MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Veljača 1978
Format Albumi
Vrsta / Art Rock / Baroque Pop / Progressive Rock
Dodano Četvrtak, 30 Listopad 2014
Žanr Art Rock
Length 43:13
Broj diskova 1
Edition date Rujan 1994
Država Europe
Etiketa EMI United Kingdom
Catalog Number 0777 7 46012 2 1
Edition details Producent: Andrew Powell
Tags EMI Andrew Powell

Review

Svaki slikar, književnik ili kompozitor u sebi krije svoje glazbene anđele i/ili demone koje oslobađa neočekivanim potezom kista, ubojitom riječju ili pak neobičnim slaganjem nota. Oslobađa ih, prvenstveno kako bi olakšao dušu, iz jakog i iskrenog unutarnjeg poriva da ih podjeli sa svijetom, no počesto su te prezentacije profanirane kroz prastaru zamjenu ideje sa zelenom bojom fino oblikovanog papira, inače znanog kao novac. Upitat ćete se zašto spominjem demone. Iz sasvim jasne „spoznaje“ kako su zapravo demoni direktni potomci anđela te zajedno predstavljaju svojevrsni jing i jang - crno bijeli svijet.

Naša heroina, ako je suditi po naslovnici prvog albuma (na kojoj izgleda poput najljepšeg Rafaelovog anđela), na svjetlo dana je iznijela i s nama podijelila samo blještavo svjetlo koje su na valovima versa i zaraznih nota donijeli njezini pastelno obojani anđeli, a koji su apsolutno potisnuli zloupotrebu gore navedene zelene boje.

Pojam eklekticizam u velikom rječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića definiran je kao besprincipijelno spajanje različitih nespojivih nazora, npr. materijalizma i idealizma. Ovaj pojam često se u glazbenom tisku sasvim olako i nepotrebno prišivao jednoj sasvim osebujnoj, neponovljivoj i nadasve zanimljivoj ženi, ženi koja je utisnula nezaobilazan pečat i ostavila veliki utjecaj na britansku glazbenu art scenu, ili bolje rečeno progresivno-alternativnu glazbenu scenu od 80-ih godina naovamo. Ženi, ili bolje rečeno djevojci, koja je podosta materijala sa svog prvog albuma, kojeg je objavila s 19 godina, napisala već sa svojih 13.

Prepoznata od strane gitarista Davida Gilmoura iz, već tada legendarnih Pink Floyda, potpisuje svoj prvi ugovor s izdavačkom kućom EMI u dobi od 16 godina.

Kate Bush, jer o njoj je riječ, ipak je daleko od toga da bude proglašena eklektičnom autoricom, prije bih kazao posebnom i nadasve svježom i originalnom. Njezina glazba ipak nije puko spajanje nespojivih pojmova, ona čvrsto zauzima pozicije kompleksnosti u stvaranju glazbenih ideja, ali i jasno definiranih melodijskih linija, lirski obojenih tema, zanimljivih versa upakiranih u još zanimljivije aranžmane. Iznad svega toga ističe se njezin glas, sopran po vokaciji, koji penjući se u visokim registrima podsjeća na nešto izvanzemaljsko.

Kate Bush svojim je prvijencem na cjelokupnu svjetsku glazbenu scenu raspršila svoj najfiniji fluid, svojevrsnu izmaglicu u kojoj mnogi sasvim jasno raspoznaju njene oblike i ideje, dok mnogima ništa nije vidljivo i razumljivo, no to je isključivo njihov problem.

Jednostavno je dokazala kako je umjetnikova fantazija u stvari realnost ljepša od obične realnosti.

Mišljenja sam kako je, u stvari, Kate ženski pandan Petera Gabriela. Oboje su duboko uronjeni u svoje originalne i neponovljive svjetove u koje veliki broj autora nema pristupa, te ih mogu samo percipirati vanjskim osjetilima, ali ih nikako ne mogu oponašati ili pak iskreno doživljavati, a koje oboje njih s posebnom lakoćom oslikavaju riječima i notama, oboje s tako prepoznatljivim vokalima, oboje sa tako svestranim stremljenjima koja nisu ograničena samo na glazbu, dok su istovremeno oboje ostavili neizbrisiv trag na britanskoj rock stazi, ionako prepunoj osebujnih i neponovljivih likova.

Uostalom, suradnja s Gabrielom izrodila je i jednu od ljepših balada britanske glazbene scene. Riječ je, naravno, o njegovoj Don't Give Up, u kojoj osim predivne melodije dominiraju njihovi vokali, stvarajući i dodavajući tenziju cijeloj atmosferi.

Početak je kratkom zvučnom slikom posvećen jednoj od ljepših i uzbudljivijih tajni prirode - glasanju kitova, da bi otvarajuća Moving širom otvorila vrata Kateinom alkemijskom atanoru iz kojeg je naprosto eruptirao neki novi glazbeni svijet prepun neobičnih boja, mirisa i oblika. Dominirajući zvuk klavira je uThe Saxophone Song obogaćen, naravno, saksofonom čija jedinstvena glazbena struktura uvijek pomalo asocira na čuvstvenu stranu svakog ljudskog bića.

Još jedna od finijih balada zove se The Man With The Child In His Eyes, koja samo podupire Katein jedinstven izričaj.

Maglovita atmosfera puna jeze, ali i topline koja se prolijeva s tipično britanskog pejzaža Emily Bronte naprosto zaokupira misli prilikom slušanja jedne od, po meni, najljepših britanskih balada ikad napisanih (u čiji jedinstveni kružok nedvojbeno spadaju: Yesterday, Waterloo Sunset, One, Wild Horses, Nights In White Satin, Imagine, A Whiter Shade Of Pale… itd...). Riječ je, naravno, o prvom pravom i neponovljivom hitu pod nazivom The Wuthering Heights.

To je (opet po meni) jedna od rijetkih tzv. „atmosferskih“ pjesama koja po dolasku prvih nota u živčani sustav trenutačno asocira upravo onu atmosferu o kojoj se u stvari i pjeva (ili pak svira). A dvije kompozicije takvog ugođaja svakako su Albatros (Fleetwood Mac) i Runjićev Galeb.

The Kick Inside
je literarno, ali i doslovno iz nježne Kate izbacio pregršt novih ideja, oblika i glasova, koji su trajno zabilježeni u svim svjetskim rock analima.

Jedina „mana“ albuma može predstavljati loše izbalansiran raspored pjesama, jer je A strana kudikamo superiornija u odnosu na B stranu, no cjelokupno gledavši ovo je pravo remekdjelo.

Uz ovaj izuzetan uradak treba svakako spomenuti svojevrsan raritet: naime, album je u čak 6 zemalja imao drugačiju naslovnicu (VB, SAD, Kanada, Japan, Urugvaj, te vjerovali ili ne, bivša Juga), čija fotografija daleko najbolje dočarava o kakvoj je osobi riječ.

Na kraju mogu slobodno zaključiti kako bi, da je danas objavila ovaj uradak, Kate Bush sasvim sigurno bila promovirana u princezu tzv. indie scene, što samo dokazuje kako su svi cvjetovi budućnosti sadržani u sjemenu sadašnjosti.

Đorđe Škarica

Hits 745
Kate Bush Albumi Kronologija The Dreaming » The Dreaming

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42