MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 2020
Format Albumi
Vrsta Hard rock / Album Rock / Arena Rock
Dodano Petak, 09 Listopad 2020
Žanr Rock
Length 48:08
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2020
Država Europa
Etiketa Island Records
Catalog Number 00602508748578
Edition details objavljeno: 2.10.2020.; producenti: John Shanks i Jon Bon Jovi; snimano: 2019. - 2020.
Tags Island Records Bon Jovi John Shanks Jon Bon Jovi

Review

U glazbi kao i u percepciji, vrijeme simbolizira granicu u trajanju, granicu koja ako se ne mijenja dovodi do nemogućnosti razgovora, razmjene mišljenja, utvrđivanja stavova.

U slučaju Jersey boya, Jon Bon Jovija, vrijeme je ( kao i kod večine glazbenika) imalo pravilne izmjene plima i oseka. Dani njegovog hard rocka iz 80-tih zamjenili su ulogu u sadašnjem trenutku u kojem se iz teških čvrstih prešaltao u mekše verzije. Za mnoge njegove obožavatelje to je predstavljalo gotovo čin izdaje, no ipak Bon Jovi zaslužuje i dalje dobivanje kredita za ovakve promjene, nagovještene na prethodniku „This House Is Not For Sale“, koji makar po mom mišljenju u odnosu na ovaj album posjeduje veću dozu konzitentnosti, pa i relativne uzbudljivosti.

Jer kako sam autor kaže: „Sada nemam više namjere pisati neki novi „You Give Love A Bad Name“, ali sam Bog zna da sam ga tada zaista želio napisati“. Formula transformacije hard rocka u pop izričaj kojeg obožavaju i pripadnice ljepšeg spola očito više za Bon Jovija ne predstavlja osobiti izazov (možda čak i nemogućnost).

Nedvojbeno je da je gravitacija njegovih nota zauzela neke druge pozicije koje ipak ne treba podcjenjivati, jer to ipak može biti i skriveni adut.

Pa je li na svom 15-tom studijskom albumu Bon Jovi izvukao iz rukava pokoji adut? Pri tome treba napomenuti da je onaj tko je dobar u lošim djelima, dobar i u dobrim djelima.

„2020“ je još jedan album nastao u pandemijskoj krizi, te je sasvim očekivano dijelom posvećen toj temi, kao što je očekivano pun socijalnih tema, brige za obitelj, strahu od smrti, policijskoj brutalnosti. Ekipu koja ga prati čine Tico Torres (bubnjevi), David Bryan (klavijature), John Shanks (gitara), Hugh McDonald (bas),Phil X (solo gitara).

I prije je Bon Jovi znao koketirati sa socijalnim temama (“Runaway”, “Keep The Faith”, “Dry Country”, ..), no tada se to događalo u rasponu od 21-25-tih godina njegovog života kada je te teme promatrao kroz drugačiju prizmu.

Da, na ovom albumu opet nema starog druga po oružju, Richia Sambore, provjerenog gitariste koji je uspješno koristio talbox (prvotno korišten od Peter Framptona) kojim je simulirao ljudski vokal preko svoje gitare.

Ono što se generalno može kazati za Bon Jovija je očita činjenica koliko je on praktičan tip koji zaista dobro poznaje mehaniku glazbe, njeno težište, masu i ubrzanje.

Tu je vještinu pametno rasporedio na ovom albumu, mješavini (relativnih) žestica i gotovo pastoralnih momenata s ponekim elementima „ukradenim“ iz folka.

Otvarajuća „Limitlles“ nalazi se nekako u sredini između njegovih ljutih, teških nota i soft rocka sa zgodnim, pjevnim refrenom stvorenom za zborno stadionsko pjevanje ili urlanje, kako vam drago.

„American Reckoning“ autorov je emocionalni osvrt na brutalno ubojstvo Georgea Floyda koje je iniciralo nastajanje pokreta Black Lives Matter. Indikativne su njegovi stihovi: „When did a judge and a jury become a badge and a knee“; odražavajući sasvim nesretnu američku realnost iniciranu na Divljem zapadu – prvo pucam pa onda pitam. Pjesma je atmosferom očita asocijacija na one prepoznate i valorizirane glazbene momente iz opusa Bruce Springsteena i Bob Dylana iz ranije faze stvaralaštva.

„Story Of Love“ samim naslovom indikativno najavljuje toplu priču o obitelji, predivna balada za koju vam se može učiniti da ste je već čuli, ali to pada u vodu samim završetkom u kojem gitarski solo umnogome podsjeća na instrumentalne priče odsvirane od strane jednog i jedinog Davida Gilmoura.

„Lower The Flag“ je još jedna socijalno osviještena priča o pucnjavi u Daytonu-Ohio, iskreno ispričana i očito nepatvorena emocijama u trenutku nabrajanja imena nevinih žrtava. Fina melodija (očekivano za autora) kao da je zrcalni odraz s vremenskim odmakom na pjesmu „Ohio“ Neil Younga u izvedbi CSN&Y.

„Blood In The Water“ ima sasvim asocijativan početak na gitarsko umijeće (opet) Davida Gilmoura sa prekrasnom temom koja bi se s lakoćom mogla smjestiti u glazbeni arsenal Dire Straitsa. Pjesma koja nastavlja sjajnu tradiciju njegovih megauspješnih laganica poput „Bed Of Roses“ ili „Always“. Jedan od nesumnjivih peakova albuma.

Objektivno, ovo je jedina realnost koju nam trenutno može iskazati pjevač (nekada) visokih laga, autor brojnih pjesama od kojih nekolicina zauzima nezamjenjiva mjesta u rock antologiji, sviđalo se to nekome ili ne. Realnost koja u sebi krije mnogo lijepih trenutaka, provjerenih harmonija, solidne svirke. Ako ćemo biti zločesti i nešto „ukradenih“ nota od svog dobrog prijatelja Brucea Springsteena („American Reckoning“), nešto posuđenih iz opusa Johna Fogertyja („Born On The Bayou“) u „Brothers In Arms“, uz poneku asocijaciju na Davida Bowieja (refren iz opet „Brothers In Arms“).

Par riječi i o njegovom vokalu. Primjetno je odsustvo visokih tonova, sada je vokal spušten na trenutne limitirane mogućnosti, što se sasvim solidno uklopilo u cjelokupnu sliku.

Epilog ove priče sveo bi se unatoč spočitavanju mnogih fanova, a i ponekih kritičara o unakaženosti aktualnog materijala u odnosu na blistavi osvit Bon Jovijevog stvaralaštva na činjenicu da ta uvjetno rečeno unakaženost ipak posjeduje potrebnu dozu ljepote koja osigurava ugodno druženje s ovim albumom.

Đorđe Škarica

Hits 196
This House Is Not For Sale « This House Is Not For Sale Bon Jovi Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42