je da uopće nisam trebao pisati o ovom koncertu, ali eto našu dragu Maju su zeznuli neki letovi, pa se iskreno nadam da ću je dostojno zamijeniti.

Treći dio ove priče je da usprkos svemu sad neće biti opijačine pred Tvornicom (jer se ekipa u dobrom broju nakon duuuugooo vremena skuplja), već se mora biti priseban i napraviti nešto što će se moći pročitati. Reci ne alkoholu Roberte!!!!

Kratko i jasno – Mašinko je punk institucija i imaju veliki broj poklonika na kako kod nas tako i u regiji. Sviraju puno, a od 2010. godine (kad su se osnovali) do danas snimili su četiri dugosvirajuća uratka, od koji je posljednji “Pozovite rapsode” kako kod kritike tako i kod publike postigao zavidan uspjeh.

18,00 sati – počinje okupljanje jer satnica je oštra i precizna, nema kašnjenja (bar je tako obećano), stigoše moji iz Virovitice, Pitomače, Graza, Zagreba… eto ako ništa drugo vidiš neke drage ljudi i možeš popit pivicu s njima (samo jednu – dvije Roberte – ništa nećeš napisati…).

Već u 20,30 se ide gledati nabod! – bez laganja nisam imao pojma tko su, ali srećom postoji razni načini informiranja, a ja sam se odlučio za najjednostavniji – direktan kontakt s bandom, pa sam saznao da dolaze iz Beograda, osnovani 2023. godine i sviraju (po osobnom opisu) snažno nasilni hardcore punk. Sam opis te tjera da se montiraš u prvi red i vidiš kako to izgleda uživo. Imaju jedan EP “Nabod” i skoro im izlazi prvi album pod nazivom “Bolesno”. Tekstualno se baziraju na osobnim frustracijama i otporu prema trenutačnom režimu u Srbiji. U svibnju ih čeka europska turneja po Makedoniji, Bugarskoj, Rumunjskoj, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji i Češkoj. Ove godine ćete ih moći vidjeti na EXIT-u, a Zagrebu su po drugi put.

IMG 1528 result

Otprašili su, vjerovali ili ne, 15 pjesama u valjda 20-tak minuta. Čvrsto, na trenutke mahnito, bez puno priče i predstavljanja i prenemaganja. Tko voli hardcore taj će voljeti i ove klince iz Beograda. Uzeli su svojih 20-tak minuta i „šakom u glavu“. Dvaput smo se okrenuli oko sebe, popili jednu pivicu i to je bilo to. Istaknut ću da mi je legla ta surova i sirova snaga koja izlazi iz njihovih instrumenata i pjevačevog glasa i tekstova koji su, kao i njihove pjesme, kratki, koncizni i (što je najvažnije) smisleni i vrlo kritički seciraju situaciju u kojoj se oni kao mladi ljudi nalaze. Osobno su mi legle „Neću da budem deo tvoje scene“ i „Suknja moje devojke meni bolje stoji“. Odličan uvod u ostatak večeri koji će, kako će vrijeme pokazati, biti nezaboravan.

Moja nova poznanica iz Njemačke – Pia – reče nakon njihovog nastupa – pa ovo baš ne zvuči kao Mašinko – očekivala je bend koji će više ići u tom glazbenom stilu. Iskreno meni se izbor Naboda! baš svidio jer je eto takav – oprečan i drugačiji.

Do ovog trenutka, ekipa koja je u parkiću pila pive i pelinkovac je lagano prešla u Tvornicu i situacija se zakuhavala.

Ovaj uvod sa Piom je bio u stvari napisan da bih nastavio svoju misao vezanu za drugi support Mašinku večeras. IDEM. Ako je Nabod! bio čudan kao izbor, onda je Antun i njegov projekt još čudniji.

