Review
Znali su kao rijetko tko dozvati zvuk i ozračje ranih godina rock 'n' rolla, neki bi rekli, nevinijih dana i doba kompleksima manje opterećenih rukopisa. Znali su pokazati kako se može otvoreno pozajmljivati (tamo gdje zapravo svatko pozajmljuje), a da se pritom itekako može dati vlastiti pečat i udahnuti dašak svoga podneblja. Znali su jednostavno svirati i pjevati i činiti granicu između komercijalnog i nekomercijalnog posve nebitnom. Đavoli su bili i Split i ulice iz Lucasovog klasika "Američki grafiti"; bili su derivat ranoga rocka i najljepši, milozvučni pop; bili su bend za klubove i za ljetne terase, nezaobilazan sastojak koji povezuje novi val i zgusnutiji hrvatski rock devedesetih, receptura koja će se uklopiti u rokerske biltene baš kao i na Prokurative. Đavoli, dakle, bend koji je u svom kratkom trajanju ostavio neizbrisiv trag te lansirao jednu od najznačajnijih autorskih karijera domaće pop i rock scene, onu Nene Belana.
I dok su studijski albumi iz druge polovice osamdesetih (plus nakratko povratnički s kraja devedesetih) tu njihovu glazbu popeglali i uklopili je u uistinu optimalan broj ladica i široku paletu ukusa, siroviji aspekt njihova rada, njihova energija i brušena nesavršenost na koncertima napokon su dobili svoju afirmaciju u novom, hvale vrijednom izdanju Croatije Records, "Đavoli Live in Studio M". Vrlo korektan paketić (svakako kvalitetniji od nedavnih paket-reizdanja Haustor, Daleke obale, Dine Dvornika i drugih) donosi nam na jednom CD-u zvučni zapis koncerta kojeg su Đavoli u svibnju 1989. odradili u studiju M Radija Novi Sad, dok nas na dodatnom CD-u još čeka bootleg-snimka nastupa u zagrebačkom Kulušiću dvije godine ranije. Dakle, očita je bila namjera predočiti koncertni aspekt benda u što opširnijem izdanju, što je popratni tekst urednika Siniše Škarice, iako ne zalazivši u samu pozadinu priloženih snimaka, zaokružio u hvale vrijednoj maniri.
Snimka nastupa u Novom Sadu nije baš najviše kvalitete, ali ovo je jedan od onih slučaja gdje je to čak i prednost, jer ostavlja samom nastupu pojačanu dozu sirovosti koja je u šarmantnoj mjeri prisutna već u samoj izvedbi. Đavoli će tako konačno i na nosaču zvuka zazvučati kao pravi rock 'n' roll bend, pametan domaći proizvod s punim poštovanjem prema svojim uzorima, od Chucka Berryja do Beatlesa, ali i od doo-wopa i produkcije Phila Spectora do Ramonesa. Gotovo intimna atmosfera koja se osjeti pri slušanju CD-a, a podržana izvedbom bez mnogo stanki, gotovo u dahu, te na trenutke, osobito na laganicama, vrištećom reakcijom publike, oblikuje tako vrijedan dokument iz postnovovalne ere hrvatskoga rocka i zlatnoga doba nedovoljno valorizirane splitske scene.
Dodatni CD s nastupom u Kulušiću donosi nam pak dvije godine mlađi bend, koji s nižom kvalitetom zvučnog zapisa zvuči još bezobraznije i sirovije, a jednako neodoljivo i gotovo nevino, bar po mjeri ere koju evocira. Iz navedenih razloga, "Đavoli Live in Studio M", kako je album "bijelosvjetski" naslovljen, vrlo je vrijedna dopuna diskografiji Đavola i novi podsjetnik na početne iskre velikih autorskih i izvođačkih kapaciteta Nene Belana koji je izrastao u možda naš najuvjerljiviji, autentičan pop rukopis s daškom Mediterana i s okusom mora i soli.
Toni Matošin
/
