Za početak: Zadar. Grad koji po svojoj ljepoti i kulturnoj baštini spada u, po mom skromnom mišljenju, sam vrh hrvatske turističke ponude. Dubrovnik mu je jedina konkurencija. Poluotok Puntamika u sjeverozapadnom djelu grada je oaza borovih stabala, turističkih apartmana i plaža. Jedno od mjesta za koje nikada ne bih očekivao da će ugostiti festival metal glazbe kapaciteta cca. 6000 ljudi. Slovenski Tolmin usred šumetine i u podnožju brda, kraj male rijeke je nekako ideal lokacije metal festivala, no eto, nespojivo je postalo itekako kvalitetno spojeno pa su borova šuma, šum valova i žarko sunce koje nemilosrno piči postali jedan od novih centara metal glazbe u ovom dijelu Europe.
Prvi put sam otišao do festivalskog prostora u 10 i pol ujutro. U to vrijeme je još sve bilo u zadnjim fazama izgradnje i niti jedna usluga nije još funkcionirala. Par metalaca je vrludalo okolo i proučavalo čega sve ima pa sam i ja obišao prostore koji su trebali izrasti u 1., 2. i 3. stage. Prvi stage je, naravno, onaj na kojem će svirati bendovi najvećeg kalibra, na drugom stageu će svirati uglavnom bendovi iz regije, dok je treći stage je rezerviran za tribute bendove i smješten niti 50 metara od plaže. Zanimljivu činjenicu sam primjetio na odlasku iz festivalskog prostora, a ta je da je najbliži apartmanski kompleks udaljen niti 20 metara od prostora za 2. stage. Nadam se da neće biti primjedbi od strane privremenih stanara. Nedugo nakon toga pokupio sam svoju akreditaciju i zbrisao pošto je prostor još bio u stanju izgradnje. Glavne stvari su rezervirane tek za tu večer.
U međuvremenu sam svoje vrijeme uložio u socijalizaciju s grupom veselih Slovenaca (negdje sam pročitao da su znatan dio karata za Metalfest kupili stranci) pa smo oko 5 popodne zajedno otišli do festivalskog prostora koji je bio do kraja izgrađen i funkcionalan te je već vrvio metalcima.
Ne znam kako to točno opisati jer za to baš i nema točnih riječi, no taj osjećaj kada se nađete među hrpetinom metalaca, pogotovo kada dolaze odasvuda, iz različitih djelova zemlje i iz inozemstva... to je nešto genijalno. Hrpetina otvorenih ljudi koji su spremni potrošiti zadnju paru da bi doživjeli takvo nešto, to jednostavno poziva na neko zajedništvo i solidarnost. Prvi put vidite ljude iz neke druge zemlje, nose majicu vašeg omiljenog benda, nije bed, počnete se častiti cugom. Pričate o tome koju glazbu volite, šta radite u životu i natječete se čiji političari više lažu. Glazba ruši granice i otvara dušu, izvlači Čovjeka iz vas, a nigdje nema bolje prilike za to nego na ovako velikim događajima. A prava stvar još nije ni počela.
No eto, ovakve masovne događaje neizbježno prati hrvatska turistička stvarnost pa je Metalfest ujedno i solidna prilika za solidnu deračinu. Jedan osrednji (i po veličini i po kvaliteti) hamburger unutar festivalskog prostora platio sam ni manje ni više nego 30 kuna. Može se ekipa opravdavati najamnim prostorom, veličinom hamburgera u odnosu na npr. McDonalds, kvalitetom istog i standardnim "Šta ti očekuješ? Na festivalu si,"no 30 kuna za obični hamburger je neupitna i bolno očita deračina. Kako meni koji sam na budžetu, pa tako i mojim kolegama Slovencima koji su ovdje došli sa znatno većom količinom para nego ja i koji te pare misle itekako potrošiti, ali na sadržaje vrijedne tog novca. Nema beda, prilike za popravak ima do sljedeće godine, a u međuvremenu bliža okolica vrvi supermarketima i manjim dućanima. No eto, bar piva nije skroz razvodnjena.
Kako je vrijeme prolazilo, tako je sve manje vremena ostajalo do nastupa prvog benda na festu. Riječ je o bendu Problem Child, AC/DC cover bendu koji je svirao na 3. stageu, onome odmah kraj plaže. Moram priznati da sam bio skeptičan i što se tiče kvalitete benda, a pogotovo što se tiče posjećenosti, ali skrušeno priznajem da sam apsolutno pobijen i razoružan u svakom aspektu. Bend je odradio vrhunsku, dvosatnu svirku koja je bila popraćena s 500-1000 ljudi (računajmo da je sveukupno 6000 ulaznica bilo pušteno u prodaju, a nisu se sve prodale), a i bio je takoreći, nulti dan festivala. Jedino je zvuk malo štekao, gitare su u prvom dijelu koncerta bile pretihe, a u drugom preglasne, ali osim toga, sve je prošlo izvrsno.
Sve u svemu, jako obećavajući početak. Ostaje nam jedino da s nestrpljenjem iščekujemo ostale bendove.