IMG 1741 result

On je već poznatija faca u glazbenom svijetu i ima već dužu priču iza sebe. Malo tko nije čuo za Antuna i njegov glazbeni doprinos Porto Mortu i Jeboton Ansamblu, kao i Trophy Jumpu. Ova priča pod nazivom IDEM je na najbolji mogući način pokazala jednog mladog, talentiranog, finog umjetnika koji je tu svoju kantautorsku notu podigao na višu razinu. Veselim se konačno ga vidjeti uživo. I nakon uvodnog šoka i pojave Antuna i njegovog frenda Vlade i jednog laptopa od prvog beata do samog kraja njegovog hipnotičkog nastupa sve je bilo u jednom tako lijepom flawu. Mirno, lijepo, nježno, ponekad mistično… Kad čitate ovo mislite si – kakav je sad ovo vrag punk koncert i lijepo, mistično. Antun ima tu neku neobičnu osobinu da te u času uvuče u svoju priču i ponese te na tim njegovim pozitivnim valovima i ako si bio nadrkan iz bilo koga razloga vjerujte mi IDEM je idealan lijek za takve situacije. Sve oko mene nasmijana lica, dobre vibracije, sve je lijepo, divno i krasno, makar i za tih niti pola sata koje nam je sinoć pružio. Sam tip sa tim naočalama i nerdovskim izgledom je kako bi Ameri rekli likable i ako ga baš moram usporediti s nekim – ajde neka on bude optimistični Katanec. Za kraj smo još doživjeli i da mu cijeli Mašinko dođe na pozornicu i zaključe s njim jednu prekrasnu glazbenu minijaturu koja je bila pravi uvod u finale večeri.

Ono obećanje s početka naravno nisam održao. Popilo se previše. Tako je to kad Sano i Anita dođu, malo priča, malo piva, malo pelin i dođe vrag po svoje. Onda se pridruže ovi gastarbajteri i eto – dan poslije glavobolja na najjače, ali što bi Oliver rekao – vridilo je! Srećom, eto nama zvijezda večeri – MAŠINKO.

Do sada je Tvornica već bila nakrcana. Puno poznatih lica, ekipe svih mogućih generacija došlo je posvjedočiti trijumfu punka, znaku da ne samo da nije mrtav, već poprilično živahan i jak. Tako mi je drago da vidim da su koncerti ove glazbe (i sličnih stilova) počeli bivati rasprodani. Tako je bilo i prije dva tjedna u Rijeci na Brkovima, tako će biti i sutra na death metal večeri u Močvari. Reklo bi se u mom Senju da mi je „srce ko bus salate“.

Od prvog takta, od zasjedanja Šulca na njegov tron (fotelju) usred pozornice od prvog takta uigrane ekipe u liku i djelu Lovre, Andrije, Bojana, Perice i Srkija totalna tarapana, ludnica, teku rijeke piva, ljudi se grle, skaču, vesele, hrpa pankerski tijela svih vrsta surfa na rukama razdragane gomile, šutka na najjače, piva za vrat, lakat u rebra – ali ništa ne igra ulogu. Lijepo ti je i šuta te taj adrenalin i ne osjećaš ništa (o danu poslije bolje da i ne govorim i pišem).

IMG 1889 result

Retrospektiva svega što su ikada napravili – to je ukratko što smo sinoć čuli u Tvornici kulture. Mješavina starih i novih hitova. A pod novih mislim najviše na pjesme s „Pozovite Rapsode“. Kad sam dobio taj album u ruke nije mi sjeo na prvu, ali sa svakim slušanjem mi je jednostavno sjedao na mjesto. Ono što je mene uvijek privlačilo kod Mašinka je da su oni pošten bend. Što imaju to ti i daju iskreno, nepatvoreno i bez ustezanja. Ti Rapsodi su meni sada praktično postali stalni na aktualnoj play listi. A po reakciji publike koja je sinoć pohodila Tvornicu čini se da je mnogima tako. Većina pjesama s tog albuma vrlo brzo su postali favoriti publike i pridružit će se nizu njihovih himni. Uglas se pjevalo kako nove tako i stare stvari i ja običavam u svojim izvještajima uvijek napisati što me se dojmilo, gdje su bili vrhunci koncerta.

