Ćelavi luđak za kraj sezone...
Boogaloo je bivši OTV dom ispod kojeg su Veliki filozof života i ljudskih spolovila Željko Malnarä i njegova polupismena krezuba gerila uveseljavali dragu naciju dugi niz godina, a malo iznad u WC-ima se vukao speed i popravljale frizure da se izgleda dobro dok su zjenice raširene na raznim tech-house i inim partyima. Zato su valjda i skinuli onu plastiku sa školjki a vodokotliće postavili na dva metra iznad zemlje. Drugog objašnjenja nemam.
Sa promjenom imena došla je i mala stilska promjena u izboru izvođača pa tako Urban & 4 su jučer zatvorili koncertnu sezonu i to na sasvim solidan način. Doduše pojavila se jedna stvar koja mi se uopće ne sviđa a to je rastezanje pjesama preko svake mjere. Nebo je trajalo nekih 13 minuta, a Aroma Satanica još i duže. Super je što se dečki usviraju i naprave spontani jam session ali nije super da Urban popuši dvije cigarete a pjesma još traje.
Vrlo specijalni gost iznenađenja bio je Vlado Simčič Vava poznatiji kao gitarist bivših Laufer i sa njime su odsvirali Mjesečev rog, Govorim u snu i pjesmu na koju je cijela dvorana doživjela spontani orgazam i katarzu simultano a nije Budi moja voda već – Svijet za nas. Vava na Les Paulu i Urban na vokalima pokazali su kako je Laufer mogao biti velik, možda čak najveći, da su probali nastaviti. Vavino gostovanje nije bilo bez konteksta jer su na istom mjestu Laufer održali oproštajni koncert.
A kad se Urban dohvati gitare, kao što se hvatio na Mjesto za mene i još par stvari, izgleda kao izgubljeni poster boy hrvatske ajmo-ju-nazvat-alternativne scene koji bi trebao visjeti sa svakog zida srednjoškolke sa starkama ili studentice sa palestinkom, jer naime 70 posto glava u publici imalo je grudi. A i Bare je bio...
