Oduvijek je poznato da svijet suvremenog plesa teško teško nalazi mjesto pod suncem srednjostrujaških događanja. Međutim, balet Radio i Julija uspješno je pokucao na sva vrata svjetski relevantnih dvorana u zadnjih deset godina i dokazao da umjetničke forme rezervirane za probrane uz malu pomoć pop kulture mogu doprijeti i do velike publike.
Staviti poznatu Shakespeareovu tragediju u medij suvremenog baleta uz glazbu Radioheada, najvećeg alternativnog benda današnjice, svakako je vrlo odvažan pokušaj. Uz standardno breme kreacije, autor ovakovog djela s jedne strane ima odgovornost zadovoljiti baletnu publiku, a s druge je na meti nikad popustljivih fanova ovog velikog benda.
Izvedbu je reinterpretirao rumunjski koreograf Edward Clug uz pomoć baletnog ansambla iz Maribora, budući da i sam trenutno živi u Sloveniji, a za ulogu Romea izabran je istaknuti ruski plesač Denis Matvienko.
Prvi čin je zapravo Clugovo zasebno djelo naziva “Quatro” u kojem četiri plesača metaforiziraju mjesto čovjeka u modernom svijetu izvedenog u formi tradicionalnog sa suvremenim te uz pratnju klavira i violončela. Nakon kratke pauze, Lisinski je pretvoren u mračni kutak u kojem se skriva Yorkeov katatonični glas i zvuk orgulja s “Motion Picture Soundtrack”. Clugova reinterpretacija miče se od Shakepeareovog predloška i u jednosatnom činu daje nam najupečatljivije momente iz te svevremene priče. Predstava počinje snimkom Julije netom nakon buđenja iz kome što gledatelje navodi da će izvedba u nastavku zapravo biti kolekcija njezinih sjećanja te doživljaj odnosa s Romeom i uključenim likovima. U ovoj verziji priči Julija ne umire već kao protagonist biva u službi mehanizma kojim Clug inzistira na ideji predstavljenoj u prvom činu i koja je zapravo u samom startu osuđuje ljubav Romea i Julije na tragičan završetak. Izvedba se najviše oslanja na najsnažnije stvari s Radioheadovog “Kid A” albuma, uz one najprogresivnije koje se mogu naći na albumima “OK Computer” i “The Bends”. U najatraktivnije trenutke spada fantastična koreografija uz pratnju “Sit Down, Stand Up” koja simbolizira borbu između pripadnika obitelji Montecchi i Capuleti te sekvenca koju nosi ritmički nabijena “Idioteque”. Predstava završava emotivnim plesačkim dijalogom između Julije i Romeovog mrtvog tijela.
Ono što je možda za zamjeriti jest minimalistička scenografija, no Clugova dekonstrukcija najpoznatije ljubavne priče uz soundtrack trenutno najvećeg indie benda svakako se pokazala kao vrlo uspješna i pronicljiva simbioza.
{gallery}radiojuliette{/galerry}
