Izvještaji
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Na japanskom jeziku, riječ "Kodo" ima dvostruko značenje. Može se prevesti kao "otkucaj srca", primalni izvor svog ritma. Međutim, ime grupe je napisano drugačijim znakovima koji znače "bubanj" i "dijete". To odražava želju grupe Kodo da svira bubnjeve s jednostavnim srcem djeteta. Za 40. rođendan, stvorili su dva djela temeljena na njihovim imenima: "Tsuzumi" uzima ime i temu iz znaka za bubanj, a "Warabe" iz elementa djeteta.

U "Warabe", Kodo se osvrće na svoj klasični repertoar i estetiku iz ranijih dana ansambla. Ova produkcija spaja jednostavne oblike izražavanja taiko bubnjeva koji slave jedinstveni zvuk, rezonanciju i fizičku prisutnost sinonimnu za Kodo - vječna djeca bubnja u srcu.

Istražujući neograničene mogućnosti tradicionalnog japanskog bubnja, taiko, Kodo stvara nove smjerove za živu umjetnost. Od debitiranja grupe na Berlinskom festivalu 1981. godine, Kodo je održao preko 7.000 nastupa na svih pet kontinenata, provodeći otprilike trećinu godine u inostranstvu, trećinu na turnejama u Japanu i trećinu probajući i pripremajući novi materijal na otoku Sado.

Kodo se trudi kako bi sačuvao i reinterpretirao tradicionalne japanske izvođačke umjetnosti. Osim toga, članovi koji su na turnejama i istraživačkim putovanjima širom svijeta donose nazad na Sado kaleidoskop svjetske muzike i iskustava koji sada snažno utječu na nastupe i kompozicije grupe. Suradnje s drugim umjetnicima i kompozitorima sežu preko cijelog muzičkog spektra, a Kodoova otvorenost prema muzici i dalje proizvodi iznenađujuće nove fuzije i forme.

Koncert tj bubnjarski spektakl je počeo malo iza 20h u prepunoj dvorani Vatroslava Lisinskog. U publici je bilo svih generacija, od male djece do starijih ljudi. Svi su očarano gledali Kodo bubnjare kako izvode svoje točke i iza svake su uslijedili gromoglasni pljesak i uzvici bravo.

Sve je počelo relativno tiho. Zamislite sedam bubnjara koji sjede na pozornici, svaki ispred relativno malog bubnja, veličine bubnja za "snare", ako hoćete. Zatim, nježno kucanje koje je počelo u centru, a zatim se širilo u valovima s lijeva na desno i natrag... i postajalo sve glasnije i glasnije, baš kao vlak na tračnicama koji prolazi brujanjem.

Jedan od najimpresivnijih momenata, iako su sve točke uistinu bile posebne je točka O-daiko.
Najveći taiko bubanj na Kodo pozornici, o-daiko, težak je oko 300 kilograma, a za njega je vidno potrebna snaga, tehnika i energija da bi se potpuno razvila njegova rezonanca.

Da bi postali član Kodo grupe, zainteresirani moraju prvo završiti dvogodišnji program nauke. Učenici žive zajedno i vode vrlo osnovan način života kako bi se mogli usredotočiti na svoje rigorozno obuke.

Ometanja poput mobilnih telefona i izlazaka su strogo zabranjena. No to ne znači da su nedostupni i može ih se posjetiti na njihovom otoku Sado.

Program se sastojao od dva djela, prvi dio su bile točke pod nazivom: Koe, Miyake, Niwaka, Hae i Uminari. Zadnja točka prvog djela je digla sve na noge, a bubnjari su sa pozornice se smijali dok su bubnjali i pozivali publiku da sudjeluju pljeskom.

Neopisivo iskustvo, zapravo. Nakon pauze od petnaest minuta uslijedio je drugo dio: Shinka, Okoshi, Dokuso, Inochi, već spomenuti O-daiko te za kraj Yatai-bayashi. No, publika je toliko pljeskala i zvala ih nazad da su se ipak vratili i počastili nas još jednom bubnjarskom poslasticom.

Ne mogu nabrojati kako se zovu svi bubnjevi koji su bili na pozornici, mogu samo napisati da je ovo iskustvo koje se ne propušta i da svakako sljedeći put nemojte propustiti priliku za pogledati ove izvrsne bubnjare koji su toliko disciplinirani, uigrani, nasmijani, energični, jednostavni, a ujedno i jako moćni.

Udarac u veće bubnjeve je rezonirao čitavom dvoranom, stoga je logično da smo svi bili kao očarani i u iščekivanu što će se sljedeće desiti, koji bubanj će sljedeće krenuti svirati.

Nevjerojatno je da je cijeli nastup bio potpuno neamplificiran; ono što ste čuli od izvođača bilo je 100% iskreno, ispunjeno emocijama i sirovo, čista emocija koja dolazi iz dubine bubnja. Bilo je tu i flauta, a njihove putujuće melodije bile su savršen kontrast uzbuđujućim zvucima različito velikih bubnjeva. Ne mogu dovoljno reći o ovim posebnim bubnjarima, no ponovit ću još jednom, kada se vrate, morate ih vidjeti i doživjeti.



Izvještaji



Glenn Miller Orchestra u Lisinskom


Widowspeak u Močvari - sjajna večer indie glazbe


Glazbeni dox - od Ryuichija Sakamota do Nicka Cavea


Drito X - večer 2.


Drugi dan Rock Massacre Festa


Krcata prva večer desetog Drito festivala


Prvi dan Rock Massacre festa u grunge tonu


CHUIte i poCHUite kako su CHUI osvojili Split


ekstaza u Tvornici na promociji novoga albuma Jonathana


Brkovi potpisivali vinil u Dirty Old Shopu


Bajaga i Instruktori u Tvornici


Galerija fotografija: Ozric Tentacles i Silas & Saski


Finntroll, Metsatöll i Suotana u Vintageu


Galerija fotografija: Ljetno kino u klubu Sax!


Galerija fotografija: Gajnice vrište


Silovita nesebičnost Manntre


Jelusick u riječkom Pogonu kulture - Ima li nade za nas?


Jelusick u Tvornici kulture


Savršeno pakleno uz Savršene Marginalce u rasprodanom Vintageu