IMG 2082 result

Na ovom jednostavno ne mogu takvo nešto napisati. Cijeli koncert je bio jedan veliki highlight. Ako već moram onda ću napisati da je highlight highlighta bio „Kad vjetar kaže stani“ – emotivno nekako najjače što su sinoć odsvirali.

Vraćajući se na uvod gdje sam ga malo oprao, moram napisati da je Šulc dominirao i bio u top formi, ekipa oko njega precizna, jaka, raspjevana (mene te harmonije koje piče uvijek iznova oduševe), rifovi čvrsti, ritam sekcija moćna. Do sitnica podešena, nauljena, jaka punk mašinerija.

Kako je Potjeh tražio rakiju tako je i vaš reporter našao svoj put do samog grotla ispred pozornice. Tu se Šulc spustio među nas i dao nam mogućnost da testiramo svoje glasovne mogućnosti – pa sam eto i ja graknuo pol stiha „Kad idemo van“ u mikrofon.

IMG 1826 result

Naravno da nije moglo bez gosta, pa je tako Tin iz Debelog precjednika otprašio „Pobunu“, a bez druge gošće smo nažalost ostali. Čim sam pročitao da Lovely Quinces neće svirati u četvrtak u Vintageu zbog bolesti, znao sam da ćemo stati uskraćeni za „Jedne davne jeseni“. Bit će prilike. Dunja falila si sinoć.

Nakon nekih dva sata svirke (valjda, nemam pojma, izgubio sam potpuno pojam o vremenu) Mašinko je trijumfalno napustio pozornicu, zrak u Tvornici je bio težak i ljepljiv, pod još ljepljiviji, neka čudna izmaglica mješavine znoja, raznih isparavanja, kapljica pive i dima cigareta ispunila je cijeli prostor. Ili je jednostavno ona zadnja piva bila previše. Pod pun plastike – to već dugo nisam vidio, a ljudi se i dalje ne daju van. Ostali smo tako u Tvornici skoro do jedan. Popričali s Andrijom, slikali se sa Šulcom, na samom izlazu popričao sa Dimitrijem iz Naboda! Duboko iza 01,00 sati još sam pred Tvornicom, čeka se taksi i znate onaj osjećaj finog umora protkanog prekomjernim konzumiranjem alkohola kada jedva čekaš da uđeš u krevet, a smiješ se oko glave. E, to je taj osjećaj!!

Sve u svemu naslov sam pogodio samo tako. Baš trijumf, jebeni dokaz da je Mašinko trijumfirao na punk prvenstvu i odnijeli su sve – najbolja ekipa, najbolji strijelac i igrač turnira.



Izvještaji



Glenn Miller Orchestra u Lisinskom


Widowspeak u Močvari - sjajna večer indie glazbe


Glazbeni dox - od Ryuichija Sakamota do Nicka Cavea


Drito X - večer 2.


Drugi dan Rock Massacre Festa


Krcata prva večer desetog Drito festivala


Prvi dan Rock Massacre festa u grunge tonu


CHUIte i poCHUite kako su CHUI osvojili Split


ekstaza u Tvornici na promociji novoga albuma Jonathana


Brkovi potpisivali vinil u Dirty Old Shopu


Bajaga i Instruktori u Tvornici


Galerija fotografija: Ozric Tentacles i Silas & Saski


Finntroll, Metsatöll i Suotana u Vintageu


Galerija fotografija: Ljetno kino u klubu Sax!


Galerija fotografija: Gajnice vrište


Silovita nesebičnost Manntre


Jelusick u riječkom Pogonu kulture - Ima li nade za nas?


Jelusick u Tvornici kulture


Savršeno pakleno uz Savršene Marginalce u rasprodanom Vintageu