Izvještaji s muzičkih festivala

Nakon opuštajuće Miriiam i kratkotrajnog preslagivanja World stagea, nastupila je Šiza, post-punk dvojac iz Koprivnice. Ovaj uistinu urnebesno dobar drum & bass bend čine bubnjar Marko Kuhar (Overflow, OSA, Rens Argoa) i basist/vokal Bruno Antolić (Suho Grlo Nos, Letarg), Sam ulet na stage bio im je fenomenalan: iz zvučnika se puštala pjesma "Tata kupi mi auto" i onda su negdje sredinom pjesme uletjeli svojom pjesmom "Oprostite". Nanizali su još žestokih pjesama sa svojeg zapaženog albuma kreativnog  naziva - „Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem”. A sve su bile ritmički savršene, žestoke, ali i progresivne u nekim segmentima. Premda su dvojica, zbog vješte tehnike sviranja, žestine i dinamike, zvuče popunjeno i izuzetno snažno. Solaže na basu podsjećaju na zlatno doba rane "Discipline kičme". Dečki izgaraju na sceni, vokal je silovit, povremeno i nježan, a Bruno uz sva čuda koja izvodi na svom instrumentu, istovremeno pronalazi vremena i za atraktivan scenski nastup. Stigao je pozvati publiku da digne srednji prst u zrak i zaviče glasno "Boli me pipi!", a na kraju nastupa su se predstavili, toplo zahvalili svima koji su došli u ovaj rani sat, Bruno je zastrugao basom po mikrofonu i napravio neopisivu mokrofoniju, naklonio se i bacio trzalicu u publiku. Dečki su ostvarili izuzetan nastup o kojemu detaljnije možete pročitati OVDJE.

Tidal Pull

Stigli smo i do finala ovog petnaestog po redu dugoočekivanog INmusic festivala i zasad sve teče glatko. Oduševljenje dosadašnjim nastupima podebljava činjenica da, barem zasad, nismo doživjeli ozbiljnije meteorološke neprilike. Lakše je uživati u nastupima ovogodišnje postave izvođača mokar do kože od znoja nego u blatu do koljena. Dan je otvorio Tidal Pull na glavnoj pozornici u 17h. Riječ je o domaćim predstavnicima "big indie" žanra kojeg čine "četiri frenda (ne baš) iz Zagreba" upečatljivih instrumentala i stihova koje vokalist Vilim Hrastek oživljava emocionalnom i moćnom izvedbom neizbježnog utjecaja kalifornijskog indie sastava Mom Jeans. Uz Vilima, Tidal Pull čine gitaristički dvojac Luka Žgrablić i Ivan Blažinović, bubnjar Borna Šućurović (inače dečki iz nekadašnje skupine Hana Ne Zna Da Se Šali), a za one najdublje frekvencije koje proizlaze iz žičanog instrumenta u klasičnoj rock postavi zadužen je Stefan Španiček.

Više pročitaj OVDJE.

Panda Rhei

Domaći kvintet Panda Rhei, inače projekt nastao kolabiracijom između Ivana Kolara i producenta Luke Dabra, izbacio je album prvijenac "Save Your Souls You Fucking Monsters" prije tri mjeseca pod etiketom male diskografske kuće Ginger Records te su ga danas s početkom u 17:45 imali prilike premijerno izvesti na Main Stageu INmusica. Otvorili su nježnije dok frontmen Ivan nije najavio "prljavi valcer za INmusic" koji je zaista to i bio. Psihodelične solaže i pomalo mračan ritam definirali su rastur od kompozicije. Uslijedio je prvi singl "Josephine" za koji su i snimili spot. Panda Rhei su se zahvalili publici što su se okupili u ovolikom broju jer, tvrde, ovaj broj ne bi dosegli samostalno. Zadnje tri stvari ugođajem su varirale od Strokesa preko Fratellisa pa sve do Pixiesa. Od publike su se pozdravili riječima "Mi smo bili i ostat ćemo sutra Panda Rhei". Instrumentalno su zadivljujuće dobri, a Kolarova vokalna izvedba pjesmu smisleno zaokružuje ovu kreativnu i eksperimentalnu cjelinu.

