Izvještaji

Korisnička ocjena: 4 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica neaktivna
 

Kad sam čuo da se na 1. April sprema veliki „kombo koncert“ nekih od najvećih velikana rocka i heavy metala u Beču, prvo sam mislio što bi i bilo tko, da je netko pripremio dobro elaboriranu šalu.

Ali, nije šala, krema rock i metal scene 70'-ih i 80'-ih je napravila zajednički veliki koncert u bečkoj Stadthalle. Točnije, u hali D. Pod nazivom Metal Masters Tour.

Radi se o Judas Priestu, Saxonu i Uriah Heepu. Judase sam zadnje gledao u Ljubljani prije skoro dvije godine a ove godine slave 50 godina postojanja i promovira izlazak najnovijeg studijskog album Invincible Shield čiju sam recenziju nedavno napravio.

A za svoj bečki koncert su pozvali zvučne goste, Uriah Heep i Saxon.

I realno, Judase sam gledao nekoliko puta, zapravo mi je najveća motivacija bila pogledati Uriah Heep i Saxon uživo jer na žalost, do sad nisam imao tu priliku. A kako vrijeme mnogim bandovima koji su svoje karijere startali u kasnim 60'-ima i tijekom 70'-ih nažalost polako ali neminovno otkucava, pitanje je koliko će još biti prilika za vidjeti ih uživo.

I tako sam lijepo krenuo put Beča da budem dio ovog rock-heavy metal spektakla. Čak unaprijed mi u glavi nije bilo ni trunka sumnje da me čeka nešto izvanredno. Da, subjektivan sam poprilično, priznajem.

Ali se ta moja subjektivnost pokazala točnom, ipak.

No, idemo redom...

Kad sam došao u Beč pred Stadthalle, po okupljenom mnoštvu, u više redova pred ulazom i raštrkanom po okolnim ulicama i parkovima, znao sam da mnogi dijele moj stav po pitanju gledanja bandova koji tuku 4,5 ili više desetljeća postojanja. I tu je bilo uzrasta od klinaca kojima ja mogu biti tata, do ljudi koji mi mogu biti djed i baka. Jedan veliki „dobni čušpajz“.

Jer, budimo realni (copyright by Kazo), svi navedeni bandovi, barem onaj dio originalnih članova, je dobro zagazio u „gerijatrijsku domenu“. Po godinama jelte, ne i po onome što su pokazali na stageu Stadthallea.

Prvi se na stage penju Uriah Heep, koji su sami po sebi jako veliki rock band čak i danas, ali su u ovom slučaju uvjetno bili „najmanji“ pa su tako dobili zadatak, često nezahvalan mnogim bandovima, da otvore koncert i zagriju publiku za one koji slijede.

I bogme su to napravili odlično. Ono što me u svirci uživo iznenadilo kod Uriah Heepa jest to, što iako su de facto rock band, i tako zvuče na studijskim snimkama, ovdje su zvučali daleko žešće i čvršče. Štoviše, usudio bi se reći da su zvučali poprilično „rubno metalno“.

Udarili su žestoko odmah od starta sa Save Me Tonight, prvim singlom s njihovog prošlogodišnjeg te posljednje izdanog studijskog albuma, Chaos & Colour, da bi nastavili sa Grazed By Heaven sa albuma Living The Dream. I unatoč godinama, Bernie Shaw je vokalno dominirao, nema boljeg epiteta. I iako govorimo o Kanađaninu, sasvim solidno mu je išao Njemački jezik i komunikacija sa publikom. I u nekoliko navrata je spomenuo da im je set relativno kratak jer su ovdje u svojstvu gostiju Judas Priesta te se ispričao na tome i najavio samostalni koncert što je naišlo na glasno odobravanje publike.

Moram se osvrnuti i na gitarističko umijeće Micka Boxa, koji ovom prilikom stvarno nije pokazao znakove „zamora materijala“ unatoč brojkama „na papiru“.

A da se ne bi stekao dojam da su svirali samo novije stvari, bila je tu i pjesma Rainbow Demon sa njihovog Demons And Wizards albuma, te za kraj, legendarna Easy Livin i Lady In Black.

Ako je i postojala sumnja u kvalitetu Uriah Heepa nakon toliko desetljeća, oni su je vrlo brzo odagnali, i vrhunski pripremili publiku za slijedeće goste.

URIAH HEEP SETLISTA:

Save Me Tonight
Grazed By Heaven
Rainbow Demon
Hurricane
Free'n'Easy
Gypsy
Easy Livin'
Lady In Black

saxon

Naravno, govorim o jednima od pionira NWOBHM-a, Saxonu. I zapravo, ovaj put sam najviše radi njih došao, jer imaju previše vrhunskih pjesama koje nisam nikad čuo uživo, pa je bio i red da to ispravim.

