Ova subota 2. prosinca bila je netipično za zimski period u Zadru. Naime pružala je zanimljiv koncertni izbor. Let 3 je žario i palio na službenom Zadarskom adventu, u Višnjiku se održao koncert naslovljen „Tragom Olivera“. Dok se najbolji live nastup održao u klubu D8. Tu su svoj prvi samostalni koncert u Zadru održali Po metra crijeva.
Kultni balkanski autor i performer Rambo Amadeus održao je ovoga petka koncert u zagrebačkom Saxu. Nastup je dio njegove turneje koju je nazvao "Tribute samome sebi" i definirao kao način da se malo poigra sa sobom i svojim opusom te tako pokuša uspostaviti relaksiranu distancu u odnosu na ono što je radio do sada. Pri tome, kako kaže, „želi otvoriti put za novo, oslobođen teškog bremena ambicije i suvišnih očekivanja, a sve u nadi da će manje brinuti, a više se zabavljati u interakciji s glazbenicima i publikom“. Kao najava zvučalo je dovoljno primamljivo da mu uspije te večeri ispuniti cijeli prostor zagrebačkog kluba u centru grada. Tko prati Ramba zna da se uvijek okruži vrhunskim glazbenicima, a on sam svira s nevjerojatnom lakoćom te svoje koncerte obavezno pretvori u pravi glazbeni stand-up u kojem se posjetitelj može i nasmijati do suza.
Nakon odličnog nastupa Baylor Projecta i rasprodanog gledališta, splitska publika uvijek gladna dobre glazbe u kratkom vremenskom razmaku imala je priliku vidjeti i čuti još jednog priznatog protagonista svjetske glazbene scene. Asaf Avidan izraelski je glazbenik, domaćoj publici možda najpoznatiji po pjesmi „One Day/Reckoning Song“.
Iako je prošlo samo deset mjeseci od kako sam bio na zadnjem koncertu Tihomira Pop Asanovića u Petom Kupeu jedva sam dočekao ovaj sinoćnji koji se održao u Tvornici. Iako je pred svima nama bila vrlo hladna noć, duboko sam uvjeren da je krov Tvornice u potpunosti bio suh i da se s cijele površine pušila sva ona toplina koju su nam odašiljali tijekom dvosatnog nastupa Pop i njegov novi "glazbeni kombinat", kojeg čine: Stela Šmit (vokal), Martin Šac (gitara), Davor Črnigoj (bas), Antun Profeta (bubnjevi), Kristijan Tipura (konge) i Amir Gwirtzman (saksofon i flauta).
Bez ikakvog pretjerivanja, nakon njihovog nedavnog koncerta u Šibeniku i pažljivog preslušavanja prvijenca „Follow the Blind Man“, kazao sam da Hrvatska konačno (nakon velikog internacionalnog uspjeha Ive Robića, te Gibonnijevog pokušaja plasiranja svojih versa i nota u bijelom svijetu) ima glazbeni izvozni proizvod vrijedan svake pažnje. Slogan GKH „Kupujmo hrvatsko“ treba u ovom slučaju zamjeniti sa „Slušajmo hrvatsko“.
U sklopu Burn out festivala večeras su u Tvornici kulture nastupili Smrdljivi Martini i Buža.
Kažu da postoje dvije vrste glazbenika: jedni koji piju alkohol dok su na stageu, a drugi - vodu. The Sherlocks očito spadaju u ovu prvu skupinu. Ovo sam shvatio tek nakon dvije trećine koncerta, jer su svirali tako dobro da su mi potpuno okupirali svu pažnju. Iskreno, kada sam dolazio te večeri u Tvornicu, nisam niti slutio da se u stvari u ovaj „hram kulture“ dolazim pokloniti se majstorima. Njihov govor i naglasak južnog Yorkshirea vuče na neki provincijski engleski, kao f**kin' mainstream, uz naravno vrhunsko poštovanje koje pokazuju prema publici koja ih je došla vidjeti i bila potpuno oduševljena.
Jučer se u prostorijama Rockmarka održala promocija nove knjige Vinka Barića „Diskografija ex Yu punka i novog vala“. Ovo je u stvari nastavak njegove ranije knjige „Hrvatski punk i novi val“ koja je objavljena u dva izdanja. O knjizi su govorili Bojan Mušćet i sam autor.