Gradske bitange - uspješno otvaranje Hidden Stagea

Hidden Stage odškrinuo je večerašnja 'vrata' svojega šatora u 19 sati polusatnim nastupom grupe Gradske Bitange, mladog alternativnog rock band iz Valpova. Osnovani su ne tako davne 2018. godine, a sviraju u postavi: Domagoj Ivić (vokal, ritam gitara), Mislav Sušić (solo gitara), Noa Bolkovac (bass gitara), Matko Varžić (bubanj). Nastup su otvorili sa svoja dva do sada objavljena singla: ”Kao da” i “Grad”. Unatoč kratkim tehničkim poteškoćama na četvrtoj pjesmi koje su bile vezane uz mix pult, nisu se dali smesti već su, bez prekida, nastavili svirati. Mislav svira lijepe solaže, ritam sekcija je čvrsta i sigurna, a Domagojev vokal sasvim ugodan. Na njihovoj službeno zadnjoj, izuzetno upečatljivoj pjesmi, kao gošće su im se pridružile Petra Sušić na violini te još jedan dodatni ženski prateći vokal. U globalu uzevši ostvarili su zapažen nastup i opravdali povjerenje organizatora INmusic festivala koji su kao Đelo Hadžiselimović - oduvijek znali dobro odabrati. U prilog njihovom uspješnom nastupu govori i činjenica da je publika na kraju tražila još, pa su perspektivni dečki odsvirali još jedan lijepi bis. Inače, marljivo rade i na uskoro nadolazećem albumu kojega, nakon ovakvoga nastupa, svakako željno iščekujemo.

foto: Ivan Dukić

The Comet is Coming || Main stage 18:30

Dugo me nešto nije ovako zdrmalo kao Comet danas, i to mislim fizički. Tu jačinu i prodornost zvuka dugo nisam osjetila i koliko god se udaljila od bine još ima stanica koje vibriraju. Mislim da su mi svi elektroni izmijenili spinove nekoliko puta. Moram priznati da se prvi puta susrećem s ovim zanimljivim triom, jer što su oni sve uspjeli spojiti u svojim melodijama mislim da mi je netko onako na suho nabrojao da bih mu rekla da je totalno lud, pa bih ja na kraju ispala luda. Ova kombinacija elementa jazza, psihodeličnog rocka, elektronike i funka je pre ono nešto, mislim da još nema riječi za to. King Shabaka (Shabaka Hutchings na saksofonu), Danalogue (Dan Leavers na klavijaturama) i Betamax (Max Hallet na bubnjevima) jedan drugoga savršeno nadopunjuju a nas sve na ovoj sparnoj livadi vode na neki čudan put psihodelije i plutanja u nekom njihovom pomalo apokaliptičnom svijetu. Pred sam kraj nastupa ponovno su zahvalili publici i na oduševljenje svih uzviknuli :Smrt fašizmu sloboda narodu. Carevi totalni.

Mali odmor uz Tamikrest u 19:45
Tamikrest je bend osnovan još 2006 godine u sjevernom Maliju, a hrvatskoj su publici poznati još od prije. Globalno su među najpoznatijim desert blues bandovima. Njihov zvuk opušta, tako da nakon žestokog Cometa dobro dođe lagano izležavanje na travici. Tako je dosta brojna ekipa sjedila, ležala i jednostavno uživala u zvuku pustinje. Oni manje umorni od zadnja tri dana njihali su se u ritmu opojnih nota desert bluesa.

LHD - dokaz da glazba govori više od riječi

Sjećate li se grupe The Bambi Molesters? Kako da ne, jer odlični su bili u izvedbi onog gotovo svima prihvatljivog, relaksirajućeg surf rocka, instrumentala koji kao da pomiču granice. E, pa LHD čine upravo oni: Lada, Hrvoje i Dinko, bivši članovi ove svjetski priznate grupe, mogli bismo dakle reći, glazbenici s preko dva desetljeća iskustva. I njima je pripala čast nastupiti u nešto kasnijem terminu na pozornici Hidden Stagea.

Odsvirali su nam pjesme sa svojih ranijih singlova kao i najnovijeg albuma "Off the Grid", objavljenog prošlog mjeseca ove godine. Njihova reputacija kvalitetnih glazbenika zainteresirala je mnoge te napunila Hidden Stage pa su prisutni mogli uživati u čarobnim zvucima ovog jedinstvenog benda. Naravno da su nas na momente podsjetili na Molesterse, ali LHD su ipak u odnosu na prethodnike otišli više od nekoliko koraka dalje, jer su uz surf rock pomiješali i druge žanrove poput soula, garagea, exotice, pa čak i psihodelije.

Više pročitaj OVDJE.

foto: Ivan Dukić

Róisín Murphy na Mainu - ples, ples, ples

Ako volite zvuk početka 21. stoljeća, još kada je Murphy bila dio dua Moloko onda ste sigurno bili na glavnoj pozornici u petnaest do devet. Tih davnih godina oko 2000. kada smo studenti pohodili razne klubove nije moglo proći bez bar jednog hita Moloka, a kasnije Róisín.

Róisín Murphy probila se na svjetsku scenu kao istaknutija polovica elektro dua Moloko početkom 2000-tih, a čiji hitovi i danas čine svaku respektabilnu kućnu plesnu playlistu. Nakon raspada Moloka Murphy je zablistala u solo karijeri, u nekim okvirima malo poput Madonne kao gay ikona, ali hej tko zna što je profinjeno nego gay ekipa. Bila sam u publici na Szigetu i na Exitu i uvijek me oduševi svojim glasom i pojavom. Nizala je The time is now, Forever More, Overpowered i svevremensku Sing it back u svojoj izvedbi, Familiar Feeling, uz svu energiju, brojne promjene outfita držala ekipu na nogama do zadnje sekunde. Opširnije o ovom koncertu čitajte OVDJE.