Saxon su svoj šou startali sa The Prophecy introom, da bi odmah uletili žestoko „u glavu“ sa Hell, Fire And Damnation sa istoimenog nedavno izašlog novog studijskog albuma, i Motorcycle Man sa legendarnog Wheels Of Steel albuma, a već zagrijana publika se dodatno raspametila.

Biff Byford, iako već dobrano u svojim 70-ima, nimalo nije vokalno posustao, i to je dokazao uživo. Njegov moćni vokal je sam po sebi žestoka sila koja nadopunjuje cijeli band i zvuk. I na momente sam se ježio koliko je to sve skupa odlično zvučalo, pogotovo što su me pogodili drito u srce sa nekoliko pjesama za koje sam priželjkivao da će izvesti. No, vratiti ću se još na to.

Ono što je još jedna zanimljivost, dio banda, počeo je prvo kao gitarist za turneje a onda i kao stalni član, Brian Tatler je jednostavno rečeno „samljeo“ riffove i solaže i odradio vrhunski posao. Pravim metalcima ne moram objašnjavati tko je on. A za one manje upućene, Brian je jedan od utemeljitelja legendarnih Diamond Heada, koji i dalje postoje i djeluju. A ako još nekima nije jasno o čemu pričam, dovoljno je reći da je Diamond Head band koji je imao ogroman utjecaj na Metallicu, do te mjere da su obradili njihovu legendarnu stvar Am I Evil te pjesme Helpless, It's Electric i The Prince.

Da se vratim na koncert...

Saxoni su neumorno prašili, preko pjesama kao što su Sacrifice, There's Something In Roswell i And The Bands Played On, dok nije došao za mene osobno jako bitan i ključan trenutak.

Biff je dao publici na izbor da odluče koje od 4 predložene pjesme će odsvirati, a izbor je bio između Crusader, Dallas 1 PM, Strong Arm Of The Law i Broken Heroes. Pljesak, skandiranje i zvižduci su odlučivali.

saxon1

Osobno sam se nadao da će Crusader pobijediti, i stvarno jest.

Kad su krenuli uvodni taktovi, uz cijelu raspamećenu dvoranu, raspametio sam se i ja.

Što reći kako je izvedeno i otpjevano? V R H V R H O V A.

Da, subjektivan sam, ali, škicnite snimku da vidite da li pretjerujem ili ne.

Nakon Crusadera, Biff je opet zatražio pomoć publike da odluči što će svirati, a opcije su bile Dallas 1PM i Broken Heroes, te je potonja „pobijedila“

I nakon nje, treći put je publika dobila zadatak da odluči, ovaj put između Dallas 1Pm i Denim And Leather, i osobno, sretan sam što je Denim And Leather odnijela pobjedu. Bilo bi mi jako žao da je nisam čuo uživo.

Za kraj su zakucali sa Wheels Of Steel i Princess Of The Night.
Da sam im ja pisao setlistu, ne bi bila bolja.

I moram napomenuti da i Biff solidno govori Njemački, što im definitivno ide na ruku kod „germanske“ publike gdje su popularni već desetljećima, čak i kad im je popularnost u vlastitoj zemlji opadala.

SAXON SETLISTA:

The Prophecy (intro)
Hell, Fire And Damnation
Motorcycle Man
Sacrifice
There's Something In Roswell
And The Bands Played On
Madame Guillotine
Heavy Metal Thunder
Crusader
Broken Heroes
Denim And Leather
Wheels Of Steel
Princess Of The Night

judas2

Nakon sat i nešto njihovog seta, red je došao i na zvijezde večeri, Judas Priest.
Već sam se na koncertu u Ljubljani osobno uvjerio da deda Halford nije izgubio oštrinu i žestinu, ali, ipak prošlo je skoro dvije godine, pa sam bio spreman na sve opcije.

I da, i dalje deda žestoko prži, nesmiljeno i neumorno.

Otvorili su sa dva introa, War Pigs od Black Sabbatha i Invincible Shield „himnom“ sa posljednjeg albuma, a „pravo“ otvaranje je bilo brutalno žestoko i pakleno brzo, kroz pjesmu Panic Attack sa najnovijeg albuma.

Deda je odmah dao do znanja da nema zajebancije i da misle biti ubojiti od samog početka, a to se nastavilo do kraja njihovog seta, odnosno koncerta.
I odmah slijedeća pjesma me gađa u „ranu ljutu“, You've Got Another Thing Comin' je pjesma koju često pjevušim u glavi u određenim „nelakim“ životnim trenucima.

