Pocket Symphony

Review

Prošle su tri godine otkako je ovaj fantastični duo izdao svoj posljednji album, Talkie Walkie. Moram priznati da sam već postao malo nervozan što se tiče te pauze, jer su Air svakim svojim albumom iznova dokazali svoju neupitnu glazbenu veličinu i važnost. Moon Safari, Virgin Suicides, City Reading... svi ovi naslovi u meni bude sjećanja na sate i sate uživanja, nevjerice i divljenja. I tako, album za albumom, Air je opet priredio nešto posebno, a to nešto posebno ima i ime – Pocket Symphony.

Kod izbora producenta, bend je odigrao na sigurno i za taj zadatak angažirao Nigela Godricha, čovjeka o čijim kvalifikacijama i kompetenciji dovoljno govore brojne suradnje s velikim imenima svjetske glazbene scene, kalibra kao npr. U2, R.E.M., Radiohead, Beck ili Paul McCartney, što naravno dovoljno govori samo za sebe.

Za ovaj četvrti studijski album imao sam velika očekivanja. Nakon 10 000 Hz Legend nisam baš ostao oduševljen, no zahvaljujući odličnom Talkie Walkieju, moje su nade ponovo zaživjele. I što je Air izbacio na tržište? Divan, elegantan Pocket Symphony, na kojem svaka od pjesama nosi nešto posebno, nešto što će vas tjerati da album stalno preslušavate iznova.

Kako je mene zadesila ta sudbina da naletim na jedan od takvih, sa svakim ponovnim slušanjem iznova bih shvaćao da sam nešto prečuo, tako da treba reći da slušanje ove ""džepne simfonije"" iziskuje i malo truda. Kao flashbackovi, kroz moju su glavu prolazila sjećanja na ranije albume i pitao sam se kako je došlo do ovog što sad slušam... Air se razblažio, napravio izrazito ambijentalan i atmosferičan album, ušavši dublje u downtempo, te odlično izbalansirao lijepe akustične melodije i inventivnu elektroniku.

Dunkel nas je opet, baš kao i na Talkie Walkieju počastio pomalo ženskastim vokalom, a tu su mu pripomogli Jarvis Cocker i Neil Hammond, koji se na Pocket Symphony pojavljuju kao gosti. Iako će mnogi fanovi ostati razočarani izostankom udarnih pjesama (ovdje nijedna ne ulazi rang Kelly Watch the Stars, Playground Love ili Highscool Lover), ipak će osjetiti nešto što ni na jednom dosadašnjem albumu nije tako lako dostupno.

Ovo je najosobniji i najintrospektivniji uradak koji su Dunckel i Godin napravili. Sluša se od početka do kraja, a izdvajati neku pjesmu kao bolju od ostalih, u ovom je slučaju naprosto besmisleno. Ako imate volje za malo drugačiji Air, za ambijentalnu, opuštajuću glazbu koja vrlo jasno dočarava situacije i servira osjećaje, a u stanju je otpremiti vaše misli i osjećaje do neslućenih dubina, Pocket Symphony je savršen. Preporučujem poslušati.

Dejan Lončar