Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

df

Dana 19. 7. u Zadru se održavao Derivat Fest kod stare vojarne u organizaciji Studio VeRRdi-a, skupine koja organizira razne manifestacije i aktivnosti kako bi pospješili nezavisnu umjetničku aktivnost kao i kulturnu scenu grada Zadra. Vrlo je bitna suradnja s mladima što je dovelo do izrazito lijepo organizirane manifestacije.

Derivat #1 je počeo u 18h kada je za sve bio ulaz slobodan sve do 20h kada su svi bili zamoljeni da podrže organizaciju tako dobroga spektakla punog energije, zabave i nadasve dobre glazbe. Nažalost nisam svjedočio ranijim izvođačima jer sam radio. Čim sam došao kući sam požurio na koncerte kako bih čuo što više izvedbi. Stigao sam pred sami početak Leta 3 i prvo što mi se svidjelo je bio prizor otvorene manifestacije s raznom ponudom poput odjeće, glazbenih ploča i mnoštvu različitih predmeta koji su bili izloženi za podupiranje nezavisnih stvaraoce. Početak Leta 3 sam dočekao s nestrpljenjem pogotovo kada sam saznao na ulazu da izvode samo prva dva albuma „Two Dogs Fuckin'(1989)“ i „El Desperado(1991).“ Odmah su otvorili s prvim albumom kako bi pripremili publiku na nezamisliv spektakl koji je dokazao zašto su toliko dugo na sceni. Čim su počeli atmosfera se uzdila jer su strastveno svirali, toliko dobro da sam pomislio kako su bolji što su stariji jer je sve zvučalo vrlo uvježbano i u najmanju ruku profesionalno, štoviše gitare su bile vrlo snažno ukomponirane u izvedbe. Sve su pjesme besprijekorno odsvirane. „Fahrenheit“ iz „El Desperada“ je potekao nered i toliko dobru atmosferu da su sve ostale pjesme dočekane uzbuđenjem. Još nekoliko pjesama je bilo upečatljivo dobro izvedeno poput „Pokvarena žena“, „Mona“, ali posebno se mora spomenuti i „HA, HA, HA“ koja me je zadivila koliko i „Fahrenheit.“ Kao posljednju su izvedbu odsvirali „Ima nas još.“ Na svu žalost Let 3 se oprostio s nama nakon 2 sata svirke kako bi dopustili Repetitoru da pretvori tu visoku i neiskorištenu energiju u apsolutni kaos u publici. Beogradski bend je također svirao svoja prva dva albuma „Sve što vidim prvi put(2008)“ i „Dobrodošli na okean(2012).“ Iako je bilo teško doseći savršenu izvedbu Leta 3, Repetitor nije ni malo razočarao jer su se predali publici toliko da je započeo „mosh pit“ u prva tri reda publike, štoviše toliko je bilo sudionika da je bilo teško izbrojati jer ih je bilo zasigurno preko 30, što je i konzervativan broj. Ispunavanjuću energiju su donosili tolikim trudom u raznim izvedbama u kojima se osjetila velika strast post punka. Otprije sam znao za Repetitor, ali sam ostao zadivljen surovom predanošću što se vidilo u trenutku kako se je vokal Boris Vlastelica neumoljivo razbacivao po pozornici kao da su i oni u „mosh pitu.“ U jednome trenutku je izgledalo kao da se je poskliznuo, što je i vrlo moguće koliko su prolili znoja po pozornici izvedbom, ali nije prestao svirati što je izgledalo kao da ne bi ispustio gitaru i da je pao. Repetitor je završio oko 2, ali se moglo i preseliti na drugu pozornicu koja je bila aktivna od 00. Derivat #1 je nadmašio sva očekivanja i jedva čekam da najave Derivat #2 koji bi trajao više dana.