Iz|∠SLUŠATELJA
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Jethro Tull se, bez ikakve sumnje, utjelovio u glazbenom biću Iana Andersona. Njihov novi album "The Zealot Gene" službeno je izašao jučer, 28. siječnja i bez obzira na svu proteklu priču, moram napisati da je Ian Anderson još uvijek u pravu.

Naime, ako niste fan ovog benda, zapravo niste relevantni materijal koji razumije glazbenu epopeju koja je započela još davne 1967. godine u Blackpoolu. Od njihovog prvog albuma "This Was" iz 1968. pa do ovog zadnjeg "The Zealot Gene", kojeg je 28. siječnja objavila izdavačka kuća Inside Out Music, prošlo je jako puno vremena i eto me već s gotovo 62. godinom za vratom. Teško mi je povjerovati da sam uopće kao klinac došao u prvi kontakt s Tullovcima i da sam, eto nakon i više od 50 godina i dalje uz njih, da ne popuštam, da i dalje ne odustajem od ovog benda.

Ovo je prvi album Jethro Tulla s novim materijalom nakon 18 godina, točnije od izdanja "Christmas Album" iz 2003. godine. Naravno, u tom vremenu bilo je dosta albuma Jethro Tulla razno-raznih namjena i povoda, jubileja, bilo je sjajnih jubilarnih reizdanja s obilnim bonus pjesmama, orkestralni albumi glazbe Jethro Tulla na kojima se često pojavljuje Ian Anderson, a tu su i samostalni albumi Iana Andersona, njih šest. Uz to, tu su i "Thick As A Brick 2" iz 2012. koji se proširio na onaj iz 1972., "Homo Erraticus" iz 2014., koji je sadržavao još više avantura Geralda Bostocka i Thick As A Brick: Live In Iceland". S druge pak strane, većina članova Jethro Tulla pojavljuje i na Andersonovim solo pločama. Sve to vodi k vječnom pitanju: koja je razlika između albuma Jethro Tulla i solo albuma Iana Andersona? Odgovor, naravno, leži samo i isključivo u osobnom stavu, nahođenju ili glazbenom raspoloženju Iana Andersona. Tu se, zapravo, vraćam na početak i ponavljam, nema, barem za mene, nikakve dvojbe, ovo je jedina istina: Jethro Tull=Ian Anderson.

Ovih 12 skladbi, u gotovo 47', donosi svirku u kojoj Ian Anderson i dalje drži sve konce u svojim rukama i onda ta priča ne može ići u nekom drugom smjeru. Kako je album nastajao pune 4 godine govori nam da se Ian nikuda ne žuri, da radi u studiju, a i sada od ove boleštine što mu drugo preostaje nego da se posveti radu u studiju, onako, za svoju dušu, i on to i čini. Istovremeno se već širi priča da se spremaju materijali za novi album iduće godine. Živi bili pa... slušali. I stoga, Anderson i Tullovci nam nude na ovom svom 22. studijskom albumu "The Zealot Gene" vrlo slušljivu glazbu koja plijeni pozornost svojom svijetlinom. Lagana je i čvrsta u tipično prepoznatljivom štihu Tullovaca, s apsolutno dovoljno prostora za znakovitu svirku Ianove flaute. Anderson je sve producirao i odradio gro posla oko albuma te na taj način, doista, sve ima i drži pod kontrolom. Zamjeram li mu bilo što? Apsolutno ne! On na to ipak i bez obzira na sve ima apsolutno pravo!

Kada bih vam sada napisao da sam mnoge albume Jetho Tulla slušao na način da se sjedne i priča krene: A-B-A-B-A-B-A-B-A-B-A-B-A-B... i tako u nedogled danima, tjednima dok sve ne sjedne u uho, dok se ne nauče svi tekstovi, dok se zna napamet kada tko i u kojem trenutku upada, tjednima nisam izlazio iz sobe, ali potom za mene više nije bilo iznenađenja i taj sam album apsolvirao i idemo dalje.