Mala dvorana u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog sinoć je bila rezervirana za sve one koji vole posebnu glazbenu ponudu. Naime, poznati riječki glazbenik, gitaristički virtuoz Bruno Mičetić sinoć nam je predstavio sebe u ulozi glazbenika koji će, u principu, sam iznijeti ovako zahtjevan scenski nastup. Kada malo bolje razmislim, ovako nešto teško da možete čuti, teško da ćete baš nazočiti glazbenoj avanturi gdje dvije gitare akustična i električna vode svoj dijalog i razmjenjuju svoje impresije preko impresivnih melodija, gitarskih fraza i nevjerojatno efekte glazbene vizije samo jednog umjetnika.
Sinoć je u Klubu kazalište Komedija održana koncertna promocija albuma "Escape", kojeg je prošle godine objavila izdavačka kuća Dancing Bear. Kao što sam i pretpostavljao, tek uživo ove skladbe postaju još efektnije. Nema ništa bolje od onoga kada slušatelj vidi i čuje što sve glazbenici izvode, kako bi glazbi dali ono što svi očekuju, a to je efektnost, atraktivnost, punoću, putenost i snažnu vibru koja se samo pretače i prelazi od glazbenika do slušatelja i obrnuto.
U srijedu 22.11. stigli smo pred Tvornicu Kulture oko 18 sati, iako je ulaz bio od 18:30. Već oko 18 sati, red za ulaz se protezao skroz do ulaza u mali pogon Tvornice a fanovi su nestrprljivo čekali da ugrabe mjesto u prvom redu.
Moram priznati da sam čekao ovaj dan. Nakon što sam vidio prvu Batushku prije cca. mjesec dana već sam se veselio usporedbi nakon ovog koncerta.
Sinoć smo na pozornici zagrebačkog KC-a Dražena Petrovića imali priliku još jedom pratiti doista poseban i izniman život osebujne Tine Turner. Mjuzikl "Simply the Best“ doista je oduševio, i to ipak velikom većinom i velikim dijelom vrlo rezerviranu publiku; svaka čast pojedincima koji su plesali između stolica i redova u parteru. Tek pod kraj samog mjuzikla cijela dvorana je bila na nogama i publika je po treći puta tijekom predstave pjevala raspaljivu "Nutbush City Limits".
Tek nekoliko metara od stijena o koje su se razbijali valovi kovitlani jakim jugom, u Lazaretima se od 10. do 12. studenoga održao Dubrovnik Jazz Outbrake Festival, treći po redu. Manifestacija, održana u organizaciji Dubrovačke baštine, odvijala se u znaku promocije novih albuma i propagiranja ploča. Prije i poslije koncerata održane su slušaonice, isključivo s glazbom objavljenom na vinilnim izdanjima. Pod nazivom “Izložba koja se sluša”, prve večeri otvorena je izložba naslovnica jazz vinila iz zbirke Maria Polzera koji je govorio o svojoj zaljubljenosti u vinilna diskografska izdanja i važnosti slušanja ploča, ali i jazzu u Dubrovniku nekad i danas, a druge dvije održan je sajam vinila, uz slušaonice, u organizaciji udruge Dubrovnik 33/45. Također, publika je uživala u jam sessionima, mnogobrojna publika koja je pokazala da drži do istinskih kulturnih vrijednosti. Grad Dubrovnik i Dubrovčani uistinu mogu biti ponosni na svoj jazz festival.
Nebrojeno puta plasirana je kroz razne medije teza kako za razliku od zagrebačke, splitska publika oskudijeva u posjetama poznatih i onih manje poznatih glazbenih imena, uglavnom inozemne provenijencije.
Riječki Jonathan objavili dugoočekivani album "Everyone Else Is OK"
Dario Cebić i Sandro Šekutor predstavljaju novi singl "Intergalactic Sounds"
“Slijepi duh” u akustičnoj izvedbi bjelovarskog kantautora Fyu
Američka indie senzacija Widowspeak vraća se u Močvaru sredinom travnja
Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny