Review
Jon Bon Jovi je ljut! Od izdavačke kuće s kojom je surađivao više od trideset godina dobio je nogom u dupe. I to nakon što je prodao milijune albuma, milijune majica i ostalih stvari sa svojim logom, nakon što je odsvirao tisuće koncerata, nakon što je zaradio milijune. „So this is it, Here it is, A pot of gold, A Judas kiss.“
I tako je prije/nakon razlaza nastao album „Burning Bridges“, pjesme o ljutnji, pjesme o ogorčenosti, razočaranosti, ali kao, rađen i posvećen za fanove. E sad, pitanje je što fanovi očekuju? Vjerojatno ništa revolucionarno i po tom pitanju album je ispunio očekivanja. Ili nije, jer ga neki smatraju sramotnim?
Ili je odrađen zbog ugovora s izdavačkom kućom, pa ajde, neka ga se skine s dnevnog reda?
Oboje po malo?
Trinaesti Bon Jovijev album ujedno je prvi koji je snimljen nakon što je Richie Sambora napustio bend 2013. Prvi i bez doprinosa Desmonda Childa. Krnj? Svakako.
Prva pjesma koja je s „Burning Bridges“ puštena u eter je "Saturday Night Gave Me Sunday Morning", jedinu koju ipak uz Bon Jovija i Shanksa potpisuje i Sambora. Tipična bonjovijevska melodija – vesela, catchy... Za razliku od "We Don't Run" koja je puštena istog dana i koja je – dosadna. Kao i „A Teardrop to the Sea“ i... još neke. Uglavnom balade.
Teško je izdvojiti neku koja bi privukla veću pozornost njihovih hitova iz osamdesetih, neku koja bi se isticala kvalitetom jednog „Dry Countyja“. Ove su nekako bez života, bez energije.
Nisam mogla ne tumačiti stihove kroz prizmu ogorčenosti rastajanja od dugogodišnjih Bon Jovijevih suradnika, prijatelja, pa sam u svemu čula ironiju:
„Adieu, good night, guten abend; Here's one last song you can sell, Lets call it burning bridges.“
I onda kao tračak nade:
„I'm not afraid of burning bridges, 'Cause I know they're gonna light my way, Like a Phoenix, from the ashes; Welcome to the future it's a new day.“
Vizualno, album izgleda vrlo skromno. Kao da je upakiran u neki starinski trgovački papir za umatanje ne baš neke kvalitetne robe, s obrisima cd-a, naziv ispisan rukopisom, odnosno nažvrljan. Baš su se potrudili oko fanova! Sve u svemu, pristojnim rječnikom rečeno, ovo je album „reda radi“.
Gordana Beraković
« What About Now 