Danas po dobivanju albuma jednostavno sam postupak morao ponoviti i nije mi žao, nisam razočaran, jednostavno volim Andersonov glazbeni genij i nikada ga nisam dovodio u pitanje. Sjećam se kada sam prvi puta slušao "Thick As A Brick" pa i "Passion Play", bilo je to nevjerojatno iskustvo gdje sam, zapravo, otkrivao koliko ih ne poznajem i doslovno sam uživao slušajući ih kako sviraju i, mada ih je kritika doslovno skršila, u mojim očima postali su jedni od najvećih. A onda, nakon dvije – odnosno tri godine od "Thick As A Brick" sličnu priču sam ponovio na albumu "Minstrel in the Gallery" i, znam, mnogi su se pitali "kaj tu ima?" A, dragi moji, ima itekako ima. Baš zato i ovaj njihov zadnji studijski album pokriva različite aspekte ljudskog stanja i sve nas dovodi do ruba kada se suočavamo s prošlošću, sadašnjošću, a, nažalost, ni budućnost nam ne ostavlja neke velike varijante ovih naših života. Biblijski naslovi pojedinih pjesama samo podebljavaju te postulate, a pitanje je samo živimo li u potpunosti? Tu sad možemo ići još dublje i postaviti pitanje tko je veći vjernik? Onaj koji svaki dan ide u crkvu? Ili onaj koji živi po nauku vjere ili, bolje kazati, tako pokušava živjeti? No, da ne širim stvar, idemo dalje. "The Zealot Gene" nije remek-djelo, ali definitivno nije niti promašaj. Zapravo, radi se o tipičnom albumu Jethro Tulla kojeg ću uvijek rado slušati!

"The Zealot Gene", je prvi originalni materijal benda – Andersona od J-Tull Dot Coma (1999.), sve to zapravo ide im u prilog, jer vratila se ona njihova svježina i glazba prožeta svime što itekako nadahnjuje i potiče Iana Andersona. Nekom će faliti Martinova gitara i njegovi žestoki rockerski riffovi i svirka, meni baš ne fali puno, već sam se ufurao u ovu novu postavu benda i, zapravo, album "The Zealot Gene", mi je potpuno OK.

A album su snimili: Ian Anderson (vokal, flauta, akustična gitara, mandolina); Florian Opahle (električna gitara - u međuvremenu je napustio bend); David Goodier (bas gitara); John O'Hara (klavir, klavijature, orgulje, harmonika ) i Scott Hammond (bubnjevi), a koji je, usput, zamjenio četiri petine Tullovaca od njihova "Christmas Album" i to redom: Martina Barrea, Jonathana Noycea, Andrewa Giddingsa i Doanea Perryja. Sve u svemu, sada po 8. puta preslušavam album i nema frke, sve je OK, meni to znači da je sve na svom mjestu i zadovoljan sam! A proces usvajanja materijala samo ide dalje i nastavlja se!

PREPORUKA

Za one koji prate Jethro Tull nema nikakve preporuke, jer Ian Anderson i Tullovci imaju novi album i to je dovoljno. Vjerujem da su svi fanovi Jethro Tulla već osigurali svoj primjerak albuma "The Zealot Gene" i sada samo spokojno sjede, slušaju i uživaju u onome što čuju. Nema, više. To je to!

Više o svemu saznajte na:
www.jethrotull.com
https://www.facebook.com/officialjethrotull
https://twitter.com/jethrotull?ref_src=twsrc%5Egoogle%7Ctwcamp%5Eserp%7Ctwgr%5Eauthor
https://open.spotify.com/artist/6w6z8m4WXX7Tub4Rb6Lu7R
https://music.youtube.com/channel/UC7sFWdsZTzfR507dbonTlyQ
https://www.youtube.com/channel/UCyZe0Uc78q7aEA7bFKtZ-oA

Popis pjesama:

1. Mrs. Tibbets /5:53
2. Jacob's Tales/2:12
3. Mine Is the Mountain/5:40
4. The Zealot Gene/ 3:54
5. Shoshana Sleeping/3:40
6. Sad City Sisters/3:41
7. Barren Beth, Wild Desert John/3:38
8. The Betrayal of Joshua Kynde/4:05
9. Where Did Saturday Go?/ 3:52
10. Three Loves, Three/3:29
11. In Brief Visitation /3:01
12. The Fisherman of Ephesus/3:40

(Inside Out Music)

Yours,
Mladen Loncar - Mike

Izvještaji



Mingus Big Band zatvorili ovogodišnji Zagreb jazz festival


Artan Lili u Tvornici Kulture


Grgur, Panda Rhei i Quiet Protest u Mochvari


Izvrstan koncert Flyera u Tvornici


Goran Bare i Majke u Domu sportova


Kayhan Kalhor i Erdal Erzincan na ZJF-u


Jazz/Takes Supergroup nastupili u Tvornici


Trio Christiana Sandsa otvorio Zagreb jazz festival


Sufosia predstavila novi album u Močvari


November fest No.2. dan 1.


Stjepan Jimmy Stanić i The Boys u VIB-u


Sting oduševio u zagrebačkoj Areni


Phantasmagoria u Boogaloou


COTA G4 izrokala Hard Place


Death metal veselje usred Budimpešte


Godsmack rasturili u Beču


Hladno pivo - velika fešta u malom mjestu


Macy Gray nastupila u Tvornici


The Cure - multigeneracijski koncert za pamćenje


Porcupine Tree nastupili u Gasometru