Od kraja lipnja u bliskom nam se susjedstvu održava vrhunski festival izvedbenih umjetnosti - Festival Ljubljana, na kojem gostuju izvođači najvišeg svjetskog nivoa, kao što su Daniel Barenboim, Lang Lang, Julian Rachlin, Helene Grimaud, Anna Netrebko, Placido Domingo i brojni drugi.
Festival se proteže kroz cijelo ljeto, sve do rujna, a uključuje glazbeni, kazališni i plesni program.
U sklopu plesnog programa početkom srpnja održane su dvije vrhunske izvedbe. Prvo je 6. i. 7. srpnja u Križankama nastupio svjetski slavan ansambl Bejart Ballet Lausanne.
Otkad je osnovan 1987., Béjart Ballet Lausanne postavio je nove standarde u koreografskom svijetu. Legendarni Maurice Béjart odabrao je Gila Romana kao svog nasljednika, koji vodi ansambl od Bejartove smrti 2007. Gil Roman istodobno čuva nasljeđe Mauricea Béjarta i unosi nove kreacije u repertoar ansambla. Ovo nije prvi put da nastupaju u Križankama, riječ je već o petom gostovanju, a ovom su prilikom predstavili dvije predstave: ''t ‘M et variations…'' koju je Gil Roman koncipirao u obliku dnevnika naslovljenoga Mauriceu Béjartu, te ''Béjart fête Maurice'', u kojoj je Gil Roman izabrao izvatke iz baleta koje je producirao Maurice Béjart, koji publiku vode na putovanje kroz Béjartov svemir.
Ansambl od oko 50 plesača u jednoj je večeri predstavio doista najbolje od modernog i klasičnog baleta, s mnogo inovacije i kreativnosti – koreografija je izuzetno raznovrsna, a plesači su redom izvrsni i teško je izdvojiti pojedince. Tehnička virtuoznost, karizma, lakoća izvedbe, ekspresivnost, hipnotički zanos i strast, poetičnost, elegancija, ali i mnogo zaigranog humora – sve su to aduti ovog ansambla. Prva predstava je imala kompaktniju strukturu, a druga je više funkcionirala, kako je i zamišljeno, kao potpuri – pa je tu virtuoznost još više dolazila do izražaja, svaka nova točka kao da je nadmašila prethodnu, a zapravo sve su bile pravi tour de force.
Nekoliko dana poslije na raspored su stigla dva baleta Igora Stravinskog, u koreografiji slavnog Edwarda Cluga: Svadba i Posvećenje proljeća. Clug je međunarodno renominirani koreograf porijeklom iz Rumunjske, specijaliziran za područje suvremenog baleta, a trenutačno je direktor mariborskog baleta – koji su ovom prilikom bili izvođači njegove koreografije.
Premijera baleta Posvećenje proljeća u Parizu 1913. smatrana je skandaloznom. Koreografija Nižinskog, kojom je prikazao misterioznu povezanost ljudske prirode sa zemljom, činila se čudnom i apsurdnom publici tog doba, između ostaloga i zbog neobičnog ritma punog disonanci.
No Stravinskijev balet Svadba, nastao 10 godina poslije, ostavio je bolji dojam na tadašnju publiku, a tematika je slična: opet se radi o ritualu nevjestina odlaska od kuće i udaje.
Na izvedbi u Križankama prvo je izvedena Svadba, djelo koje je u biti osebujna vrsta kantate, podnaslova "ruske koreografske scene s pjevanjem i glazbom", što upućuje na scensku izvedbu, ali se češće izvodi u koncertnoj dvorani. Djelo je napisano za pjevače soliste, zbor, četiri klavira i niz udaraljki, a temelji se na tekstovima ruskih seoskih svadbenih pjesama i donosi nekoliko karakterističnih slika iz svadbenih običaja ruskog sela. Svadba je više obred nego radnja, pa se već po tome povezuje s Posvećenjem proljeća, na koje podsjeća ne samo arhaičnošću ugođaja i samostalnošću ritma već i melankolično-pesimističkom crtom (prinošenje ljudske žrtve), koja se provlači kroz djelo unatoč optimističnosti i radosti obreda kojemu je posvećeno. Djelo je započeto 1914., no završeno te 1923., nakon velikih promjena u instrumentaciji.
Inače, prvu koreografiju za ovaj balet napravila je Bronislava Nižinska, sestra Vaclava Nižinskog.
Edward Clug je kreirao nadahnutu koreografiju s modernim elementima, no uklopljenu u melodiku slavenskog foklora i usklađenu s pomalo ''rasjeckanom'' strukturom utemeljenom na izmjeni scena. No mašti je dao još više maha na Posvećenju proljeća, koje je ispalo pravi vatromet plesačkih bravura i inovativne koreografije. Clug se nadahnuo Nižinskijevim revolucionarnim koreografijama, odajući tako omaž Nižinskom i njegovoj ulozi u razvoju suvremenog plesa. Iz perspektive modernog gledatelja možda je teško shvatiti Nižinskijevu revoluciju, jer suvremeni ples je danas baš takav kakvim ga je on prije više od 100 godina zamislio.
Sve ono što je u to doba bilo elegantno, eterično – balerine lakše od zraka, ljupkost koja proizlazi iz brutalnog drila, apsolutni sklad, sve što je bilo lijepo po malograđanskim kriterijima – Nižinski je okrenuo naopako, i u tih 40-ak minuta, koliko traje balet, ponovo je ispisao vokabular plesa i scenskog pokreta, i doslovno utemeljio moderni ples. Negirao je baletska pravila: umjesto en pointea, pliéa, glissadea i tournera – skokovi su nagli kao u akrobata, narodnih plesača i djece, a neki pokreti prizivaju strojno kretanje.
Clug je gradio upravo na tome – i iako ti elementi danas nisu šokantni, njegova moćna, dinamična koreografija ostavila je jak dojam, i definitivno predstavljala kulminaciju baletne večeri kao istinski tour de force.
Od nadolazećih atraktivnih izvedbi na Ljubljanskom festivalu treba izdvojiti nastup Daniela Barenboima koji će 7. i 8. kolovoza dirigirati West Eastern Divan Orchestra, uz gostovanje Langa Langa na klaviru 8. 8.
