Izvještaji
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Program Jazz subotom koji se održava u Hrvatskom domu u Splitu polako, ali sigurno poput magneta privlači sve veći broj ljubitelja ovog ničim limitiranog glazbenog univerzuma.

Ove subote svoja su životna iskustva, snove, ambicije i glazbene vještine prezentirala četiri mlada, potentna leoparda. Da ne bi bilo začuđenih dizanja obrva, Chui na svahili jeziku znači upravo leopard.

A oni su: Toni Starešinić (klavijature); Vojkan Jocić (saksofon), zaljubljenik u jazz kojemu bi s obzirom na profesiju svaki liječnik strogo zabranio pušenje, a inače regularan član Borna Šercar's Jazziana Croatica; Konrad Lovrenčić (bas), povremeni član bendova Elemental i Kries; te Ivan Levačić (bubnjevi), poput Lovrenčića također sudrug Mojmiru Novakoviću i „njegovom“ Kriesu. Ovo im nije prvi posjet drugom po veličini gradu u Lijepoj Našoj, gostovali su prije dvije godine na zajedničkom koncertu s Daliborovim Granjem u klubu Kocka.

c

Valorizirani, prepoznati i predstavljeni kao originalan domaći glazbeni projekt s objektivnim aspiracijama za međunarodni uspjeh, u svoj su instrumentalni atanor pametno, uspješno, racionalno i nadasve zanimljivo pomiješali razne žanrove, od free jazza do koketiranja s rockom i donekle etnom.

Neslužbeno, mastermind ovog projekta je Toni Starešinić (osnivač sastava Mangroove i Je Veux, a inače vjeran klavirist Josipe Lisac), no nemjerljiv je učinak i ostalih članova u stvaranju uvijek potrebne sinergije i poslovično raspojasane koncertne atmosfere.

Rekao bih da hrvatska glazbena scena ima svijetu ponuditi osim Dine Jelusića (Jelusick bend) i Chui, zbir odličnih, vrsnih individualaca, „radilica“ koje najbolje funkcioniraju kroz „Borgovu“ zajedničku svirku.

DSC04603

Cijeli dan bio sam zauzet slušanjem i recenziranjem albuma „Dark Matter“, najnovijeg uratka Pearl Jama, pa mi je stoga trebalo vremena da se uspješno prešaltam na jedan sasvim drukčiji glazbeni format. Tako su mi prve dvije pjesme, „First Of All“ i „Sila mi je“ (prva s hvaljenog im albuma „Zagreb-Berlin“, druga s albuma „Kapetanov dnevnik“), prošle sasvim ispod radara u blagom, neobjektivnom razočaranju, no kad su se slegle impresije o „tamnoj materiji“ ekipe iz Seattlea i kad su Chui postigli potrebnu radnu temperaturu, sve je došlo na svoje mjesto.

DSC04631

U nastavku koncerta album „Zagreb-Berlin“ bio je zastupljen s „Nine Views“ i „Ex Machina“ u kojoj je Toni Starešinić došao na svojih pet minuta u kojima je dokazao koliko esencijalno i eksponirano zvuče klavijature kad im se dade sloboda izražavanja (do tada je bio uglavnom zadužen za pozadinsko stvaranje, ili bolje kazano nadopunjavanje panoramske atmosfere u kojoj je saksofon vodio zapaženu, glavnu riječ). Glavnu riječ, ili glavnu ulogu stožernog instrumenta Jocić je još jednom dokazao kroz iskričavi solo, ponekad na granici vriskova, za koji je dobio zaslužene aklamacije sasvim pristojno popunjenog gledališta.

DSC04693

Potom je najavljena „Punch“, jedna stara iz osvita osnivanja benda, kad se Chui 2012. godine ukazao domaćoj publici uz objektivnu sposobnost daljnjeg bivstvovanja i napredovanja na radost (tada) ipak malog kruga poznavatelja dobre glazbe. A punch (sonični udarac) zasluženo je pripao Ivanu Levačiću i njegovom tribalnom bubnjanju koje je makar po meni bilo jedan od vrhunaca večeri, a na koje se adekvatno „zakačio“ Toni Starešinić sa zvukovima kao iz druge galaksije, tvoreći svoju klavijatursku magiju koja me na trenutke podsjetila na ikoničnu „In A Gadda Da Vida“ atmosferu. Rekao bih sasvim neobična i vrlo dramatična kombinacija jazza i psihodelije. Napominjem, ovo je sasvim subjektivno doživljavanje jednog zaista odličnog soničnog udarca na koji se sasvim logično nadovezala improvizacija adekvatnog naziva - prženje.

