A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | The Kingdom Where Nobody Dies | 1:36 | ||||
2 | Cold Feet | 2:44 | ||||
3 | What You See In The Mirror | 3:04 | ||||
4 | Wedding Nightmare | 1:09 | ||||
5 | Wolves on the Beach | 2:00 | ||||
6 | Goodbyes | 2:28 | ||||
7 | A Nova Vida | 2:58 | ||||
8 | The Threshold | 1:25 | ||||
9 | Pregnant | 2:09 | ||||
10 | Morte | 1:36 | ||||
11 | Honeymoon in Eclipse | 2:21 | ||||
12 | A Wolf Stands Up | 3:20 | ||||
13 | Two Man Pack | 0:33 | ||||
14 | Don’t Choose That | 2:24 | ||||
15 | O Negative | 3:39 | ||||
16 | Hearing The Baby | 2:25 | ||||
17 | Playing Wolves | 3:17 | ||||
18 | Let’s Start With Forever | 1:01 | ||||
19 | It’s Renesmee | 2:29 | ||||
20 | The Venom | 1:04 | ||||
21 | Hearts Failing | 1:15 | ||||
22 | Biting | 2:25 | ||||
23 | Jacob Imprints | 1:16 | ||||
24 | You Kill Her You Kill Me | 2:14 | ||||
25 | Bella Reborn | 3:05 |
Mnogo se tinte prolilo u zadnjih nekoliko godina kako bi se opisala sva strahota Twilighta, što filmova, što knjiga. Krenuvši od hrpetine klišeja, manjka suvisle radnje, preko opisivanja likova kao psihopata i sociopata, pa sve do nevjerojatno loše glume u filmovima, Twilight se jednostavno nametao kao logičan odabir svakoj osobi koja je imala potrebu nešto kritizirati. Naravno, u ovo informatičko doba svakoj šuši omogućeno je da bude kritičar i kadija. Ono što vrli 15-godišnji mudrijaši nikako nisu shvatili dok bi na internetu pod okriljem svog nadimka prozivali Edwarda gay vampirom, je to da su se i sami pretvorili u jedan golemi klišej. Sva sreća pa su loša radnja, loša gluma i glupi specijalni efekti privukli svu njihovu pažnju pa je dio do kojeg je meni osobno najviše stalo, glazba, ostao neumrljan tinejdžerskom neinventivnom i isforsiranom “kritikom”.
No, kakav je soundtrack za Breaking Dawn? Pa, nakon što sam ga nekoliko puta preslušao, ne mogu reći da sam pretjerano impresioniran. Možda bih ga i najbolje opisao kada bih rekao da ga se baš i ne sjećam. Od skoro sat vremena glazbe, u glavi su mi ostali samo jedna trominutna skladba, A Nova Vida, i djelovi drugih skladbi koji su izgrađeni na temelju Burwellove Bella’s Lullaby još iz davnog prvog dijela tog filmskog serijala. Pardon, sage. Ostatak albuma se ne ističe po ama baš ničemu. Tu su melankolične i generične melodijice na gudačkim instrumentima, nešto skladbi na klaviru i loši pokušaji dramatičnih eskalacija skladbi pomoću disonantnih izvedbi na violini. Sve u svemu, zaboravljivo. Čak nema ni nekih lajtmotiva (osim spomenute Bella’s Lullaby), kao što to bude uobičajeno u soundtrackovima, koji bi nosili album i dali mu neki koncept. Album se preljeva iz jedne dvominutne skladbe u drugu dvominutnu skladbu, svaka s nekim svojim prtljanjem, bez ikakve glave i repa.
No ako ćemo sagledati cijelu ovu tragediju i s pozitivne strane, album bar nije odbojan. Ako trebate pustiti mozak na pašu i poslušati neku glazbu oko koje se ne želite pretjerano mentalno angažirati ili imate naviku pustiti si nešto da svira dok radite ostale poslove, ovaj soundtrack je savršen. Toliko je nezanimljiv da vam ni u jednom trenutku neće smesti koncentraciju i odvući pažnju s onog čime se trenutačno bavite, a sama glazba nije uopće odbojna koliko zapravo samo nema nikakvog smisla. S obzirom na tu malu pragmatičnu prednost ovog albuma, dajem mu 2/5 s nadom u bolje sutra.
Demian Vokši