Review
Ovogodišnji povratak u svijet Twin Peaksa nekima je došao kao iznenađenje – zavidnom dijelu njih možda čak i neugodno – ali tko god je svojedobno gledao film "Twin Peaks: Vatro, hodaj sa mnom", kojeg je David Lynch snimio brzo po gašenju inicijalnog TV-serijala, teško da je ostao zatečen onim što je ovih dana označilo početak treće sezone. Kao izrazito autorski nastrojen i profiliran filmaš, Lynch je tada sebi prigrabio dovoljno slobode da svijet kojeg je za TV nužno prilagodio pravilima igre (zadržavajući ipak dobro balansiranu dozu kreativne "ludosti", koja je od "Twin Peaks" i napravila hit) u formi filma dočara isključivo kroz svoj objektiv. Film "Twin Peaks" udaljio se od ishodišne serije i – pokazuje se ovih dana – otvorilo put prema onom što će postati Twin Peaks 25 godina kasnije, stilski i ugođajem bliskiji autorovim poznim filmovima "Mulholland Drive" i "Unutarnjem carstvu".
U retrospektivi "Vatro, hodaj sa mnom" prolazi bolje nego u vrijeme izlaska početkom devedesetih, kad je došao kao svojevrsni hladan tuš. Ni njegov soundtrack, ponovno pod ravnjanjem maestra Angela Badalamentija, nije pucao na prvu, već je vjerno kroz note dočarao svu hermetičnost i svojeglavost svog filmskog predloška. Ne čudi što je povodom povratka u Twin Peaks reizdana i ova zbirka, jer ne samo što ona to svakako zavrjeđuje, već i zato što omogućuje "skliskiji prijelaz" iz onoga što smo nekad davno voljeli u ovo što smo danas dobili u maniri "uzmi ili ostavi".
Uvodna, glavna tema već sama po sebi, svojom patinastom melankolijom podebljanom trubom Jima Hynesa, na podlozi od stišanih sintesajzera i navigavajućeg akustičnog basa donosi tugu koja natapa cijelo tkivo filma koji Lauru Palmer iz žrtve polako uzdiže na nivo tragične heroine. Na tu će matricu Badalamenti (a on je ovdje, izražajnije nego prije, gazda na setu) nakalemiti i ostatak repertoara za sitne sate, dodavši i pjesmu "Sycamore Trees", koju je u završnoj epizodi serijala otpjevao sada već pokojni jazz-pjevač Jimmy Scott. Baš ta piano-balada čini se srcem soundtracka koji će u ključu jazza tražiti svoj jezik za komunikaciju, što će najbolje potvrditi instrumentali poput "The Pine Float" ili "Don't Do Anything (I Wouldn't Do)". Tu je, naravno, ponovno i Julee Cruise koja u već prepoznatljivom stilu pjeva "Questions in a World of Blue" na likvidnoj glazbenoj platformi što Lynchovim jezivim šumama teče po samo njemu jasnim obrascima, a mikrofona se prihvatio i sam Badalamenti. Prvo je u rastresenoj "A Real Indication", koja u filmu prati scenu u kojoj Laura vješto manipulira svojim zločestim dečkom Bobbyjem, recitalom zazvučao na trenutke i kao Tom Waits, a onda je i promrmljao kroz prijeteću "The Black Dog Runs at Night", začinivši soundtrack upravo onom vrstom ekscentričnosti kakvom je Lynch ozračio svoj film.
"Twin Peaks: Fire Walk with Me" kao album vrlo je kompaktna cjelina u kojoj se njezini grublji dijelovi savršeno pretaču u nježnije pasaže, kao, primjerice, "The Black Dog Runs at Night" u slatku minijaturu "Best Friends" te njezin nastavak u predivnom kolopletu Badalamentijevih klavijatura s vibrafonom Jayja Hoggarda, "Moving Through Time", ili "A Real Indication" u "Questions in a World of Blue". Petipolminutna "kompilacija" za pred sam kraj, "Montage from Twin Peaks" tek će donekle narušiti tu protočnost svojim kolažom prepoznatljivih melodija, ali završetak s "The Voice of Love" zaokružio je priču baš filmski, titrajući kao svjetlo na izlasku iz nadrealne tragike koja u filmu snažno progovara o problemu obiteljskog nasilja i adolescentskih trauma. Kao i u slučaju prvog soundtracka (za TV-seriju), i ovdje imamo vrlo efektnu samostalnu glazbenu zbirku, s razlikom što ova priča tišim glasom, manje duguje svome predlošku i nema udarnih mjesta kojima bi se poželjela upisati u anale filmske glazbe. Da, samim time manje je upečatljiva i pamtljiva, ali je autentična i sugestivna, prepoznatljiva i dugogoreća. Zato, u paketu s "Music from Twin Peaks", ovo je nezaobilazno izdanje za sve obožavatelje "Twin Peaksa" i Davida Lyncha. Nove epizode potvrđuju da to nisu nužno iste skupine ljudi, ali vjerujem da mnogi među njima sada nestrpljivo čekaju nove glazbene zbirke iz ove nepredvidljive radionice.
Toni Matošin
/
« Music from Twin Peaks 