Mordai iz Mađarske sletjeli ravno na Hidden Stage

Na jarunsku skrivenu pozornicu iz Mađarske stigao nam je folk rock bend MORDÁI. Svoje uzore i inspiraciju momci crpe iz eksperimentalnuh folk izvođača iz 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća koji sežu od benda Muzsikás Zenekar do Sebő Ensemblea. Soma Nóvé, Ferenc Vértesi, Viktor Kapusi, Ádám Czitrom, Ádám Klausz i Áron Porteleki na vokalu, gitari, basu, bubnjevima te alt i bariton saksofonu svoj su nastup započeli u 21:30. Po završetku prve stvari, Soma je poslao političku poruku i na sljedećoj je vokalno asistirao bubnjar Adam. Soma je predstavio bend i rekao da su nam došli predstaviti svoju tradicionalnu glazbu, mađarski folk te najavio pjesmu "Látod rószám" koja se, kaže, u prijevodu na engleskom zove "You see my rose" . Stvar je to u kojoj tradicionalni napjev s početka kompozicije doživi žestoku eksploziju kako pjesma napreduje te jaku solo dionicu na saksofonu.

Više pročitaj OVDJE.

Rival Sons naprosto odlični

E to je rock, nekad žestok kao na početku, nekad nježan kad krene stvar poput Shooting Stars, samo s akustičnom gitarom pa se nemojte rastopiti iako više nije vruće. Do ove stvari atmosfera je letjela u nebo posebno uz zvuk bubnjeva, malo su nas protresti i onda spustili na zemlju na početku pjesme, nakon toga vraća se cijeli bend i nastavljaju stvar u punom sastavu. Kalifornijski bend oformljen 2009., izdali su do sada šest studijskih albuma i definitivno rasturaju rock scenom baš onako kako treba. Jako mi se sviđa naglasak Jay Buchanana, snaga bubnjeva Michael Mileya i malo van glazbe ona brada klavijaturista Todd Ögrena. Dečki su odlični, a detaljniji izvještaj pročitajte OVDJE.

Kasabian kao šlag na tortu jubilarnog INmusica

Kasabian je svoj drugi nastup na INmusic festivalu otvorio "ravno u glavu" jednim od najvećih hitova "Club Foot" s bezimenog prvijenca. Sergio je publiku pozdravio izvođačima omiljenim upitom o njihovom raspoloženju. Dečki su nanizali hit za hitom "Ill Ray", "Underdog" na kojoj je Sergio publici poručio da želi vidjeti kako rukama pokušavaju dohvatiti nebo. Profesionalnost i ljubav prema svom zvanju dečki pokazuju uključivanjem publike u performans, ovladavanjem pozornice i golemom količinom dobrog raspoloženja kojeg šalju s pozornice. Koncert je krasila prisna atmosfera između benda i publike, četvrti zid ne samo da je bio probijen nego za njega nikad nisu ni postojali temelji. Bogatom su setlistom Kasabian zaokružili svoj opus obuhvativši, naravno, svoje planetarno popularne hitove kao i novije stvari koje će to tek postati.

Više o nastupu Kasabiana čitaj OVDJE.

Snapped Ankles zatvaraju INmusic

Točno u jedan sat po ponoći nakon što smo ušli u zapravo peti dan festivala, nakon četiri dana partijanja ovaj su jubilarni 15. INmusic zatvorili Snapped Ankles svojom osebujnom pojavom u vrlo čudnim kostimima za koje ne znam kamo bih ih svrstala. Definitivno glasni da nas sve održe budnima još neko vrijeme raspalili su još taj zadnji sat. Snapped Ankles dolaze premijerno pred hrvatsku publiku, predstavljaju svoj jedinstveni spoj post-punka i elektronske glazbe u prepoznatljivo kaotičnom nastupu uživo koji publiku ostavlja u nekom čudnom transu. Londonska četvorka tajnih identiteta nastupa pod maskama inspiriranim staroslavenskim šumskim demonima što je moram priznati vrlo zanimljivo.

foto: Maja Knepr Šegina

Kako je meni ostalo da zaključim ovaj jubilarni 15. INmusic mogu reći da je ovo bio pravi festival raznolikost, starog, novog, blještavog, tamnog, svega i svačega po svačijem ukusu, kao što bi svaki festival i trebao biti. Ova četiri dana čulo se raznih jezika, ljudi su došli iz puno različitih zemalja i ni u jednom trenutku nisam primjetila da se netko dosađuje. Hvala svima koji su nas zabavljali, hvala ekipi koja je pratila sve događaje i nadam se da se svi vidimo dogodine i da nas neće neka Godzila spriječiti da se i dalje zabavljamo. Ljudi, pusa bok i vidimo se.

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•