Existence Is Futile

Review

S “Existence Is Futile”, Cradle of Filth predstavljaju svoj 15. studijski album i britanskoj sceni, općenito morate priznati da im jednostavno nije ponestalo ideja. Naravno, to dakako znači da se svakom obožavatelju neće svidjeti svaka ploča, ili možda neće moći koliko bi on htio. Tako je i sa mnom kad gledamo moje druženje s “Cradleima”, gdje već duži niz albuma ne uspijevamo zavibrirati na istoj frekvenciji kao u doba „Midiana“ ili „Nymphetaminea“., no kao i svakom naknadnom izdanju, tako sam i s „EIF“ albumu pristupio kao potpuna tabula rasa, u nadi da nije još jedan koji će me razočarati.

Ono što je svakako bilo pozitivno pri prvom kliku na gumb play je to da COF i dalje zvuče kao COF i to je dobra stvar. Britanci jednostavno imaju jedinstvenu prodajnu točku u tome što niti žele, niti moraju, a prije svega ne bi trebali. No, opet je uočljivo da novi album, kao i zadnja izdanja, opet sadrži dobar miks mističnog, mračnog i jezivog stila srednje kreativne faze benda i tvrdih black metal korijena od osnutka benda pa nadalje. Mješavina koja vjerojatno također osigurava da se bend nađe i ponovno dopre na više odobravanja kod mnogih starih obožavatelja.

Na „EIF“ imamo oštre, brze i mračne pjesme, uparene s nekoliko razigranih i kratkih pauza kako bismo stvorili stvarno uspješnu cjelokupnu atmosferu na duge staze. I zbog toga, pojedine pjesme zadržavaju više tempa i napetosti nego da ih započinju predugim pjesmama ili melodijskim odlomcima utkanim u pjesmu. Neko su vrijeme ti kratki “prekidi” bili uhodan stilski faktor koji se u posljednje vrijeme ne koristi tako često, ali svoj povratak ovdje slavi savršeno.

Naravno, na albumu je i nekoliko naslova, koji su više nego raznoliki, začinjeni ponekad stvarno mirnim i melankoličnim dijelovima i vodi nas u mračne fantazije benda. Lijep i poznat miks, koji se provlači kroz kultno pjevanje Dani Filtha sa svim njegovim vokalnim varijacijama, postavlja naglaske kroz ženski vokal. Kao i obično, tu su 1 do 2 uobičajena, donekle istaknuta singl izdanja uključujući i videospotove, ali za razliku od izravnog prethodnika, ostali naslovi se ne moraju skrivati ​​iza njih, odnosno nisu tu samo kako bi popunili minute albuma.

Dakle, što više možete poželjeti? Mislim da je novi album više nego uspješan, daleko ga je bolje čuti u cijelosti nego recimo “Cyptorianu“. Za mene, kao što je na početku rečeno, malo je starih, dugovječnih bendova čiji se aktualni albumi i danas željno iščekuju i nikad se ne zna što slijedi, dok Cradlei i dan danas izazivaju taj osjećaj kod svakog zaljubljenika u metal.

Dražen Plukavec