Potom su uslijedile Rapid Fire, legendarna Breaking The Law i Lightning Strike, a publika je bila u jednom kaotičnom metalnom zanosu dok je deda Halford vokalno i gestikularno dirigirao kako bandom, tako i publikom.

A onda je došla još jedna „JP metalna granata“...

Govorim o jednom od njihovih najvećih hitova, Breaking The Law. I naravno, opći kaos u publici na parteru, ali i na tribinama.

judas

Kroz glavni dio seta bi još naveo meni zapaženije Turbo Lover, Invincible Shield, Metal Gods te cover od Fleetwood Maca, The Green Manalishi (With The Two Prong Crown), i naravno, za kraj glavnog dijela seta, legendarni Painkiller, gdje je deda Halford svojim visokim kontroliranim vriskovima vjerojatno digao iz mrtvih sve u krugu 10 km.

Budući da sam ih gledao više puta, bis Judas Priesta je uvijek djelomično predvidljiv, i objasniti ću zašto.

Uvijek se na bisu odrađuju barem dvije iste pjesme, obje legendarne. Jedna je Electric Eye, a druga je Living After Midnight. Tako je bilo i ovaj put. I naravno, nezaobilazan izlazak dede Halforda na Harleyu na stage. Tako je to već desetljećima.

Unatoč toj činjenici, ne bi volio da je drugačije. Jer, to su Judasi, to je deda Halford, i realno, to je očekivano. Da tome nije tako, vjerujem da bi bilo puno razočaranih ljudi u publici. Uz navedene pjesme, svoje mjesto na bisu je našla i Hell Bent For Leather, a prije spomenuta Living After Midnight je zaključila cijeli njihov nastup.

Sve u svemu, isplatilo se potegnuti do Beča i u manje od 24 h (da, bio sam blesav pa odmah nakon koncerta vozio doma) odraditi preko 800 km.

Ono što me iznenadilo u neku ruku jest da hala D bečkog Stadthallea ipak nije bila ispunjena do zadnjeg mjesta. Po mojoj procjeni je bilo 8-10 000 ljudi, od nekih 16 000 što je puni kapacitet. Iako je parter bio krcat, tribine ipak nisu.

Što se zvuka tiče, bio je vrhunski odrađen, a moja pozicija na tribini direktno iza miks pulta nasuprot bine je bila idealna za kvalitetnu procjenu zvuka.

Za razliku od Ljubljane, Judasi su ovdje imali malo „skromniji“ audio-vizualni show, ali nipošto loš. Samo drugačiji i kao što rekoh, malo „skromniji“. No, svojim nastupom, svirkom i vokalnim sposobnostima dede Halforda su taj dio kvalitetno nadopunili i učinili nevažnim.

SETLISTA JUDAS PRIEST:
War Pigs (Black Sabbath intro)
Invincible Shield (album anthem intro)
Panic Attack
You've Got Another Thing Comin'
Rapid Fire
Breaking The Law
Lightning Strike
Love Bites
Saints In Hell
Crown Of Horns
Turbo Lover
Invincible Shield
Sinner
Metal Gods
The Green Manalishi (With The Two Prong Crown)

BIS:
The Hellion (midtro)
Electric Eye
Hell Bent For Leather
Living After Midnight
We Are The Champions (Queen outro)

Video



Izvještaji



$ich+Dvorac u Klubu kulture


Mortal Kombat na kućnom pragu


Rod Stewart u Ljubljani


Zagrebački kultni klub ugostio mlade nade glazbene scene


Još jedna uzbudljiva večer Vrela zvuka: Magalí Sare i Manel Fortia


Gipsy Kings ispunili zagrebačku Arenu latino zvukovima


Galerija fotografija: Foncedalle, GØK2, Host Unknown


Krankšvester tradicionalno odlični u Vintageu


Chris Botti potvrdio svoju veličinu


Valhalla MUF 2024.


Symphonika On The Rock i treći put u Lisinskom


U klubu Boogaloo održan ZMF Media dan


Camille Bertault Quintet oduševio Tvornicu


Sjajan koncert The Tiger Lilliesa u Kinu SC


Trap Takeover na jednu večer preuzeo Kutinu


Zadruga rasturila u rasprodanom Hard Placeu


Songkillers nastupili u Tvornici


Kries u Boogaloo – autohtona hipnotička etno psihodelija


Urban&4 uz gudački orkestar nastupili u Šibeniku


“Ne igraj se s vatrom, slušaj ju!”