„I'll be back“, tako je Toni Starešinić najavio „Terminatora“ (s albuma „Third Sun from the Stone“), za kojega je napomenuto da ga već dugo nisu svirali.

DSC04703 2

Izgleda da je bendu centralno mjesto svakog koncerta gotovo uvijek duet „Chui's Waltz“ i „Eternautova tema“ u kojima su svi odreda pokazali i dokazali svoje instrumentalne vještine u gotovo bezvremenskim improvizacijama.

A onda je uslijedio Levačićev poziv na ples čiji se aranžman u techno stilu s moćnom kombinacijom zvukova (kao da su Ozric Tentacles i Hawkwind izmiješali svoje psihodelične vizure) doslovno obrušio na oduševljeni auditorij koji ipak nije zaplesao, ali je velikim aplauzom nagradio glazbenike.

Bio je to „službeni“ završetak jedne odlične i neobične večeri u kojoj je većina publike (makar ako je suditi po reakcijama) bila upoznata s njihovim opusom, pa stoga nisu iznenadili povici „Vratite se opet“.

DSC04724

U brzom povratku na pozornicu izvedena je kompozicija adekvatnog naziva, „Malj“ (s albuma „Kapetanov dnevnik“), koja je adekvatno zaokružila instrumentalne, kompozitorske i aranžerske vještine ovog večeras zaista nadahnutog benda koji je tim svojim maljem, siguran sam, ostavio snažan utisak na sve prisutne.

Chui se inače ne ustručavaju koristiti svu silu elektronskih gadgeta, uz pomoć kojih pojedinim instrumentima (naročito basu i saksofonu) omogućuju neke drukčije modalitete izražavanja, pa mi se tako učinilo da Vojkan Jocić koristi (ako ne griješim) wah-wah pedalu za svoj inače ubitačan saksofon.

DSC04716 2

Par riječi i o samim glazbenicima. Jocićev saksofon u konstantnoj je kombinaciji kontroliranih vriskova, relativno tamnih tekstura i kristalne zvučnosti; bubnjanje Ivana Levačića po mom je skromnom mišljenju esencijalan kotač bez kojega bi cjelokupan zvuk izgubio na intenzitetu i uvjerljivosti. Svojim kontroliranim udaranjem bez kojega bi patila zvučna slika uvijek je u „službi“ ostatku benda, do trenutka kad ga uhvati „žuta minuta“ i na svjetlo dana izleti njegova predanost instrumentu i sposobnost stvaranja osebujnih improvizacija. Neću pogriješiti ako kažem da je večeras, barem po mom skromnom mišljenju, Ivan Levačić ukrao show.

DSC04778

Možda najneprimjetniji bio je Konrad Lovrenčić, iako je njegova bas armatura imala zapaženu ulogu u cjelokupnom zvuku.

A soničnu magiju Tonija Starešinića i ne treba posebno isticati, sve je poznato i sve je napisano.

Stoga čvrsto vjerujem Toniju Starešiniću kad je u najavi za „Terminatora“ obećao „I'll (ili we'll) be back“.



Izvještaji



$ich+Dvorac u Klubu kulture


Mortal Kombat na kućnom pragu


Rod Stewart u Ljubljani


Zagrebački kultni klub ugostio mlade nade glazbene scene


Još jedna uzbudljiva večer Vrela zvuka: Magalí Sare i Manel Fortia


Gipsy Kings ispunili zagrebačku Arenu latino zvukovima


Galerija fotografija: Foncedalle, GØK2, Host Unknown


Krankšvester tradicionalno odlični u Vintageu


Chris Botti potvrdio svoju veličinu


Valhalla MUF 2024.


Symphonika On The Rock i treći put u Lisinskom


U klubu Boogaloo održan ZMF Media dan


Camille Bertault Quintet oduševio Tvornicu


Sjajan koncert The Tiger Lilliesa u Kinu SC


Trap Takeover na jednu večer preuzeo Kutinu


Zadruga rasturila u rasprodanom Hard Placeu


Songkillers nastupili u Tvornici


Kries u Boogaloo – autohtona hipnotička etno psihodelija


Urban&4 uz gudački orkestar nastupili u Šibeniku


“Ne igraj se s vatrom, slušaj ju!”